Ako ovaj topic ne spada tu, molim moderatoricu da ga premjesti...
Prestali smo s dojenjem u 10 mjesecu 2006 (znači prošlo je od tada 15 mjeseci). N. je bila nedonošče i dojenje je funkcioniralo isključivo na moje inzistiranje, upornost. Kada smo počeli s dohranom N. nije htjela ni blizu dojke... Nakon bezbrojnih pokušaja odlučili smo sam da ćemo prestati. No, ja sam zbog toga bila emocionalno slomljena i to mi je jako teško palo. Napominjem da mlijeka nikada nisam imala puno.
Znala sam da mlijeko ne može samo tako otići i par mjeseci nakon toga uspjela bih istisnuti kap-dvije mlijeka. Prestala sam to raditi jer sam mislila da je mlijeko otišlo.
No, stvar je slijedeća... moje dijete se nakon godinu dana sjetilo da mama ima cicu. To joj je bilo jako interesantno pa sam joj objašnjavala da beba papa cicu, da će braco/seka kad se rodi papati cicu i da je Nura papala cicu. Ona je počela donositi lutke da kao mama pokaže kako beba papa cicu, pa je čak jednom zatražila da i ona proba. Naravno, samo je malo liznula bradavicu i to je bilo to...
E sada, neki dan sam se iznenadila jer sam slučajno pritisnula bradavicu i iz nje je izašla kap mlijeka :shock: , probala sam iz znatiželje i sa drugom i dogodilo se isto. :shock: :shock: Samo jedna kap, više nije išlo...
Napominjem da nemam problema sa dojkama, nemam kvržice, prolaktin mi je u granicama normale...
Sada mene zanima da li je mlijeko već trebalo potpuno nestati... (prošlo je od prestanka dojenja 15 mjeseci). Totalno sam zbunjena i umišljam sama sebi da nisam bila spremna za prekid dojenja jer sam imala najveću želju dojiti, i da nisam emocionalno u glavi riješila prestanak dojenja... ili je to normalno??
Hvala na odgovorima unaprijed!