Ako se dijete loše snalazi u novim situacijama i ne želi(ili ne zna kako ) komunicirati sa osobama koje prvi put vidi testiranje u tom trenutku(ili kod tog stručnjaka ) čini mi se da nema smisao.
Opet sa druge strane reći mišljenje da dijete zaostaje na osnovu jednog testiranja koje i nije prošlo najsjajnije ne čini mi se objektivno.

Osobno,ne bih dijete izvlačila iz poznatog kolektiva i u vukla ga na drugi dio grada u sredinu znam koju sumnjam da neće razumjeti potrebe moga djeteta.Radije bih (ako je to ikako moguće ) plačala dodatne satove stručnjacima da rade sa mojim djetetom.
I sve to iz jednostavnog razloga jer mi nismo samo intelektualna bića,nego i emocionalna i mislim da je jako bitno(posebno u tako ranoj dobi) osječaj prihvačanja i razmumjevanja u okolini u kojoj boravi.
Nismo svi jednaki ,nisu ni sva djeca ista ,nekom je teže uklopiti se u kolektiv,a procjenjivati djetetovu spremnost uklapanja u mnoštvo kao najvažnijim kriterijem za uspjeh nije nešto što me oduševljava.

Moj sin ima manje poteškoće u izgovaranju glasova(s,š,č,ž,z),sad je to već gotovo korigirano(nakon samo nekoliko mjeseci ).Meni zapravo nije ni palo na pamet voditi dijete u Suvag .Razlog je tome ošto oni traže jako opsežnu obradu prije nego uopće poćnu raditi sa djetetetom.
Ja sam znala da moj sin neće surađivati na raznoraznim pretragama i na testiranju, pa samim tim teško da bi postigli efekt.
Naravno , da nije surađivao ni na testiranju kod privatnog logopeda,ali ja sam sa njom dogovorila da dolazimo nekoliko puta na kratko da se navikne .Nakon trećeg puta sve je krenulo iznenađujuće dobro,surađuje i rezultati se čuju.