Draga Andi- meni je par osoba iz Suvaga (jedna otorinac, jedna logoped) reklo da moram slušati savjet struke, da je vrtić Suvag jedino rješenje, da se ne zavaravam da ću bilo kakvim privatnim terapijama uspjeti napraviti ono što se postigne njihovom svakodnevom terapijom. Čak sam dobila packu da mi se može dogoditi da malena ne bude za redovan školski program- uglavnom djelatnici Suvaga držali su svoj vrtić jedinim rješenjem.
Od logopeda dijagnostičara nisam ništa bolje očekivala, a kad tamo normalna ženska koja se zna našaliti i nasmijati-dijete se veselo počelo razgovarati i njena je ocjena bila da treba ispravljati govor i dalje, ali da je sve ostalo u skladu s dobi te da dođemo na kontrolu samo po potrebi.
Ma ko je tu sad pametan
:? Ja opet mislim da bi moju malenu dotuklo premještanje iz sadašnje okoline- ne znam kako bi nesretno dijete napredovalo više od sretnoga.
Ona ima svakodnevnu terapiju sretnog druženja s djecom u poznatom okruženju. Nakon onakvog pristupa pri psihološkom testiranju nisam sigurna koliko bi i ja bila sretna da im ostavljam malenu-izgubili su moje povjerenje i teško da će ga dobiti nazad. Djeca su puno, puno veće blago od pukog broja kartona u Suvagu.