Strah-smetalo porodu

[MamBa04]

Imam jedno, ma puno, pitanja glede prirodnog poroda.
Naime, moj prvi porod je prosao u velikoj mjeri prirodno (ako se to tako uopce moze reci )
Dakle nisam imla drip niti epiduralnu niti lijekove protiv bolova. Kako sam bila u bolnici, a oni uvjereni da necu roditi jela sam i pila cijeli dan. U predrađaoni sam bila SAMA, niti rodilja, niti osoblja. Otvorila sam se dok sam spavala, vodenjak je pukao sam, nisu me stigli obrijati niti klistirati.
'Neprirodnio' dio se odnosi na to da sam imala epiziotomiju, mislim, ali nisam 100% sigurna da su mi dali nesto za ubrzavanje istiskivanja posteljice na kraju.
I sad ide taj dio koji vas hocu pitati. Naime oni su meni dali Normabel. Lijek za spavanje. Jer situacija se pocela odvijati tako da su svi skupa zakljucili da se ja definitivno necu jos poroditi (cerviks skroz zatvoren, trudovi iako tu, rijetki i tako cijeli dan). Obzirom da su znali da je proslo vec skoro 40 sati a da nisam spavala, i da su ocekivali da ce 'pravi porod' poceti tek sutra predlozili su mi da uzmem taj normabel da se naspavam jer sam sama po sebi bila jako uzbudjena i budimo realni 8) prestrasena da nije bilo sanse da zaspim. I tako nakon sto su mi rekli da to ne moze naskoditi ni bebi ni meni i da cu se malo barem naspavati za veliku stvar koja me ceka sutra ja uzela normabel.
Zaspala sam odmah, i u roku sat i pol vremena se otvorila sa 0 cm na 10cm. Cerviks 'nestao'.

Uglavnom mene vam muci sada taj moment da sam ja siguirna da je mene blokirala vlastita panika, odnosno moj vlastiti mozak, i ne kuzim kako da sad za drugi porod za koji se iskreno nadam da ce biti barem jednako dobar kao i prvi izbjegnem paniku i strah?
Jel da odmah ponesem šaku normabela sa sobom?
Odnosno, kako ste se vi cure koje ste rodile prirodno izborile sa tim strahom u sebi i tako omogucile tijelu da naprosto odradi ono sto mu je zapisano?

[MGrubi]

viruj u se

[MamBa04]

A jel moze ipak neki malo konkretniji savjet?

[ms. ivy]

već znaš da tvoje tijelo zna i može odraditi svoj posao. kako je odradilo prvi put, tako će i drugi.

čega si se zapravo bojala? nepoznatog, boli? bolničkog okruženja? samoće? scenarija iz najgorih priča koje si čula?

rodila sam podosta manje prirodno nego ti, ali mirna i osjećajući da ja i beba svoj dio dobro obavljamo - i zato mi je ukupni dojam pozitivan.

moja zabrinutost odnosi se na ometanja izvana.

mislim da ti je mgrubi dala najbolji savjet , samo moraš to sama sa sobom proraditi.

[ronin]

ako su ti već nešto trebali davati,po meni je bolje da su ti dali Normabel nego drip :/

poznato je da ženin strah blokira trudove i da mnoge žene(a iskusila sam to i sama dolaskom u bolnicu)strahom blokiraju trudove)...no isto tako nažalost znamo da doktori u tom slučaju daju drip

tak da mislim da je kod tebe bilo super,opustila si se i tijelo je odradilo posao.

nego žene nedavno sam pročitala jedan savjet,da je moguće izbjeći blokadu trudova uslijed dolaska u bolnicu ako se prije polaska popije jedan Normabel...što vi mislite o tome?

nisam pristaša lijekova u trudnoći,no eto prošla sam blokadu trudova nakon što su me moji trudovi kod kuće 6 sati lijepo otvorili 4 cm,pa tražim rješenje kako to izbjeći(a da ne ostanem kući,jel )

[MGrubi]

možeš i popiti: čaj od kamilice, čaj od lavande...

[meda]

ostani doma sto duze

[MamBa04]

Ma slazem se da je samopouzdanje najbitniji faktor, al ne mogu reci da me krasi ta vrlina, a pogotovo ne kad me copi panika. U tom kontekstu, ovo sa cajem od kamilice ili lavande , pa mozda cak i na razini placebo efekta zvuci super
I inace planiram krenuti sto kasnije, al nisam bas shvatila kako da procijenim koliko sam otvorena, jer sa prvim porodom sam bila doma 8h u trudovima koji su odmah bili na svakih 5-7 minuta, da bi onda dosla u bolnicu i doc mi kaze: Al vi niste NISTA otvoreni.

[ronin]

ostani doma sto duze

da se razumijemo,doma sam bila 10 sati pod popriličnim trudovima i nisam se usudila dulje jer sam prvo dijete rodila na carski

nema šanse da me čaj od kamilice smiri,tisuću posto,naprosto osjećam strašnu nelagodu prema bolnici...iako moram priznati da sam ga cijelu noć kuhala i lagano pila...fakat je pomagao

no za bolnicu....nula bodova

[TinnaZ]

pripremi si rezervnu varijantu (ako pijenje čaja ne upali ) - kad konačno dođeš u bolnicu, reci iskreno da imaš strah od same pomisli na bolnicu, da se sva prestrašiš i ukočiš, i da si se na prvom porodu porodila tek kad su ti dali Normabel i poslali te spavati. Možda im proradi kliker pa opet nađu neki način da te opuste. Inače opuštanje ponekad nema veze sa ljubaznošću osoblja, netko je jednostavno alergičan na miris bolnice. A bez opuštenosti "nema" poroda. Možeš im reći i sve super, svi ste jako ljubazni ali ja sam alergična na bolničko okružje, i ovaj miris u kojem vi uživate

Ili ostani doma, ili idi u kuću za porode.

[meda]

ostani doma sto duze

da se razumijemo,doma sam bila 10 sati pod popriličnim trudovima i nisam se usudila dulje jer sam prvo dijete rodila na carski

odgovor nije bio upucen tebi

[apricot]

MamBa04, to ti je kao i kod refleksa otpuštanja mlijeka i stresa pri dojenju: isti hormoni rade.
Adrenalin koči oksitocin i nastaje - blokada.

Znam da je lako reći, ali moraš se opustiti, ako ni zbog čega drugoga, ono zbog spoznaje da te to koči.
Nemoj se držati za štange, nemoj kočiti šake, čelo... stražnjicu... ili bilo koji drugi dio tijela. Diši onako kako dišeš nakon što se popneš uz stepenice - intuitivno smiri dah.

Ne treba ti Normabel, ako je uspavao tebe, uspavat će i bebu.

Imaš još vremena, možeš ti to...

[Lupko]

Ovo je super topić.Nemogu ti pomoći sa savjetima,jel i meni trebaju.Rađala sam 25 sati,totalno neprirodni porod.Nije da ikoga krivim,no stalno mi je bilo u glavi priče,joj kak to boli,kako ovo kako ono.Možete si misliti kakvu sliku sam dobila o porodu.Naravno da sam pristala na epiduralnu,dobila sam drip,a otvaranje ništa,samo mi je vodenjak puknuo.Zaista mislim da blokada u glavi svašta radi.Za 4 mjeseca trebam roditi,želim si što prirodniji porod.Dosta čitam o prirodnom porodu i napokon porod zamišljam kao normalni proces(neznam kako da se izrazim),znaći nešto sasvim prirodno!

[MGrubi]

meni se sviđaju filmići na youtube o prirodnom porodu kod kuće
tako prirodan proces

[iva1602]

joj draga baš ti je super tema! meni je termin za 5 tjedana, ovo mi je prva trudnoća i porod i užasno me strah...ma kaj da vam kažem, mene je frka čim ugledam liječnika i njegovu bijelu kutu... jednostavno se ukočim.. problijedim... postane mi mučno....

neki ljudi me ne razumiju al jednostavno sam takva, veliki paničar, pogotovo kad je nekakva bol u pitanju

mene je užasno strah da kad dođem u rodilište zbog tog svog straha skroz ne zablokiram, i na taj način naškodim svom porodu,sebi i bebici..... zanima me hoće li mi doktori dati nešto da se malo smirim, tipa normabel ili nešto tako?

jer ja ću šiznuti čim prijeđem preko bolničkog praga.. a jedva čekam da vidim tu svoju malu mrvu.....

kako se osloboditi straha...... već sam svima dosadna a nitko me ne razumije :/

[meda]

eh, da , opustiti se...lako je reci, teze napraviti

meni kad neko kaze opusti se aj se jos vise ukocim

mislimd a je za opustanje vazna neka praksa, znaci vjezbati neku jogu, vizualizacije, ici na trudnicke vjezbe...

[MGrubi]

mene je užasno strah da kad dođem u rodilište zbog tog svog straha skroz ne zablokiram, i na taj način naškodim svom porodu,sebi i bebici..... zanima me hoće li mi doktori dati nešto da se malo smirim, tipa normabel ili nešto tako?

jer ja ću šiznuti čim prijeđem preko bolničkog praga.. a jedva čekam da vidim tu svoju malu mrvu.....

kako se osloboditi straha...... već sam svima dosadna a nitko me ne razumije :/

osloboditi se straha od doktora možeš ako imaš doktora kojem vjeruješ
tako sam ja
oslobodila sam se straha od poroda skupljajući brdo informacija, što sam više znala šta je prirodni porod to me je manje bilo strah i osječala sam sve više snage i vjere u sebe

[puhovi obožavaju smokve]

cure, povedite sa sobom doulu! ima ih vec nekoliko sa zavrsenim tecajem; prepustite njima da vas "brane" od doktora i od ometanja sa strane!

[Tiwi]

cure, povedite sa sobom doulu! ima ih vec nekoliko sa zavrsenim tecajem; prepustite njima da vas "brane" od doktora i od ometanja sa strane!

Nda. Ja budem.
Ali, kod opuštanja je ipak najvažnije da si dobro izvježban (kako kaže meda) jer ja recimo čim osjetim, vidim ili čujem neku konfliktnui situaciju ispaljujem na živce i tu svaka priča o opuštanju može završiti. Tako da ja trenutno najviše radim na metodama isključivanja, samoplutanja u svom mjehuriću i ne doživljavanja ničeg oko sebe. Nije uopće jednostavno ali mislim da ću si na taj način super pomoći.

Što se ostajanja doma tiče, ne mogu baš previše odugovlačiti jer idem iz Samobora u VŽ pa ne bih riskirala da me doula i MM na kraju porađaju na autocesti Šalim se malo (jer kad bih znala da će bit 100% sve ok i dobar VBAC onda bi mi to bilo super opcija). No, ipak ću morati nešto ranije krenuti.
Nekako se zamišljam da se još po dolasku šetuckamo malo po gradu ilitako nešto. Vidjet ćemo.

Uglavnom mislim ovaj put najviše slušati sebe iznutra, bebu i svoje tijelo. A douli prepustiti da bude moj oslonac u smislu psihičke sigurnosti i ženske snage.

[BusyBee]

pa ne bih riskirala da me doula i MM

TM samo vozi ili je u Vž moguce imati dvoje partnera na porodu?

[tučica]

Tiwi daj malo konkretnije o douli, to ti je netko poznat, kako si došla do nje, kako si se odlučila za nju?
Ja sam u totalnoj panici, nakon prvog dogovorenog carskog u spinalnoj (i doslovce ne znanja što su to trudovi, bol,porod) vjerovatno ću ovaj put VBAC ali se doslovce kočim od straha na samu pomisao.
MGrubi svaka čast. Iako sam ih par probala pogledati, mene nakon toga strah jednostavno paralizira.
MM ima paničan strah (i jednu vrstu odbojnosti) od bolnica tako da na njega pri porodu ne mogu računati niti bih ga željela na to prisiljavati, nagovarati i sl. jer znam da bi "umro" od straha.

[MGrubi]

gle, skupi snagu, trebaš priječi preko toga straha
jer ovakom si na dobrom putu za carski

najbolji način da pobjediš strah je da ga pogledaš u oči
(tako ja)

[TinnaZ]

nije to sam tak. Da je, onda psiholozi i psihijatri ne bi imali posla na ovom svijetu

[MGrubi]

nije to sam tak. Da je, onda psiholozi i psihijatri ne bi imali posla na ovom svijetu

pa možda razgovor s jednim od njih pomogne

[TinnaZ]

da

gle, skupi snagu, trebaš priječi preko toga straha
jer ovakom si na dobrom putu za carski

najbolji način da pobjediš strah je da ga pogledaš u oči
(tako ja)

da je barem carski, "zblokirani" porodi obično završe ipak vaginalno, ali uz razne "pripomočke".

[MGrubi]

onda šetati ispred rodilišta sve do izgona
dovoljno blizu da ne rodiš "na cesti" a dovoljno daleko da te ne nafilaju nepotrebnim intervencijama
a bolnice obično imaju i parkove oko sebe

[puhovi obožavaju smokve]

gle, skupi snagu, trebaš priječi preko toga straha
jer ovakom si na dobrom putu za carski

najbolji način da pobjediš strah je da ga pogledaš u oči
(tako ja)

tocno! nikako nije rjesenje gurati glavu u pijesak, pretvarati se da strah ne postoji, ne usudivati se gledati snimke poroda...
treba aktivno raditi na sebi. kao prvo, apsolvirati u potpunosti proces prirodnog poroda, znati do potankosti kako funkcioniraju hormoni tokom normalnog procesa poroda, kakvu ulogu ima strah i lucenje hormona straha - adrenalina.
razmisljati o tome danima dok ne osjetimo da zaista prihvacamo i vjerujemo u tu istinu, a to je da je strah glavni neprijatelj trudova i normalnog poroda, razmisljati o tome toliko dugo dok ne osjetimo da nam je potpuno sjelo i da nam je sve potpuno bistro u glavi;
dovesti se do toga da zaista vjerujemo u cinjenicu da zensko tijelo moze odraditi porod, da beba aktivno sudjeluje u porodu i da se sve, koliko god to bilo tesko za shvatiti i povjerovati, dogada spontano i samo od sebe - tijelo se samo otvara, beba sama trazi put van, sama se okrece, mice glavicom, izvija se, trazi pravi polozaj...
kad se sve to spoji u jednu jasnu spoznaju, koja nam kaze da strahujuci direktno skodimo sebi i svojem djetetu i upravo dovodimo sebe do onoga cega nas je strah, a to je neuspjesni trudovi, onda smo na pravom putu da strah odbacimo i prihvatimo svoju aktivnu ulogu kao zene koja rada, a ne koju poradaju.
tada mozemo poceti razmisjati - ja radam i sve ovisi o meni, dakle, na posao, obavimo to sto lakse i bolje i bezbolnije - bez straha.
i zaista, dok god osjecamo maglu u glavi, nismo jos spremne i nismo dovoljno osvijestile sto je u stvari porod.
pripremati se aktivno, vizualizirati porod koji zelimo, napraviti detaljan plan poroda koji ce netko drugi u kojeg mozemo imati povjerenje iskomunicirati doktorima umijesto nas, citati odenta, inu may gaskin itd; gledati snimke predivnih prirodnih poroda, na kojima se zene tako lako otvaraju, bebe izlaze bez ikakvog problema - to jako pomaze da se osvijesti cinjenica da zensko tijelo to zaista moze.
sastaviti afirmacije i dnevno ih ponavljati, tipa "moje tijelo je stvoreno za porod", "odbacujem strah, jer mi nije potreban", pojma nemam, svatko treba smisliti svoje afirmacije...

[puhovi obožavaju smokve]

naravno, neka tehnika relaksacije tipa meditacije je definitivno veliki dodatni bonus!

[puhovi obožavaju smokve]

di steeee?

[saska7]

ja vas zasad samo citam, jer sam u 20tj druge T i nakon prvog poroda mogu reci da me samo sve vise strah...jer s jedne strane znam otprilike sto me ceka, bojim se oduvijek boli ko vraga, a s druge strane za bebu i sebe bi sve samo ne "intervenciju" kakva se primjenjuje u vecini nasih rodilista...

pripremam se pripremam, nadam se da cu stici iskljuciti onaj panicni nepotrebni dio straha prije nego sto stvar krene
svima koje je strah i probajmo stvarno vjerovat u sebe koliko god to nemoguce i klisejizirano nekima zvucalo

[Elinor]

Morat ću otvorit posebnu temu o tome koliko sam se ja bojala, jer to graniči s ludilom. Al ne u trudnoći nego mnogo, mnogo prije nje. Na mene su se hvatale sve strašne priče o porodima koje sam čula, a čula sam ih previše. Kad sam vidjela dvije crte na testu, lagano sam progutala knedlu. Frkaaaaaaaaaaaaa! Al evo, priprema za porođaj čini čuda i kad je počelo, uopće me nije bilo strah. I porod je prošao savršeno!

[Ifigenija]

Jel glupo pitanje ja ne znam, ali mogu li naši muževi zavirit u gospoju - i vidit jesmo li otvorene - pa valjda bi ste to trebalo moć vidit, ili napipat, da prostite )) Kužite - to nam puno znači, a nije to neka mikroskopska stvar.

Iskustava na tu temu?

Pa onda mislim da ti, MamBo 04, muž zaviri i procijeni gdje ste stigli...

[Elinor]

Ifigenija, nije glupo pitanje i već je bilo pisano o tome kad sam ja bila trudna. Ako nađem, stavit ću linkove. Bilo je čak opisano kako to izgleda na opip ("kao napućene usne"). Prošvrljat ću malo, možda nađem.

[Elinor]

To bi moglo biti to: http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...84b9839e60ca22

[elin]

daa strah, kod mene nije postojao strah nego panika :shock: Ne samo da se nisam otvarala, a imala trudove jedan za drugim, nego i kada su me oni pokušali otvoriti ja sam se lijepo zatvorila. I onda mi je u jednom trenutku, točno se sjećam, kroz mozak prostrujalo ovo dijete mora van i u sat vremena rodila. Zbog toga danas mislim da je mozak vrlo moćan i klanjam se. Ali brijem da to ne možeš nikako zaobići, prevelika je to bol da mozak ne bi reagirao, a možda sam u krivu vidjet ćeš. Javi kako je prošlo.

[Majuška]

Mislim da ipak Normabel nema veze s tim.
Ja sam ukupno imala 35 sati trudova. Dva puta su me vraćali iz bolnice jer sam imala trudove ali nimalo otvorena. Nakon dvije noći ne spavanja od trudova voditelj rodilišta mi je rekao da su to lažni trudovi i da popijem 3 Normabela i spavam. Kao da sam popila vodu. Opet u rodilište s trudovima na 2 minute. Otvorila se tek drugi dan ...
Pritom, nije me bilo strah. Očajnički sam željela roditi

[Serpentina]

Meni je u glavi bila samo činjenica da je ovo trenutno stanje i da će uskoro biti gotovo, namještala sam se kako mi je odgovaralo i mantrala da to radim za svoju bebu.
Gdje ćeš naći bolji razlog za stopiranje straha? "Dizajnirane" smo da to obavimo maltene same (tj. skupa sa bebom), doktori su tu za nezgode i probleme.

[mel]

citam... i razmisljam
Prvi put isto nije me bilo strah, curila mi je plodna voda (lagano uz mokrenje), otisla ipak na pregled.. jer nisam bila sigurna je li plodna voda ili nije, trudovi = 0, bolovi isto nista.., uglavnom pregledali me - popustio vodenjak u cijelosti, ja i dalje bez trudova... dobila drip i onda je poceo pakao , nije me bilo strah, nego jednostavno nisam se mogla ni opustiti, otvorila se brzo do 10cm ali izgon nikako ... ma strasno!

evo sad me ocekuje porod, vjerovatno prije termina, nije me strah ni malo, vjerujem u sebe i vjerujem da cu ovaj puta imati prirodne trudove !!

Stvarno zelim sebi i bebi prirodan porod bez intervencija (rezanja i dripa) i svakako bih ovaj puta htjela izbjeci zahvat nalijeganja dr. na moj trbuh - Elena je onda izletjela, a ja dozivjela pravi shock .. :shock:

Pripremila sam se psihicki i na varijantu da MM nece mozda moci biti sa mnom (radi Elene, ako porod krene u neko divlje doba noci) !!
Takodjer uvjerena sam da sam punoo spremnija za porod nego li prvi puta, definitivno se oslanjam na sebe i svoje unutarnje 'ja', dr. i ostali neka cine sto moraju ali ipak mislim da je ' vecina posla' koji treba odraditi na nama zenama I cini mi se veci dio i tezi dio poroda je bas ova 'priprema psihicke prirode' uoci poroda

Curke svima vama, a i sebi zelim prirodni i lagani porod !!

[puhovi obožavaju smokve]

mel, gregor je predivno ime! i mislim da su njegovi nosioci obicno vrlo energicne licnosti, tako da sam sigurna da ce se gregor pobrinuti da porod bude brz!
zasto umijesto muza ne povedes prijateljicu ili doulu?
bas bih voljela da u hr postane uobicajeno da porodu prisustvuju doule!
nadam se da ce u hr. uskoro biti puuno doula,da ce se osnovati udruga doula i da ce stvari krenuti na tom planu!

[TinnaZ]

Mel, ne bih te htjela razočarati, ali bojim se da ćeš teško opet ozbjeći sve to ako uz sebe ne budeš imala "advokata", barem doulu ili muža, mamu, prijateljicu. Vodenjak ti je možda "popustio" jer su ti ga prokinuli do kraja, a to je vrlo teško vidjeti kad ležiš kao daska u zuriš u plafon. Tvoj pratilac bi puno lakše primijetio plastični šiljak kojim se to u sekundi napravi. Drip ajde, ne mogu dati na silu ako ne daš ruku da ti upiknu infuziju (s tim da se može dogoditi da ti ipak pokušaju dati glukozu, pa treba biti staložen i čitati što na flaši piše). Nalijeganje na trbuh isto tako, bez pratnje, u trenutku kada ne možeš najvjerojatnije niti govoriti, kako izbjeći. Osim ako imaš razumnu ekipu, pa se sve unaprijed dogovoriš i daš plan poroda. Držim fige uglavnom.

[mel]

puhovi obožavaju smokve

TinnaZ ma.. vodenjak je procurio, nakon sto sam se ja posvadjala sa sestrom, koja me nije htjela primiti na pregled, jer kao ja pojma nemam da li curi plodna voda ili ne... uglavnom, odcekala sam red na hitnoj (jer su me tamo poslali nakon sto sam trazila pregled u riodilistu) i kad sam sjela kod dezurnog dr. na stolac, a on pritisnuo (jakoo lagano) trbuh, plodna voda krenula u potocima i dalje krenula ravno na pripremu i u radjaonu... tako da je dosta vremena proslo od pocetka curenja plodne vode, a kako nisam imala niti jednog truda... dali su mi odmah drip i mene je to doslovno 'rasturilo'.. neznam nisam imala nikakav osjecaj za te trudove, mene je to jednostavno.. neznam kako opisati 'treslo' :shock: , nisam se mogla opustiti... uh, ma strasno naporno i zamorno !! A, cijelo to vrijeme je MM bio sa mnom, i znacila mi je puno njegova prisutnost, ali jednostavno misici zdjelice su bili zgrceni i tvrdi (tako mi je sestra to opisala), a ja nikako tu nisam mogla nista.. !!

I nalijeganje, kao i istovremena epiziotomija bila je kao jedino rjesenje, jer inace vec se spominjao carski... pa eto, tako da su MM-u rekli da ce zvati dr. i da ce obaviti 'taj' zahvat... ja naravno bas i nisam bila previse 'u toku', odnosno malo mi je sve tih zadnjih sat vremena 'maglovito' ..

Bas i nije neko lijepo iskustvo ali eto.. ovaj puta bit ce sve super

[TinnaZ]

i meni je Gregor prekrasno ime, kako ste se samo sjetili

[mel]

hvala vam
a. ime .. eto to je jedino ime koje se svidjalo i meni i MM-u , nikako se nismo mogli dogovoriti... MM navalio na: Filip, a ja na: Erik i .. eto ispalo da se Gregor svidjelo i meni i njemu odmah (nakon nekog vremena vijecanja)