Ima li netko darovito dijete u vrtiću? Kako se uklopilo u redoviti program, da li se se socijaliziralo s grupom, kako su se odgojiteljice postavile prema djetetu? Jako me zanimaju vaša iskustva. Hvala!
 |
|||
|
|
|||
Darovito dijete u vrtiću
Ima li netko darovito dijete u vrtiću? Kako se uklopilo u redoviti program, da li se se socijaliziralo s grupom, kako su se odgojiteljice postavile prema djetetu? Jako me zanimaju vaša iskustva. Hvala!
Imaš na PDF-u Djeca sa posebnim potrebama sve o darovitoj djeci.
jesu li klinci svjesni svoje darovitosti :/
Moja je još jako mala(3, 5 godine), da bi bila svjesna da je darovita, ali drugačija definitivno je. I mislim da to primjećuje. I to me jako muči.
ronnie, mislim da je u radu s darovitim djetetom vazan individualni pristup pa su vrtici koji njeguju takav pristup (npr. montessori) najbolje rjesenje. kod nas na zalost ne postoji bas neki izbor sto se tice vrtica i skola, ali montessoriji postoje i koliko sam ja istrazivala i iskusila, to je najbolja opcija ako zivis u hr.
u takvim uvjetima se dijete moze odlicno uklopiti u kolektiv.
medjutim sve ovisi u kojem je podrucju tvoje dijete darovito, ima li vec nekih problema u socijalizaciji zbog darovitosti itd.
ostalo cu ti napisat na pp.
ronnie možeš li mi dati primjer po čemu vidiš tu darovitost.
zapravo trebam savjet klinac mi je 2,3 g. nije na moju riječ nego riječ odgajatelja ima riječnik i slaže riječi u rečenice u rangu četverogodišnjaka. izrazito je društven no pršti od energije koju je ponekad teško usmjeriti.upravo jer s 2,3 g. puno više prima nego drugi.
na jesen bi trebao krenuti u vrtić.
mislim da njegov dar treba njegovati i usmjeravati što je do sad i bio slučaj jer sam s njim kod kuće,no što se dešava u vrtiću s djecom koja imaju predispozicije za neko područje.
i kod nas se darovitost vrlo rano ocitovala, a posjet psihologu s tri godine je to i potvrdio.
ima puno literature o darovitoj djeci buduci da se na zapadu puno prica o tome (a odnedavno i kod nas). knjige na hrvatskom jeziku su vecinom od jasne cvetkovic-lay, npr. "ja hocu i mogu vise", prirucnik za odgoj darovite djece od 3 - 8 godina i tu ima sve osnovno sto roditelji trebaju znati, od toga kako prepoznati darovito dijete, kakve poteskoce prolaze takva djeca i njihovi roditelji itd. (strane literature i linkova na interenetu ima bezbroj pa ih necu ni navoditi - ugluglati "gifted child").
sto se tice konkretnog testiranja, tesko da ce netko testirati dijete prije navrsene 3. godine zivota. ali to nije ni potrebno, uz dobru informiranost roditelj sasvim lijepo moze voditi dijete i preduhitriti eventualne probleme narocito u tako mladoj dobi.
sto se tice vrtica, obzirom da je darovito dijete zahtijevno samo po sebi, potrebno je dobro prouciti sto se od vrtica nudi, usporediti to sa sklonostima svoga djeteta i odabrati najbolje. mislim, ipak dijete u vrticu provodi veci dio dana tijekom 3 ili 4 godine, mislim da je zaista vazno da ga tamo ne ubiju u pojam. osnovno sto bi takav vrtic trebao imati je, po meni, mogucnost razvoja prema individualnom tempu djeteta.
u potpunosti se slažem da darovitim klincima treba individualni pristup no u državnim vrtićima teško je ostvariti isti u grupi s puno djece.
možda je to i dobro u jednu ruku jer skretati pažnju djetetu na njegovu darovitost neposredno od njega pravi snobića što dana nije rijetko.
treba stvar držati pod kontrolom al ipak ne pretjerivati ,dijete ako ima dar ima ga od boga a ne po tome što mi potićemo . važno je klinca pratiti i usmjeravati. iako daroviti ,njihov najveći dar je igra :D
Re: Darovito dijete u vrtiću
Ja sam imala takvo dijete u vrtiću pred nekoliko godina. Što se igre tiče-takva djeca su puna ideja i rado prihvaćena od strane ostale djece u grupi, malo teže je s razgovorom jer su teme o kojima daroviti žele razgovarati većini djece nepoznanica.Ronnie prvotno napisa
M. nije spavala u vrtiću jer ni kod kuće nije imala popodnevno spavanje (izbacila ga iz programa s godinu i pol) pa je za vrijeme spavanja čitala i morali smo paziti da uvijek sa sobom ima knjigu s dovoljnim brojem stranica da izdrži cijelo spavanje. Poslije je rado čitala na glas i drugoj djeci zajedno s tetama koje su je jako hvalile i poticale na razne aktivnosti s tim da su joj forsirale razvoj grafomotorike: prvo zato jer je tu "štekala", a poslije zato jer su mislili kako će ranije krenuti u školu pa su željele pripremiti je za upis.
Sama socijalizacija ovisi o djetetu: ako je otvoreno i veselo, unatoč tome što je malo drugačije od druge djece, bit će rado prihvaćeno u društvu. Nastoj da ti se dijete što više druži s vršnjacima i potiči na fizičku aktivnost i na klasične društvene igre s vršnjacima. Intelektualni razvoj ne moraš forsirati ni poticati: ta djeca većinu toga "obave" sama. Samo nastoj da ima dostupne knjige i nađi vremena da s njim razgovaraš o pročitanom i odgovaraš na milion pitanja.
Sretno!!!
Meni je teta u vrtiću nedavno, onako uzgred, rekla da je Andrej "darovit", ali da se jako dobro uklapa u grupu.
Bio on darovit ili ne, očito je da ima malo drukčije interese i aktivnosti od svojih vršnjaka. Ali vrtić nam - zasad - dobro funkcionira (najobičniji, državni, nikakav poseban program).
33, puno ti hvala na pp.
Kako sam primijetila darovitost? Uopće mi nije palo na pamet da bi mi dijete moglo biti darovito, smatrala sam je samo 'naprednijom' od svojih vršnjaka, a to sam dijelom pripisivala činjenici da sam s njom bila doma da njene 3. godine, puno joj pričala, čitala, igrala se, ono što bi se reklo- bavila se s djetetom. Ali, ona je to oduvijek tražila. Joj kao beba tražila je 100 postotni angažman, obožavala je komunikaciju, interakciju. Jako rano je počela govoriti, s nepune 2 godine potpuno je razumljivo i elokventno pričala, pjevala cijele pjesmice Zg mališana ( manje popznate), slagala puzzle ( Educa-mothers and babies) koje su namijenjene starijoj djeci, imala je fantastične asocijacije, pamćenje, opažanje detalja, koncentraciju stalno je nešto izmišljala( igre), a sve 'obično' bilo bi joj dosadno. Npr,stalno bi bila netko drugi ( lik iz kazališne predstave, učiteljica ritmike i sl). Uglavnom, dok su se njeni vršnajci i ludo zabavljali po parkovima i toboganima, ona je naglas razgovarala sa zamišljenim likovima ( i sad to radi), a spuštala bi se po toboganu samo ako bi to spuštanje stavila u neki svoj kontekst. Npr ona se penje sad u lift ( mostić na toboganu), ide na posao ( u kućicu na toboganu), ili je to pak kućica od Ivice i Marice, Ribnjak je šuma, dakle od svega običnoga ona bi stvorila neki svoj svijet. Jako rano počela se zanimati za slova, želi pisati, a da joj ja diktiram ( slovo po slovo), onda to 'čita', radi svoje izložbe... i ima još bezbroj primjera po čemu sam skužila da je zanimaju stvari koje su malo neuobičajene za njenu dob. A do definicije darovitosti stigli smo u vrtiću, nakon testiranja kod psihologa, jer tu su, nažalost, počeli problemi. Ali, malo sam odužila, pa ću o tome drugom prilikom.
Ronin, na topicu o darovitoj djeci imaš odlične postove koji su meni puno pomogli otkad sam se suočila s teškoćama darovitosti. Otkad F (3g.) ide u vrtić (tek 1 mjesec), smanjio je svoju opsjednutost za nedječje stvari (brojevi, slova, strani jezici) i počeo je - konačno- pokazivati interes za druženje s djecom i igranje dječjih igara. Smatram to s jedne strane velikim napretkom jer se očito odmah odlučio prilagoditi većini (idemo u državni vrtić bez ikakvih posebnih programa), a s druge strane mi je jasno da mu vrtić ne daje poticaj da izrazi svoje talente kroz neku igru koja bi bila bliska njegovim interesima.
Mislim da je za ovakvu djecu ipak prije svega bitno da mu se boravkom u vrtiću potaknu socijalne vještine i razvije emocionalna inteligencija nego da se preokupirane tete bave njegovim intelektom. Bitno mi je da su tete drage i tople osobe i mislim da se više od njih za takvu djecu u običnim vrtićima ne može očekivati
Nadam se da sam u pravu i da svoju darovitost neće vremenom potisnuti jer mama nije odabrala talijanski ili waldorfski vrtić (to je ono što Rijeka nudi). Tu sam ipak i ja nekoliko sati dnevno na raspolaganju za njegova zlostavljanja tipa "napiši mi abecedu na španjolskom. Ima li u francuskom slovo Š?". Svašta ću naučiti pod stare dane :D
Sad vidim tvoj novi post. Ajde piši brzo o tvojim iskustvima s vrtićem. Jako sam radoznala.
Sad vidim tvoj novi post. Ajde piši brzo o tvojim iskustvima s vrtićem. Jako sam radoznala.
ronni hvala na odgovoru.
ma vrlo slicna prica.
na jesen smo tri i kod kuce sam s malim.
radi se sve i svasta a najvise radi masta.
igra igra i samo igra.
kod nas je dječak koji je vrlo aktivan.
pozdrav :D
individualni pristup ima vise veze sa pedagoskom metodom odgajatelja nego sa brojem djece u vrticu.
moje dijete isto ide u drzavni vrtic u kojem je 23 djece u grupi ali ima individualni pristup (to je montessori grupa u sklopu drzavnog vrtica).
zato sam i preporucila montessori metodu jer ona njeguje osobnost, postuje individaulni ritam svakog djeteta - njihova pedagoska koncepcija je "pomozi mi da ucinim sam".
mislim da u osijeku nema tekve kombinacije državni/montesori.
odgoj djece je inače vrlo kreativan ali osjetljiv posao pogotovo s darovitom djecom tako da odgajatelji trebaju biti vrlo dobro potkovani znanjem i to onim koje prati nazovimo to trendove no vrlo je malo takvih a puno više onih s debelim stažom i hrpom starih metoda
33, ta autorica koju spominješ, Cvetković-Lay, to je psihologica u našem vrtiću. Pa sam ostala malo paf jer mi nije ostavila baš najbolji dojam, više onako totalno nezainteresirani. Valjda dojam vara?
fenix, cini mi se da sam jednom u novinama procitala nesto u vezi montessorija na podrucju slavonije, da li je to bio sl. brod ili osijek, nisam sigurna...
u svakom slucaju forum je dobro mjesto za informiranje o tim stvarima, mozda ipak ima neki vrtic u kojem odgajatelji imaju malo vise smisla za ove nase stvari? uostalom vidjet ces sama kad dijete krene u vrtic, mozda necete imati nikakvih problema, moj savijet je bio prvenstveno za ronnie i one koji nisu zadovoljni vrticem.
jelka, dva puta sam telefonski razgovarala s cvetkovic-lay, ni meni nije ostavila dobar dojam. njene knjige sam spomenula zbog onih koji ne citaju engleski a zele se informirati o nadarenosti. naravno ima puno vise i bolje literature o tome na engleskom, ima vjerovatno nesto i prevedeno, mislim da je na pdf o nadarenoj djeci netko vec dao preporuke.
33 hvala
montesori je otvoren u đakovu i ljudi ,pogotovo, djeca su vrlo zadovoljni.
upravo smo se i priključila temi u nadi pronalaženja informaciija utemeljenim na iskustvu roditelja.
pokušala sam pitanje postaviti na forumu pod naslovom jaslice u osijeku no nećeš vjerovat nitko nema iskustva ili što.
vjerujem ti i znam kako ti je.
i ja sam imala slicna iskustva da nikako nisam uspjevala doznati informacije u vezi vrtica i to u zagrebu.
sretno
Moje komunikativno, veselo i otvoreno dijete u vrtiću je postalo tiho, zatvoreno, i tužno. Više ne plače na rastanku i ne budi se noću ridajući da ne želi u vrtić, ali nije sretna. Traži pažnju teta za sebe koju ne uspijeva dobiti, traži interakciju s odraslima, sudjeluje u zajedničkim aktivnostima, pleše i pjeva, ali ne uspijeva naći zajednički jezik s vršnjacima. Odbija spavati, jer ne spava već od svoje druge godine, a mora odležati u krevetu tih dva i pol sata. Ne želi ići van, jer vani je prepuštena igralištu u kojem ne nalazi inspiraciju i dosadno joj je. Sjedi na klupici i gleda šta to drugi rade. Ne pokazuje ništa od svoje maštovitosti i incijative. Tete su je proglasile 'neadaptiranom'. Pokušavam im objasniti da je možda malo 'naprednija' od svojih vršnajka, ali one me u čudu gledaju, ostaju pri svome- nije adaptirana, treba joj duže nego ostalima. I tako tražim pomoć psihologice koja je nakon testiranja postavila 'dijagnozu': potencijalno darovito dijete, s visoko iznadprosječnim intelektualnim sposobnostima. Tete i dalje tvrde da one nemaju ništa s njenom 'navodnom' darovitošću, tvrde da se treba adaptirati i 'naučiti plivati nizvodno'. Psihologica predlaže premještaj u Montessori, ali me upozorava da to možda i nije baš najbolje za njenu kreativnost??? I što sad? Hoće li joj Montessori pomoći u socijalizaciji više nego npr sportski ili obični program? Hoće li još više potaknuti individualizam, umjesto druženje? Ne znam više ni sama što da mislim. Ponekad sam ljuta na tete što ignoriraju njenu darovitost, a onda opet pomislim da je možda imaju pravo i da ju 'pustim još malo' da se uklopi.
a što kaže tvoje dijete :?
vrlo je teško u cijeloj priči nači kvalitetnog sugovornika koji bi barem uputio u kojem smijeru tražiti odgovor.
zato mene cijela situacija strahovito plaši jer i nas to čeka.
trebamo smijer a nitko stručan NE ZNA ga postaviti . katastrofa
to su stare tete s PUNO iskustva a malo novih saznanja.
koliko god da smo se do sad u prve tri trudile oko klinaca glupo mi je sad sve pustiti nekom tijek stvari jer se nikom neda mučnit glavom.
ronnie, sad kad si opisala što se točno događa u vrtiću, mislim da je najveći problem u tetama koje odbijaju tvoje sugestije kao roditelja koji odlično poznaje svoje dijete i koji vidi da mu dijete nije sretno...
ja možda ne bih dijete prebacivala u montessori, već bih u tom vrtiću pokušala naći tete koje bi ipak pokazale više razumijevanja i volje za rad s takvim djetetom, a sigurna sam da psihologica tog vrtića zna koje bi to bile...
i curke, čak i ako se tete do sada nisu susrele s darovitim djetetom, to nije opravdanje da se ne potrude i ne nauče sve što treba o takvom djetetu (naravno, u tome im treba pomoći i psiholog) i sigurna sam da će svaka teta koja voli svoj posao, to shvatiti kao dodatni izazov svoje struke...
a vi kao roditelji trebate imati malčice strpljenja (ako vidite da se trude) dok one se ne "uhodaju" u rad s takvim djetetom, jer ipak to u našim pretrpanim grupama zahtijeva itekako dodatni angažman i rad na sebi u privatno vrijeme
eto, ja bih pokušala naći druge osobe...ako ove nakon mog upornog pokušavanja i objašnjavanja problema, ne reagiraju...
ronnie, ovo je tocno kao da opisujes moje dijete...
mi smo naime isprobale dva vrtica prije ovog montessorija i situacija je bila identicna ovome sto ti opisujes.
inace je bila super komunikativna i vec imala prave male prijatelje - a u vrticu su je proglasili individualcem "koja jednostavno nema potrebu druziti se s dugima". kad god sam dosla bila je sama i izdvojena iz grupe, ili u sukobu s tetama jer "bi ona sve htjela raditi kao stariji" kako mi je jedna od teta posprdno objasnila. npr. ona je vec doma naveliko rezala skaricama, a oni joj to nisu dopustali jer ima je to rezervirano za stariju djecu. i takvih primjera je bilo gomilu.
nije da reklamiram montesori, bilo koji vrtic koji ima neki drugaciji pristup je dobar.
nama je isto spavanje predstavljalo najveci problem, a u ovom vrticu ne mora spavati, zajedno sa jos nekoliko druge djece koja isto tako ne spavaju. takodjer nemoraju ni lezati niti biti mirni i tihi nego se mogu lijepo igrati vani dok druga djeca spavaju.
moja kcer pola dana provodi u pjescaniku, sto je kao prvo, jako kreativno i zdravo, a kao drugo ako je u fazi da joj se ne da druziti - pijesak je odlicno rjesenje, na kraju se djeca najbolje skompaju dok tako nesto zajednicki rade.
sto se tice montessorija i kreativnosti o tome ima mnogo dilema...naime neki predbacuju monessoriju da ima previse akademski pristup. e sad to sve ovisi od djeteta do djeteta. moja m. je s tri godine pocela pisati, a sada s nepunih cetiri cita. i po meni je njoj bolje da je u vrticu s drugom djecom koja isto rano znaju slova jer je to dio njihovog programa, nego u nekom gdje uopce nece imati prilike baviti se time i slicnim stvarima koje je inace jako zanimaju.
moja m. je inace totalna kreativka, a ionako kad dodje popodne doma iz vrtica nista drugo ne radi nego crta, pjeva i plese, tako da se ne bojim za nju.
osobno mislim da je ta polemika oko montesorija i nekreativnosti jedna cista predrasuda.
sto se tice kreativnosti u ostalim vrticima, moje iskustvo je jako lose. uglavnom se to svodilo na neke kvazi likovne radove na nivou hobija kakvim se bave dokone gospodje. npr. teta nacrta drvo, a onda djeca lijepe na to ono od siljenja olovke preko toga i uglavnom je to bilo prestrasno i nije imalo bas nikakve veze s kreativnoscu.
ali sve ti je to od vrtica do vrtica, ovisi od odgajateljica, od prostora...ima zaista mnogo cimbenika.
ronni, 33
čitam i pokušavam shvatiti što nam se sprema odlaskom u vrtić :?
okolina nije spremna prihvatiti različitost u bilo čemu.
nažalost naš mentalitet je takav primitivan ako se izdvajaš , il neš nije uredu il si neadaptiran.
daroviti klinci iz obitelji dolaze sto posto prihvačeni, no u socijalnij sredini to baš i nije tako.
prije će daroviti klinci naučit prihvatit svoju novu okolinu nego što će tete i svi ini to učiniti za njih.
zato su klinci i daroviti [i]kuže one koji ne kuže njih.
mislim da je nestručnost osoblja državnih vrtića veliki problem u svemu
čuj da se s klincem trebaš nekam uspeti vrlo rado ti svi pomažu time hrane ego i super su , no kad ti klinca trebaju educirati i malo uključiti vijuge nek se klinak adaptira sam
ronni, 33
čitam i pokušavam shvatiti što nam se sprema odlaskom u vrtić :?
okolina nije spremna prihvatiti različitost u bilo čemu.
nažalost naš mentalitet je takav primitivan ako se izdvajaš , il neš nije uredu il si neadaptiran.
daroviti klinci iz obitelji dolaze sto posto prihvačeni, no u socijalnij sredini to baš i nije tako.
prije će daroviti klinci naučit prihvatit svoju novu okolinu nego što će tete i svi ini to učiniti za njih.
zato su klinci i daroviti kuže one koji ne kuže njih.
mislim da je nestručnost osoblja državnih vrtića veliki problem u svemu
čuj da se s klincem trebaš nekam uspeti vrlo rado ti svi pomažu time hrane ego i super su , no kad ti klinca trebaju educirati i malo uključiti vijuge nek se klinakc adaptira sam
upsss
ovakva predrasuda mi baš i nije ok s vaše strane, jer je previše generalizirajuća....mislim da je nestručnost osoblja državnih vrtića veliki problem u svemu
nestručnih ljudi ima svugdje, pa tako i u vrtićima, ali opet... prevladavaju stručni ljudi koji vole i svoj posao i djecu s kojom rade i prema takvima nije nimalo ok ovakva izjava...
kako očekujete od drugih da nemaju predrasudu prema vama i vašem djetetu, ako vi njima pristupate puni predrasuda prije nego ste uopće i došli u ikakav kontakt? :/
predrasuda možda;
činjenica sigurno.
da je predrasuda tada ronnie ne bi bila u problemu.
ne želim polemizirati,niti generalizirati, samo neobavezno razmijeniti mišljenje.
Hej, Ronnie. Znam za utješno iskustvo jedne mame darovitog dečka koji je mjesecima samo promatrao šta se događa oko njega u vrtiću, a kad je skupio dovoljno promatračkih informacija, ubacio se direktno na mjesto šefa kao najmlađi u grupi.
Moja američka poznanica, mama darovitog djeteta (uzgred ni u americi ne cvatu ruže za darovite) mi pak govori o suprotnom iskustvu. Nakon što joj se dijete patilo cijelu godinu u običnom vrtiću, ubacila ga je u vrtić za darovitu djecu i tamo je procvjetao.
Pa ja nekako mislim da mama intuitivno zna koliko joj je dijete nesklono promjenama, koliko mu treba vremena da se prilagodi i šta su mu prioriteti. Naravno da je ta intuicija obojena i slikom djeteta kojeg mama priželjkuje imati (osim ako nisi supermajka). Dobro je ako se zadano poklapa sa priželjkivanim.
Pa kad to sve izvažeš i dodaš činjenicu da je tvoje djete blagoslovljeno darom i tvojom ljubavlju, mislim da nema razloga za veću brigu. Već će se ona pobrinuti za svoje mjesto pod vrtićkim suncem.
Nema programa odgoja i obrazovanja kojim bi se od predškolstva, preko osnovne i srednje škole te fakulteta vodila briga o darovitoj djeci - pojašnjava Jasna Cvetković Lay. Naše institucije ne funkcioniraju, zakonski je sve uređeno, ali se ne provodi. Nema koordinacije među pojedinim službama, savjetnici iz različitih područja međusobno ne surađuju.
Evo, stigla mi je pp od gospođe koja ima dijete u istoj grupi kao i ja. Žao mi je što je pp, jer želim razjasniti 'javno' neke stvari. Ovo nije tema protiv teta. Ovo je tema o problemima na koje nailaze darovtita djeca u vrtićima. Tete mogu biti tople i mile, ali ako one kažu da se ograđuju od djetetove darovitosti i da je to stvar psihologa, a ne njih , kako biste vi to interpretirali nego kao činjenicu da sistem ne funkcionira? Ne znači li to da ignoriraju djetetovu darovitost? Ja sam to tako shvatila. Željela sam da mi pomognu, jer sam mislila da to mogu i da je to njihova obveza, a ispalo je da sam uvrijeđena jer želim da moje dijete dobiva više pažnje nego ostala djeca. To su predrasude s kojima ćemo se mi 'problematični' očito još puno puta susresti. No lijepo je feniks citirala. Stručne pomoći nema. Psiholog postavi 'dijagnozu' i to je to. Tete kažu da se to njih ne tiče. Suradnje nema. Sve je na djetetu i roditelju. Saveznik su nam intuicija i vrijeme. I istomišljenici na forumu! Hvala cure
topluvodu, mozes li pojasniti sto si ovdje htjela reci?
inace se slazem s tim da je mamina intuicija vazna i da roditelji uz dobru informiranost i veliki angazman mogu puno pomoci i izbjeci probleme koje darovita djeca mogu imati prilikom ukljucivanja u kolektiv.
sto se tice utjesnog iskustva kojeg navodis, mislim da je on vise iznimka koja potvrdjuje pravilo. a pravilo je to da je nadarenoj djeci tesko u obrazovnom sustavu, narocito nasem koji je potpuno neprilagodjen.
sto se tice americkog obrazovnog sustava, sama cinjenica da postoji pluralizam u obrazovanju je vec puno, tamo naime ima vrtica, skola i posebnih programa za nadarenu djecu.
sto se tice teta u vrticu, ja cak ne mislim ni da je nuzno da teta bude posebno obrazovana za potrebe nadarenog djeteta. mislim da dobar odgajatelj osim topline i ljubavi treba biti i informiran, a prema mom iskustvu mnogi nasi odgajatelji prate strucne seminare i literaturu.
ja imam odlicno iskustvo s nadarenim djetetom u vrticu, a nisam sigurna da nase tete imaju neku formalnu naobrazbu o nadarenoj djeci. vise se radi o tome da imaju osjecaj za "drugaciju" djecu, da uvazavaju da djeca imaju razlicite potrebe, a ne da se tvrdo drze nekih naucenih pravila.
kad smo vec kod tih pravila, netko je bio spominjao problem spavanja u vrticu. sluzbena informacija na koju sam ja naisla u literaturi je da ako dijete od trece godine spava 12 ili vise sati po noci, ne mora spavati po danu. takodjer da djeca od cetvrte godine uopce ne spavaju po danu. i zato mi zaista nije jasno zasto u gotovo svim nasim vrticima djecu tjeraju spavati.
moja cura ide u vrtić tj. u jaslice od kad je navršila godinu dana. s njene dvije godine smo se preselili i ona je krenula u drugi državni vrtić, ali vrlo mali, s ukupno 3 grupe. krenula je u mješovitu jasličku, tako da je tamo bilo djece od 3 godine koja su joj bila poticajna. kad je ona bila blizu 3 i među starijima u grupi tete su ju često slale u stariju grupu da se igra (to je savršeno, ogromna prednost malog vrtića, svi se znaju). onda je prešla u tu grupu i tamo bila među najmlađima, pa su joj opet stariji bili poticajni. vrlo brzo se nametnula kao vođa, smišlja igre, obožava vrtić. velika je prednost što ima izuzetno razvijenu socijalnu inteligenciju pa mi se čini da svoju darovitost razvija sama kroz igru i druženje. samo me strah da od organizatora ne postane tiranin, to pokušavam uvijek izrazgovarati doma. što se teta tiče, u cijelom ih je vrtiću 6, od toga su 4 pune razumijevanja. ne rade s njom po nekom posebnom programu, ali ju uvažavaju. dvije ne znaju što bi s njom, jer je sklona rušiti im autoritet u grupi. imala je jednu tetu koju je iritirala, tako da je često znala primjeniti kaznu, ta je teta srećom otišla (da nije, mislim da bih se ja potrudila da ode). po mom iskustvu s njom se lakše nose starije i iskusnije tete, za mlađe je "prevelik zalogaj"
nama se to s mjesovitom grupom u vrticu isto pokazalo kao prednost, no zapravo mislim da to moze biti dvosjekli mac.
i moja m. se uglavnom "lijepi" za stariju djecu jer su joj izazovni i dobro je da u grupi ima predskolce koji isto kao i ona pisu, citaju, racunaju i uglavno imaju slicne interese, medjutim cini mi se da su oni jednako tako cesto i veliki izvor njezinih frustracija. naime, ona intelektualno mozda jest na njihovom nivou ali nikako nije i emotivno, a tu nastaje problem.
m. je isto tip "sefice", no iako je dobro adaptirana u svoju grupu, ne bih rekla da joj to sefovanje omogucuje potpuno glatku komunikaciju. naime m. se uglavnom najbolje osjeca kad vodi situaciju, no to mudju tolikom starijom djecom naravno nije uvijek moguce, pa tu opet nastaju problemi.
Upravo to me kopka cijelo vrijeme. Mješovita grupa. U našoj su svi više manje čisti trogodišnjaci. Ja si cijelo vrijeme mislim da bi moja cura lakše našla zajednički jezik s nekim starijim, ali tete smatraju da to za adaptaciju nema veze. Jer, istina, emocionalna inteligencija ne prati kognitivni razvoj. A opet, po riječima tete, traži društvo verbalno 'jače' djece. A takvih baš i nema puno ( u njenoj grupi). I eto. Primjenjujem metodu čekanja. Valjda će upalit.
za darovite je vazno da s jedne strane imaju vrsnjacku grupu po kronoloskoj dobi, a s druge strane da imaju priliku biti u drustvu svojih intelekt. vrsnjaka. zato su mjesovite bolje, lakse da ce zadovoljiti te dvije potrebe.
inace me malo zanima, tko je utvrdio darovitost djece o kojoj se ovdje govori?
Kako se utvrđuje darovitost djece jasličke dobi?
Tridesettri, htjela sam reći da je mene u prvi mah prepala filipova kombinacija nadarenosti i apsolutna nezainteresiranost za djecu. Često sam mislila kako bi tu disproporciju rado smanjila i imala manje talentirano djete koje će se zato bolje uklopiti u život i biti sretnije. Vjerojatno sam zato ga zato, quasi intuitivno, i naravno u najboljoj namjeri, upisala u običan vrtić kako bi to postigao. Shvatila sam da se puno rađe druži sebi sličnoj djeci, ali zaista mislim da svakom djetetu pa i ovakvom, treba dati priliku da uči kroz suživot s različitim ljudima. Pa sam htjela reći da se moja jaka želja za uklapanjem u široke mase svakako projicirala i na F. Hoće li se Filipova emocionalna inteligencija uskladiti s onom drugom, vrijeme će pokazati. Na nju utječe ionako milion faktora. Meni je bitno da uspijem kod F stvoriti bazu - osjećaj da je važan baš kao i drugi vrtićanci, da je od njih drukčiji jer više zna, ali da to ne znači da je time zaslužio sve pohvale ili da mu se zato treba podsmjehivati. Jer uvijek će biti djece koja se bolje oblače/svlače/crtaju/skaču... i trebat će mu njihova pomoć, a zauzvrat im on može pomoći oko čitanja. Volim misliti da nevolje u vrtiću osim generalno lošijeg F raspoloženja, nose i informacije važne za razvoj EI.
Ronnie, to što prijavljuješ za tete koje ignoriraju nadarenost tvog djeteta i smatraju da je to problem za psihologa je čisti strah od različitosti i njihova needuciranost u tom pravcu. Žalosno je da nakon formalnog obrazovanja o odgoju djece pokazuju predrasude čovjeka s ulice. Ja bih stvarno potražila drugi vrtić jer negativan stav teta prema tvom djetetu svakako upijaju i druga djeca.
Flower, potaknuta čudnovatim F, proučila sam svu literaturu o darovitima, pa zaključih da je to to, a onda ga odvedoh kod psihologice koja je nakon testiranja rekla da se u nekim poljima pokazuje kao 7-godišnjak (tada je imao 2g. i 9mj.) i, kad malo bolje promislim, nije rekla da je darovit kako to Tanja Sever u Zagrebu dijagnosticira. Moguće je da je on samo jako bistar? Ali mislim da niti jednog roditelja specijalno ne interesira darovitost/stupanj bistrine djeteta sve dok se (često) ne pokaže problem u sustavu odgoja i obrazovanja.
topluvodu, slazem se sa tvojim stavovima o uklopljenosti darovitog djeteta, ni moja m. nema nikakvu ekskluzivu zbog toga, niti sam joj ja uopce rekla da je darovita. boze moj, neka djeca su darovita, druga imaju posebne potrebe nekog drugog tipa, a ono sto je vazno jest da su roditelji svjesni njihovih posebnosti i eventualnih posebnih potreba.
kod nas je darovitost utvrdjena testiranjem (WISC) kod psihologa.tko je utvrdio darovitost djece o kojoj se ovdje govori?
inace sam isto prostudirala svu mogucu literaturu o darovitima, i moja m. je "skolski primjer" darovitog djeteta. a buduci da i sama spadam u tu skupinu mislim da kod nas bas nema previse dvojbe...
I mi smo se testirali na prijedlog psihologinje u vrtiću. A psihologinju je predložila teta u vrtiću. Kakva divna suradnja, pomislih. Ipak je tetama stalo da pomognu mom djetetu u adaptaciji. O rezultatima testiranja tete je obavijestila psihologinja (a ne mama). Čovjek bi, dakle, pomislio: 'tu će se razviti neka suradnja'. Čemu inače testiranje? Međutim, kao što već spomenuh, na zajedničkom razgovoru svih strana, tete kažu da se 'to njih ne tiče'. Imam osjećaj da sam samo svome djetetu napravila medvjeđu uslugu i nepotrebno ga etiketirala. Jer, mišljenje psihologa je ionako za- mene, kaže teta. Eto, drage cure, tako vam (ne)funkcionira sistem.
i ja sam dobila taj osjecaj da sam nepotrebno etiketirala dijete premda je moje iskustvo ipak nesto bolje. nase su tete rekle da se slazu s vecinom stvari iz nalaza i to je to.
ne znam tocno kakvu vrstu podrske ocekujes od vrtica? da li je psihologica u nalazu dala neke preporuke za odgajatelje, ili ukazala na odredjene posebne potrebe tvog djeteta, a vase ih tete ne zele uvazit?
nasi vrtici su jako jeftini i ne treba ocekivati da ce odgajateljice npr. imati poseban program za darovitu djecu. u vrticima ima svakojake djece i zahtjevne i darovite i djece s posebnim potrebama i sve njih treba "namiriti"...
čemu onda sva ta testiranja samo da bi se utvrdila darovitost i onda po sistemu to se njih ne tiče il se djetetu treba ipak obzirnije pristupiti.
gdje se kod nas može provesti testiranje mimo sistema,vrtića :?
ako je psiholog u nalazu dao preporuke o tome kako s djetetom u vrticu treba postupati, a odgajatelji to ignoriraju, onda to stvarno nije u redu.
osim takve suradnje ne znam tocno na sto mislite, sto bi vrtic trebao/mogao napraviti?
koliko mi je poznato, cak ni u americi ne postoji posebni program u sklopu drzavnih vrtica za darovitu djecu u tako ranoj dobi. ima dakako posebih vrtica, ali oni se i vise placaju. i da se vratimo na pocetak, znam da sam dosadna, ima i montessori koji se smatra dobrom opcijom za nadarene.
mi nemamo montesori
imamo državne bez programa
imamo privatluk koji je skup
zanima me gdje klinca mogu testirati i savjetovati se van vrtića.
jer jedinu brigu u ove 2,4god vodimo ja i MM trudimo se njegovati određene sklonosti, poticati ih, i ne živim u iluziji da će moje dijete
netko dočekati raširenih ruku i baviti se njime.
to je sve ipak sistem koji nije ok to smo svi okusili
fenix, oprosti na ovo s montessorijem, ispada ko da provociram...
zanima me zasto zelis testirati tako malo dijete?
moje skromno misljenje je da darovito dijete ne trebas poticati, prije ce ono poticati tebe
sistem je napravljen za vecinu. daroviti nisu vecina. nema tu neke prevelike mudrosti.
ma neeee
da nam je montesori dostupan klinca bi tamo smjestila sigurno.
no ovo s poticanje više sam mislila na brigu o njima.
Očekivala sam barem toliko da odgojiteljice ne kažu- to se nas ne tiče. Mislila sam da postoji neki sistem po kojem se darovitoj djeci pomaže u uključivanju. Da psiholog ima glede toga neke naputke i da će te metode prenjeti odgojiteljicama. Tako nekako. Ali bila sam u zabludi. I mislila sam da će možda zbog toga moje dijete imati 'privilegiju' da se prošulja u stariju grupu ( bar na pola sata) dok naši malci spavaju ili da ćemo možda moći donjeti neke svoje 'materijale' tipa bojanke ili slično , ali...'hvala, ne trebamo ništa', imamo mi toga tu dosta... 'Čak sam mislila donjeti neke zanimljive slikovnice za svu djecu, ali odustala sam. Htjela bih samo malo više suradnje. Ali očito šaljem krivu poruku. Nadobudne mame koja bi htjela 'kruha iznad pogače' za sitne pare. A to mi stvarno nije bila namjera.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom