Ronin, na topicu o darovitoj djeci imaš odlične postove koji su meni puno pomogli otkad sam se suočila s teškoćama darovitosti. Otkad F (3g.) ide u vrtić (tek 1 mjesec), smanjio je svoju opsjednutost za nedječje stvari (brojevi, slova, strani jezici) i počeo je - konačno- pokazivati interes za druženje s djecom i igranje dječjih igara. Smatram to s jedne strane velikim napretkom jer se očito odmah odlučio prilagoditi većini (idemo u državni vrtić bez ikakvih posebnih programa), a s druge strane mi je jasno da mu vrtić ne daje poticaj da izrazi svoje talente kroz neku igru koja bi bila bliska njegovim interesima.
Mislim da je za ovakvu djecu ipak prije svega bitno da mu se boravkom u vrtiću potaknu socijalne vještine i razvije emocionalna inteligencija nego da se preokupirane tete bave njegovim intelektom. Bitno mi je da su tete drage i tople osobe i mislim da se više od njih za takvu djecu u običnim vrtićima ne može očekivati
Nadam se da sam u pravu i da svoju darovitost neće vremenom potisnuti jer mama nije odabrala talijanski ili waldorfski vrtić (to je ono što Rijeka nudi). Tu sam ipak i ja nekoliko sati dnevno na raspolaganju za njegova zlostavljanja tipa "napiši mi abecedu na španjolskom. Ima li u francuskom slovo Š?". Svašta ću naučiti pod stare dane :D