Hej, Ronnie. Znam za utješno iskustvo jedne mame darovitog dečka koji je mjesecima samo promatrao šta se događa oko njega u vrtiću, a kad je skupio dovoljno promatračkih informacija, ubacio se direktno na mjesto šefa kao najmlađi u grupi.
Moja američka poznanica, mama darovitog djeteta (uzgred ni u americi ne cvatu ruže za darovite) mi pak govori o suprotnom iskustvu. Nakon što joj se dijete patilo cijelu godinu u običnom vrtiću, ubacila ga je u vrtić za darovitu djecu i tamo je procvjetao.
Pa ja nekako mislim da mama intuitivno zna koliko joj je dijete nesklono promjenama, koliko mu treba vremena da se prilagodi i šta su mu prioriteti. Naravno da je ta intuicija obojena i slikom djeteta kojeg mama priželjkuje imati (osim ako nisi supermajka). Dobro je ako se zadano poklapa sa priželjkivanim.
Pa kad to sve izvažeš i dodaš činjenicu da je tvoje djete blagoslovljeno darom i tvojom ljubavlju, mislim da nema razloga za veću brigu. Već će se ona pobrinuti za svoje mjesto pod vrtićkim suncem.