Bila sam na moru pa ću sa zakašnjenjem pokušati komentirati. Prvi puta kad sam rodila u Merkuru zapala me takva ekipa zbog koje su mi konstantno curile suze (ili su to bili hormoni-rodila carskim). Sada drugi put nakon poroda (vaginalno) me preplavilo takvo blaženstvo, mir, spokoj i sreća. Bila sam toliko sretna da ako sam i došla u dodir s nekim nervoznim nisam uopće obraćala pažnju. Ja eto nemogu reći ništa negativno. Prvi puta sam u dječjoj sobi naletila na jednu groznu sestru (kratko ošišana, poblajhana, jača) koja je bila ljuta na sav svjet i samu sebe. Ovaj puta nije je bilo nigdje već jedana mlada s naočlama strašno ljubazna. Prvi puta sam u dva tjedna bolnice dobila dvije čiste spavaćice, a kad bih pitala za čistu odgovor je bio da nema, sada sam svako jutro bez molbe u sobi našla čistu. Klopa ko kolopa bolnička, pedijatrica škrta na riječima, ali ovo mi je drugo dijete pa i drugačije gledam stvari, a i bebač je savršen (i prvi je bio samo sam bila zbunjena) pa i nije bilo nikakvih problema. Čistačice ljubazne, nasmijane zezale smo se cijelo vrijeme. Neznam, meni je stvarno bilo ok, što za prvi puta ne bih mogla reći. Možda te zapala neka druga smjena, dakle druga ekipa ili je mene prala takva euforija i sreća da mi je sve bilo ružičasto. Prvi puta sam bila sva zbunjena, izmučena i jadna, plakala sam cijelo vrijeme i mislila da svi rade protiv mene. Eto ista bolnica, dva poroda i ljudi koji su mi bili totalno drugačiji ovaj put.