Urlanje na porodu

[bebelina]

Prvi porod , ne sjecam se! Onesvjestila se nakon 7,5 sati na dripu. Nisam vikala , ali ta bol , bez pauze , samo sam stenjala i molila Boga da sto prije bude gotovo ( na prijemu su rekli rodit ces za pola sata i ostavili rodbinu pred vratima rodilista).
Drugi porod, bolno, puuuuuno lakse bez dripa jer u pauzi izmedu trudova uspijes bar malo doci sebi, i jednom sam kriknula , kad je Kate izlazila. Dotada sam bila mirna i tiha.

Jedan doktor je objasnio razliku u trudovima muzikom. Obicni trud slici na muzicku skalu, gdje se ton lagano dize do visokih nota, ostaje na toj visini nekoliko taktova, a zatim se dosta brzo spusti kad nastupa vrijeme tisine koje je sve krace kako se priblizava trenutak samog izgona.
Na dripu trudovi izgledaju kao neprestani fortissimo, bez te tisine koja daje trudnici vremena da duboko udahne, opusti se i pripremi za sljedece taktove.

[stray_cat]

meni su na jogi za trudnice isprali mozak objasnjenjima da nije dobro urlati jer se gubi energija

kad su me oprali trudovi nisam se sjetila vikat jer sam bila skoncentrirana na trudove i disanje

mislim da urlaju zene koje se uspanicare kad skuze da to stvarno boli a nisu educirane o tijeku poroda i da tu nastane kvrc i pocnu jadne vriskati kad se pogube

[argenta]

mislim da urlaju zene koje se uspanicare kad skuze da to stvarno boli a nisu educirane o tijeku poroda i da tu nastane kvrc i pocnu jadne vriskati kad se pogube

Ja sam bila educirana i nisam paničar, ali zdripani trudovi mogu svakog totalno izbaciti iz takta Mislim da se za urlanje pod dripom nikako ne može uperiti prst u ženu i njezinu (ne)spremnost.

E, da, sjetila sam se da sam drugi put ipak vrisnula -- kad mi je doktor bez ikakve pripreme skočio na trbuh Mislim da ni to ne ulazi u domenu našeg utjecaja. Uostalom, mnoge su se ovdje već javile s ispravnim komentarom da razne žene imaju razne porode. Nekima je jednostavno lakše vikati, drugima je to gubitak energije. Malo empatije

[elin]

[quote="mikka"]

nazalost, dolaskom u bolnicu se njegovo normalno lucenje usporava--reakcija tijela na "opasnu" okolinu, pocetak lucenja adrenalina koji koci porod, i zato se daje taj sintetski (drugi nacin bi bio potaknuti rodilju da se ponovo opusti i osjeti sigurno, a i sami znate da je to science fiction u nasim bolnicama ).

znaš da sam si i ja razmišljala da bi to moglo biti tako. Meni su trudovi počeli u 8 ujutro i u 8 navečer dolazim u bolnicu. 12 sati trudova doma sam podnosila O.K. i kad sam došla u bolnicu kao da se nešto okrenulo - nisam mogla podnositi niti pod razno. Počela sam urlati, padati i sl. Možda ipak ima nešto u tome da treba biti neka poticajna i sigurna okolina. Najbolje od svega sve je još bilo O.K. u bolnici dok mi jedna glupa babica nije rekla da sam potpuno nespremna za porod. Tada je nastao raspad sistema. Ja se samo pitam koliko soli u glavi može imati žena koja rodilji kaže takvo nešto. Vjerujem nimalo.

[elin]

[quote="argenta"]
elin, iz osobnog iskustva ti tvrdim da je drip nešto najgore što mi se ikad u životu dogodilo. Ništa me nikad nije toliko boljelo i izmrcvarilo. Urlala sam, vrištala, gubila ideju o tome što se događa, nisam mogla suzdržati tiskanje, nisam osjetila bebu kad je izašla, a cijelo vrijeme su me napadali što vičem toliko.

isto iskustvo imama i ja, ali nisam bila na dripu. Kad žene pričaju o pupčanoj vrpci da li je otpulsirala ili ne - to mi je naučna fantastika. Kakva pupčana vrpca, nisam ju niti vidjela. Nisam osjetila kada je mala izašla, samo kad sam je vidjela odmah sam se htjela dići i uzeti je u ruke, ali su me spriječili i odmah mi je dali na prsa. S tim da ja još imam i prolaps vagine i to bez dripa. Ma tko tu može biti pametan, porod nije lagan i to je to.

[naniluc]

Na prva dva poroda nisam vikala- samo sam režala ( veli muž kao ljuti pesek ) kod izgona, ali na zadnjem porodu se uopće nisam mogla koncentrirati na disanje-nekaj malo, ali trud bi obavezno završio sa aaaaa, a kod izgona sam ispustila takav urlik da sam sama sebe uplašila

[Beti3]

Jako su me nervirale žene koje su urlale na porodu. Pogotovo što meni ni u jednom porodu nije bilo ničega zbog čega bi se trebalo urlati. A četiri poroda su poprilična brojka. Dva bez ikakvih lijekova, sa spontano puknutim vodenjakom, jedan posve inducirani, trajanja 6 sati od početka do kraja na dripu i ovaj posljednji, boljelo je pola sata ono pravo i nije bilo tiskanja.
Tako da je i meni dolazilo da im kažem: ne urlajte, bit će vam lakše ako mislite na bebu koja se probija van, nego na sebe. Sigurna sam da bebi nije ugodno slušati mamu koja se dere. Nije neki lijepi start u život.
Meni su bolovi bili jednako jaki sa ili bez dripa. Jačina bolova mi je zamućena, živo mi je u sjećanju samo misao koju sam svaki put imala: Kako sam mogla nešto ovako jako kao bol truda zaboraviti? Ali nisam vikala, nikad. Nisam imala potrebu za vikanjem.

[cvijeta73]

Sigurna sam da bebi nije ugodno slušati mamu koja se dere. Nije neki lijepi start u život.

joj beti, sad i ti kao one fore sa svjetlom i bijelim ručnicima. samo sad tu tebi paše, a tamo se buniš
moš mislit kako je bebi do slušanja mame, i ona bi urlala samo da može. al mora čekati dok ne izađe.

[puntica]

moš mislit kako je bebi do slušanja mame, i ona bi urlala samo da može. al mora čekati dok ne izađe.

neke žene urlaju, neke ne urlaju, neke urlaju na jednom porodu, na drugom ne urlaju, neke više boli, neke manje boli, neke uopće ne boli, neke popucaju dok rađaju bebu od 3kg a neke ne puknu ni kad rode bebu od 5kg, neke žele da ih se u porodu ostavi na miru, neke žele da svi trče oko njih, neke ovo, neke ono - svaka je žena drugačija, i svako dijete drugačije kao i svaki porod. ne znaš šta te čeka dok ne krene.

i zato mislim da bi se svaka žena u porodu trebala osjećati dovoljno slobodnom da može vikati/šutiti bez da je itko zbog toga osuđuje, pogotovo ne druge žene!

[palčica]

neke žene urlaju, neke ne urlaju, neke urlaju na jednom porodu, na drugom ne urlaju, neke više boli, neke manje boli, neke uopće ne boli, neke popucaju dok rađaju bebu od 3kg a neke ne puknu ni kad rode bebu od 5kg, neke žele da ih se u porodu ostavi na miru, neke žele da svi trče oko njih, neke ovo, neke ono - svaka je žena drugačija, i svako dijete drugačije kao i svaki porod. ne znaš šta te čeka dok ne krene.

i zato mislim da bi se svaka žena u porodu trebala osjećati dovoljno slobodnom da može vikati/šutiti bez da je itko zbog toga osuđuje, pogotovo ne druge žene!

Potpisujem. Zaklela sam se sama sebi da zasigurno neću vrištati. A onda se desilo to što je. Trudovi bez gotovo sekunde razmaka 6 sati, da nisam stizala popiti gutljaj vode. Morala sam povremeno vrisnuti, samo da si dam oduška, iako sam bila koncentrirana na disanje i da ostanem pribrana. Još sam se ko budala ispričavala (bilo mi je žao da me itko čuje, da ikome smetam), a dr su zatvorili vrata boxa i rekli samo si dajte oduška, nije vam lako i nemate se kome i zašto ispričavati.

Ono što ne volim je kad jedna žena osuđuje drugu, jer eto, ona nije vrištala.

[Boxica]

...Ono što ne volim je kad jedna žena osuđuje drugu, jer eto, ona nije vrištala.

a ti sad opet osuđuješ ove što osuđuju...pa ista si kao i one!


mene su na porodima više smetale neke druge stvari, nego samo urlanje...(ja ne urlam)
evo recimo na drugom porodu na SD u predrađaoni nas je bilo 5...tri žene se šetkaju i sve 5, ja ležim sa visokim tlakom 150/100 i čekam vizitu svjesna da mi je jedno dijete mrtvo, a drugo će to biti po porodu (ali ne širim tu info okolo jer je to moja stvar)...
a peta koja leži pored mene, ne hebe sestre 5%...urliče, traži predstojnika klinike, jada se mami na telefon, jede i bljuje, jede i bljuje, jede i bljuje - i tako u komadima po 3x u 20 min svakih dva sata nakon što ju je sestra upozorila par puta da ne jede) - teror je trajao od 10 navečer do 7 ujutro, svima je išla na jetra (kako se kaže)

[Beti3]

joj beti, sad i ti kao one fore sa svjetlom i bijelim ručnicima. samo sad tu tebi paše, a tamo se buniš
moš mislit kako je bebi do slušanja mame, i ona bi urlala samo da može. al mora čekati dok ne izađe.

Ne, nije bitno što meni paše. Koncentriram se na bebu. Smatram da boju ručnika beba ne percipira, a mamin glas -da. Ali ja ti imam malo drugačiju percepciju koje je biće bitno na porodu. (rodilja to nije, no to je moje mišljenje)

[cvijeta73]

Ne, nije bitno što meni paše. )

ne mislim na porodu što ti paše, nego u raspravi

[Cubana]

neke žene urlaju, neke ne urlaju, neke urlaju na jednom porodu, na drugom ne urlaju, neke više boli, neke manje boli, neke uopće ne boli, neke popucaju dok rađaju bebu od 3kg a neke ne puknu ni kad rode bebu od 5kg, neke žele da ih se u porodu ostavi na miru, neke žele da svi trče oko njih, neke ovo, neke ono - svaka je žena drugačija, i svako dijete drugačije kao i svaki porod. ne znaš šta te čeka dok ne krene.

i zato mislim da bi se svaka žena u porodu trebala osjećati dovoljno slobodnom da može vikati/šutiti bez da je itko zbog toga osuđuje, pogotovo ne druge žene!

X veliki.

Ne, nije bitno što meni paše. Koncentriram se na bebu. Smatram da boju ručnika beba ne percipira, a mamin glas -da. Ali ja ti imam malo drugačiju percepciju koje je biće bitno na porodu. (rodilja to nije, no to je moje mišljenje)

Beti, sve se mi koncentriramo na bebu. Svima nam je jasan cilj trudnoće i poroda. Al da rodilja nije bitna je jedna vrlo banalna rečenica.
Po tome će najveći napredak medicine i znanosti biti umjetna maternica. Kuš bolje. Kontrolirani uvjeti.
Što će djetetu biti od vikanja? Misliš da već nije čula mamu da urla (na starije dijete, muža, u autu )?
Nit imaju svi isti prag boli, tolerancije, neke su u strahu...
Ne možeš konstantno banalizirati s "beba je jedino bitna". Jer na kraju, sve bi mi i život za njih dale. Al puno je nijansi između.

[Lupe]

Ne, nije bitno što meni paše. Koncentriram se na bebu. Smatram da boju ručnika beba ne percipira, a mamin glas -da. Ali ja ti imam malo drugačiju percepciju koje je biće bitno na porodu. (rodilja to nije, no to je moje mišljenje)

Zanimljiva ti je tvrdnja.....kolko sam shvatila po svim tvojim postovima medicinske si struke...pa me naprosto fascinira takva tvrdnja da dođe od tebe...
Nebi se niti trunku složila s tobom; jer i više rangirani medicinari su mi "potvrdili" i rekli mi da naravno da je dijete bitno i najvažnije ali isto tako da nikako nije u redu da trudnica sama sebe zanemaruje i zaboravlja jer je ona ta koja nosi to malo biće u sebi 9 mjeseci a isto tako ga i na kraju tog puta od 9 mjeseci rodi.Pa sad mene zanima kako ti ko educiran i obrazovan čovjek od stuke možeš izjaviti da na porodu majka rodilja nije bitna!!!!!Ako je ona u rasulu i komi, nema snage, nema duha a porod je u fazi da nema više carskog, pa tko će donjeti na svijet to malo biće?doktor???babica????sestre il neko treći???

Daj malo promisli prije tako hladnih izjava...mislim da za takve stvari netreba biti puno pametan....

[Jadranka]

Isto kao sto mi je normalno da zena urla na porodu, normalno mi je i da neku drugu zenu, koja radja, nervira to urlanje. I jedna i druga su u posebnom stanju i ne mogu se kontrolirati. Pa, ako se nekom nervira, a nekom urla, pa sta, proci ce to brzo. A da i jedna i druga u velikoj vecini slucajeva jednako misle na svoju bebu u to nimalo ne sumnjam.

[Sony]

Ah, ovu sam temu citala prije drugog poroda 2010.g i pitala se kako cu ja,a sad mi se blizi sljedeca sansa..
...nisam sigurno vikala do zadnjih sat vremena,a sto je bilo dalje gotovo da se ne sjecam...
No,znam da me silno iritiralo glasno (i između polugasno) psovanje jedne rodilje u predradaoni, onako je bas socno skidala sveca s neba i sebi i muzu, i bebacu i doktorima.
Jako,jako ruzno,i meni tesko prihvatljivo,a tko zna mozda ona to ni ne pamti.

[Beti3]

Zanimljiva ti je tvrdnja.....kolko sam shvatila po svim tvojim postovima medicinske si struke...pa me naprosto fascinira takva tvrdnja da dođe od tebe...
Nebi se niti trunku složila s tobom; jer i više rangirani medicinari su mi "potvrdili" i rekli mi da naravno da je dijete bitno i najvažnije ali isto tako da nikako nije u redu da trudnica sama sebe zanemaruje i zaboravlja jer je ona ta koja nosi to malo biće u sebi 9 mjeseci a isto tako ga i na kraju tog puta od 9 mjeseci rodi.Pa sad mene zanima kako ti ko educiran i obrazovan čovjek od stuke možeš izjaviti da na porodu majka rodilja nije bitna!!!!!Ako je ona u rasulu i komi, nema snage, nema duha a porod je u fazi da nema više carskog, pa tko će donjeti na svijet to malo biće?doktor???babica????sestre il neko treći???

Daj malo promisli prije tako hladnih izjava...mislim da za takve stvari netreba biti puno pametan....

Tek danas vidim da sam dobila dva pitanja. Jedno oko mi je prekriveno radi upale, pa je normalno da vidim napoa l.

Ali, moram ti odgovoriti, jer ja nikako ne smatram svoje mišljenje hladnim, baš naprotiv. Prvo, moje je polazište drugačije, jer ja sam bez problema preživjela moja četiri poroda, a jedno od moje djece nije. Samim time mi je pogled drugačiji. Samim time što sam iskusila da je dijete ranjivije, smatram da je važnije.

Naravno da su ovakvi uvjeti poroda o kojima piše Puntica nehumani, i treba sve učiniti da se promijene. I to što prije. Meni u Rijeci nije bilo tako, ili sam potisnula sjećanja na okolinu ili sam dolazila u doba bez gužve. Doduše najmlađu sam rodila u predrađaoni na krevetu, jer mi nisu vjerovali da već rađam. Kao da ja ne znam kako dijete izlazi. Ali, zato je bilo ekspresno i predivno.

Znam da intenzitet trudova može uplašiti svaku rodilju, jer, moramo priznati, koliko god znale o boli trudova, iznenađenje silinom je neopisivo.

Kao što je i neopisiva snaga, dok ju ne isprobamo. Snaga koja potiskuje nas kao civiliziranu osobu i opet smo kao ona rodilja iz početaka svijeta koja urla na slami ili travi. Ne može svaka rodilja biti jaka, ma ni ne mora uopće, da se izdigne iznad bola i samo diše.

Moraju uvjeti biti drugačiji. Imati jednostavno sobu za sebe, da rađaš kako želiš, u sigurnosti bolnice, ali u miru...ili buci, onako kako svakoj ženi odgovara.

Što učiniti da bude tako?

[klokanica1506]

Jako su me nervirale žene koje su urlale na porodu. Pogotovo što meni ni u jednom porodu nije bilo ničega zbog čega bi se trebalo urlati. A četiri poroda su poprilična brojka. Dva bez ikakvih lijekova, sa spontano puknutim vodenjakom, jedan posve inducirani, trajanja 6 sati od početka do kraja na dripu i ovaj posljednji, boljelo je pola sata ono pravo i nije bilo tiskanja.
Tako da je i meni dolazilo da im kažem: ne urlajte, bit će vam lakše ako mislite na bebu koja se probija van, nego na sebe. Sigurna sam da bebi nije ugodno slušati mamu koja se dere. Nije neki lijepi start u život.
Meni su bolovi bili jednako jaki sa ili bez dripa. Jačina bolova mi je zamućena, živo mi je u sjećanju samo misao koju sam svaki put imala: Kako sam mogla nešto ovako jako kao bol truda zaboraviti? Ali nisam vikala, nikad. Nisam imala potrebu za vikanjem.

Nije mi jasan onaj dio"lakše ako mislite na bebu koja se probija van, nego na sebe"?!

Ne znam zašto misliš da "urlanje" isključuje brigu o djetetu?

Ja sam na prvom porodu dosta vikala, nitko me nije osuđivao i moram priznati da je vikanje djelovalo terapeutski u mom slučaju, ono, kao da istjerujem bol iz sebe.

Čak sam uspjela vizualizirati Mela Gibsona kako kreće u napad na Engleze (Hrabro srce) i također riče, a zamisli, nije ga čak ništa ni bolilo.

[Lupe]

Nisam urlala samo sam par puta ajajknula kad su mi rekle da legnem na bok da se beba spusti u porodni kanal a mene šibalo na tiskanje ko ludo.I to mi je bila jedina bolna stvar u cijelom porodu.A u izgonu sam malo jauknula na kraju.Nije me omelo tuđe "glasanje" jer nikog osim mene ni nije bilo u rađaoni, tek kasnije su doveli jednu ženu koja se sirota mučila na dripu al nije vikala....neznam kako bi mi bilo da je bilo koga...ovako me više samo preplavila neka empatija za muku te žene, al je to bilo nakon mog poroda šta je sasvim druga priča...

[Beti3]

Ayan- čestitam na bebici!
Tek sad sam vidjela da si rodila. I nije roditi ništa strašno, zar ne? Pogotovo kad dobiješ bebu u ruke.

[fingertips]

Ja sam panična što se tiče poroda, moj dragi pati od napadaja panike (pije ljekove), tako da uopće neznam kako će moj porod izgledati. Dragi će mislit da će ga strefit srčani, ja ću umirat od straha da nešto ne pođe po krivu, mislim da će nama trebat psihijatar na porodu !!!
Inače pazim da sam fina i pristojna i tiha, pogotovo na javnim mjestima di ima puno ljudi koje ne poznajem, pa možda i takva budem na porodu

[Smokvica.]

Ja sam zaurlala samo na kraju kad mi je doktorica zabila lakat dvaput pod rebra..
sve trudove odradila ko bubica

[fingertips]

Puntice, svaka ti je na mjestu!

[trampolina]

Izgleda da mi sinovi nisu najbolje počeli život, cura je puno bolje prošla

Beti, da nisam vidjela curu koja na isti način podnosi drip mislila bida se praviš važna.
Ja sam razliku prirodnih i umjetnih trudova itekako osjetila, jedini način da izdržim ove dripovske je bio da urlam iz sveg glasa.
Imala sam osjećaj da ih moram nadglasati.

[Jadranka]

Ja sam imala drip i nisam vikala, samo sam tijekom svakog truda (potiho) molila md-a da izvadi pistolj i upuca me... sto li je tek bebonjic na to pomislio

[blackberry]

Beti3, znači žena je po tebi u porodu samo mehanizam za rađanje?

potpisujem punticu u potpumosti

[Beti3]

Beti3, znači žena je po tebi u porodu samo mehanizam za rađanje?

Ne, ne, nije mehanizam! Ma kako bi davateljica života bila mehanizam!

Ovako ja to percipiram: mami na porodu može pomoći mnoštvo osoba, i medicinsko i obitelj, a beba je sama unutra i sve mora sama.
Probijati se kroz porođajni kanal koji je doduše dovoljno širok za nju, ali ni mm širi od potrebnog, dok je satima jaki trudovi stišću i guraju silnom snagom iz divnog mira i topline mamine maternice u svijet u kojem će morati disati, jesti, probavljati...

Mora se okretati poput vijka onako kako mamine kosti određuju, pritom se njena glavica fizički stisne da prođe. A sama! Jedino što čuje su otkucaji maminog srca. Da li osjeća maminu bol, ili strah...to nitko ne zna. Nadam se da ne.

Zato ja mislim da je beba važnija. Ali, tko me ne razumije, tome ni ove moje riječi neće biti bitne. Ali, nekako mi je drago kad mogu napisati. Svoja razmišljanja.

[pomikaki]

Da li osjeća maminu bol, ili strah...to nitko ne zna. Nadam se da ne.

Zato ja mislim da je beba važnija. Ali, tko me ne razumije, tome ni ove moje riječi neće biti bitne. Ali, nekako mi je drago kad mogu napisati. Svoja razmišljanja.

Ne možemo to dokazati, ali ja vjerujem da dijete osjeća.
Toliko se govori o tome kako dijete osjeća i čuje štošta dok je u maternici (majčin stres, muziku, zvukove, glasove članova obitelji) i da to sve utječe na njega.
Pa onda pretpostavljam da neće biti neosjetljivo ni na porod. Vjerojatno se nakon nekog vremena neće toga više sjećati, ali pretpostavljam da će i to biti jedan od događaja utisnutih u podsvijest koji nas na neki način oblikuju.

Ne bih rekla da ja rodilja nebitna u odnosu na dijete - između ostalog i zato što će djetetu biti gore ako majka pati. I mislim da bi se zbog toga, a ne samo zbog rodilje, trebalo omogućiti ženama da rađaju djecu u idealnim uvjetima.

[blackberry]

Ne, ne, nije mehanizam! Ma kako bi davateljica života bila mehanizam!

Ovako ja to percipiram: mami na porodu može pomoći mnoštvo osoba, i medicinsko i obitelj, a beba je sama unutra i sve mora sama.
Probijati se kroz porođajni kanal koji je doduše dovoljno širok za nju, ali ni mm širi od potrebnog, dok je satima jaki trudovi stišću i guraju silnom snagom iz divnog mira i topline mamine maternice u svijet u kojem će morati disati, jesti, probavljati...

Mora se okretati poput vijka onako kako mamine kosti određuju, pritom se njena glavica fizički stisne da prođe. A sama! Jedino što čuje su otkucaji maminog srca. Da li osjeća maminu bol, ili strah...to nitko ne zna. Nadam se da ne.

Zato ja mislim da je beba važnija. Ali, tko me ne razumije, tome ni ove moje riječi neće biti bitne. Ali, nekako mi je drago kad mogu napisati. Svoja razmišljanja.

Razumijem ja što ti govoriš, ali se ne slažem.
Beba i mama su tim, gdje su obje strane podjednako važne, po meni, u tom trenutku.
Kad čitam urlanje, mislim na urlanje. Ne želim ulazit u način kako netko urla i što urla .
Galama ne škodi nikome, po meni, osim rodilji pored. zato bi se trebali promijeniti uvjeti.
pa koliko je sama beba glasna.
ako te nešto boli, onda vičeš.
ako ne vičeš, onda potiskuješ.
bol boli. glasno ili tiho.

što misliš što beba više osjeća, i čega se više boji...
mama koja viče jer je boli, a nije u grču i puna straha, mislim da ne šalje nikakve loše signale bebi.

mame koje viču jer su pune straha...e upravo njima treba kvalitetna podrška da se oslobode straha i u miru urlaju.

mislim da je porod nešto toliko osobno i da mu nikako nije mjesto u onakvim boksevima...gdje znaš da svaki zvuk koji ispustiš utječe i na rodilju pored.

[sirius]

Nisam urlala prvi put na svim mogućim drogama . Nisam imala potrebu, a bila sam i polusvijesna zbog kemije. Drugi put sam urlala ko sumanuta nije bilo droge , a bolovi su bili strašni jer je beba zaglavila i nabijala se u zdjelicu. Kad truda nije bilo bila sam skroz ok, ali u trudu sam urlala bez kontrole i plana . Nisam bas planirali urlati, ali mi je došlo spontano i bilo je jače od mene. I nije me bilo niti najmanje briga , niti sam mislila da se moram kontrolirati ( niti bi zo mogla i uz najbolju volju).

[Sani1612]

Nisam urlala na porodima. Slažem se u potpunosti s punticom. Svaki porod je drugačiji, na prvom sam malo pustila glas tek kad su mi silovali rebra a na drugom sam babicu zamolila da ne priča sa mnom jer mi je to smetalo za vrijeme trudova. Nije mi ništa zamjerila. Hoću reći, i na prvom i drugom porodu su oko mene bile žene koje su jecale, urlale ili šutjele ali ništa mi nije smetalo.

[bucka]

jesam li ja već postala na ovoj temi?!
mislim da sam ja kraljica urlanja na porodima!
3 komada!
admin može posvjedočiti

[sirius]

jesam li ja već postala na ovoj temi?!
mislim da sam ja kraljica urlanja na porodima!
3 komada!
admin može posvjedočiti

Na porodu tvoje pravo "ja" dolazi do izražaja.

[Bodulica]

Nisam urlala, samo sam ruku grizla...skoro sam sama sebe pojela

Kao prvo, bilo me je strah glasa pustiti jer su me neke babe plašile da će me izbaciti iz bolnice ako budem vikala, a kao drugo, ovo griženje ruku mi je onemogućilo glasanje.

Na prvom porodu nisam čula nikoga osim granata i bombi koje su padale oko bolnice jer sam bila sama u rađaoni, a na drugom porodu mi je najgore bilo slušati te jauke i zapomaganja, stvarno mi je smetalo. Al nije to do tih žena nego do naših bolnica koje ti ne omogućavaju privatnost. Da kojim slučajem rađam sada možda bi najviše radi toga poželjela ostati doma Iako, nema šanse...

[Rivendell]

neke žene urlaju, neke ne urlaju, neke urlaju na jednom porodu, na drugom ne urlaju, neke više boli, neke manje boli, neke uopće ne boli, neke popucaju dok rađaju bebu od 3kg a neke ne puknu ni kad rode bebu od 5kg, neke žele da ih se u porodu ostavi na miru, neke žele da svi trče oko njih, neke ovo, neke ono - svaka je žena drugačija, i svako dijete drugačije kao i svaki porod. ne znaš šta te čeka dok ne krene.

i zato mislim da bi se svaka žena u porodu trebala osjećati dovoljno slobodnom da može vikati/šutiti bez da je itko zbog toga osuđuje, pogotovo ne druge žene!

Potpis. Bas tako.
Iskreno mi je uopce degutantno ovakvo sto pisati i komentirati kako se tko nosi s takvim bolovima.
Jos da moras na porodu razmisljati komu smetas i da te babice dolaze utisavati. To mi je zbilja tuzno i jadno.

Da netko slomi nogu (sad karikiram) i da mu je namjestaju i da se pri tom dere ne bi mu nitko nista rekao niti bi komentirao na ovakav nacin. Zasto je drugacije dok se radja, bol je bol, svatko se drgacije nosi s njom.

A jos mi nikako nije jasno kako itko na porodjaju stigne razmisljat sto drugi rade i kako se ponasaju....

[casa]

Rodila sam tri puta, bez vikanja ikakvog osim na izgonu prvog djeteta kad sam dvaput rekla aaaaa. I kolikogod to bilo politički nekorektno užasno me smetalo vikanje drugih žena. I da sam mogla stvarno bih otišla do njih i zamolila ih da ne viču. Ne mislim da su žene krive što su vikale, niti da ne bi trebale vikat, ali stvarno su me smetale jaaako. U idealnoj situaciji ja ih ne bih čula zbog zvučne izolacije, ali dok su stvari ovakve mislim da se ne treba sramiti toga da me tuđe vikanje smetalo. A najgore mi je bilo to što se nekako čini da ako ne vičeš ništa te ne boli pa možeš i pričekati na pregled... S prvim sam djetetom tako došla u bolnicu, i rekla da me strašno boli i disala kroz trudove dok je druga cura zajedno samnom išla u rađaonu vrišteći. Kad smo stigle u rađaonu ona je prva pregledana i smještena u boks, otvorena 3 cm, a ja sam na hodniku bez ičega za što bih se primila u trudovima disala i disala, i kad me doktor pregledao bila sam otvorena 9 prstiju, pa me čovjek pitao: pa šat ne vičete da ćete rodit??? Kao da sam tamo došla vidit šta ima...

[leonisa]

mene nije smetalo vikanje zena smetali su me komentari lijecnika na to urlanje.
ja sam taman rodila i trenutke idile sam suosjecala sa zenom u boxu do, pogledavala se s muzem i komentorala nehumanost lijecnika.
u jednom trenu kad je rekla da umire da joj zovu muza da ce joj srce otkazati da ne moze vise, doktor joj je odgovorio: gospodjo, u bolnici ste, pa imamo mi tu aparate za ozivljavanje. tada sam se htjela ustati i umlatiti doticnog. nikad mu facu nisam vidjela, ne znam ko je, al zasluzio je da mu se oduzme licenca, majkemi!

[cvijeta73]

a i ja nisam normalna, valjda, al meni su takvi komentari, napol sarkastični, nekako odgovarali. smirivali su me
valjda, kad se sprdaju, onda ne može bit tako ozbiljno
a umlatila sam skoro jednog bezobraznog koji me pregledavao u trudu. nisam mu dala, a on počeo na mene onako otresito. pa sam počela urlat na njega, da odmah prestane jer on nikad nije rodio niti neće i nema pojma.
mm je umro od srama al bome je ovaj prestao.
ja sam vikala. ma šta vikala, urlala. al kužim da to smeta žene, kako ne bi smetalo.
al to je, kako ste rekle, stvar uvjeta, a ne žena koje rađaju.

[Rivendell]

Ne bih rekla da sam vikala ili urlala, ali kad sam pocela tiskati bilo mi je lakse da ispustam nekakve glasove dok se napinjem, nisam imala dojam da sam glasna i MM kaze da nisam bila, ali su me babice svejedno utisavale.

[leonisa]

pa i ja sam nekad za sarkasticne komentare, odvuku i meni paznju, al ovoj zeni nisu i ovo nije bio prvi komentar, ovo je bila kap. a posto je vidio da zeni ne pomaze tako, nije trebao nastaviti.

pregled u trudu...uuuuu... to je bio moj drugi pregled od kad sam dobila trudove (hvala bogu, bilo ih je samo dva) i ja sam mu rekla da priceka da sam u trudu, a on je reko super, jos i bolje. ja sam samo aaaaa-kala i izvijala se valjda ko zmija. onda je reko da sam u porodu i vise mi nista nije bilo bitno. ok, dok me pregledavao trazila sam epiduralnu uz aaaa-kanje

[casa]

Da, grozne stvari doktori govore ženama koje viču. Ali s njima bar razgovaraju... dok ako ne vičeš si nevidljiv, često. I to mi je baš onako balkanski...

[leonisa]

to je istina. dok sam bila u predradjaoni namjerno sam ispustala tu i tamo jauke da vide da sam tu i koliko cesto imam trudove jer ctg bas i nije biljezio nesto. zato sam se skoro i porodila u wcu

[Tiziana]

Sad ozbiljno ne zezam nikoga, gdje vi to radjate da cujete druge kako urlaju i radjaju??? Ti boxovi na sto vam to lici? Ja jesam urlala al nit je ko cuo moje porode niti je necije. Pogotovo lonisa pa sta su vam kreveti jedna do druge da uspijes i njenog doktora cuti?

[puntica]

Sad ozbiljno ne zezam nikoga, gdje vi to radjate da cujete druge kako urlaju i radjaju??? Ti boxovi na sto vam to lici? Ja jesam urlala al nit je ko cuo moje porode niti je necije. Pogotovo lonisa pa sta su vam kreveti jedna do druge da uspijes i njenog doktora cuti?

npr. sveti duh
prvo si u predrađaonici
tamo ne može pratnja s tobom jer nema di biti
soba je prilično velika, unutra ima 5-6 kreveta, po potrebi uguraju još jedan u sredinu. 4 kreveta s jedne strane (jedan do drugog, između je samo ormarić s ctg-om), jedan pored vrata, jedan pored prozora, popreko (kako sam to dobro objasnila)
prostorija ima 3 vrata
1) wc - i wc školjka i umivaonik (jel i kada unutra, sigurno nije u funkciji ali možda je ima?!)
2) vrata koja dijele predrađaonicu od prijemne sobe (gdje dođeš čim uđeš u rodilište, da te pregledaju). Kroz ta vrata čuješ sve. u oba smjera
3) vrata od hodnika. ta su uvijek otvorena.

Intima? hahahahaha
Ekipa uđe i krene od prve do zadnje, redom, ko na traci. Pa doktor prvoj kaže (ne baš njoj, više sestri/babici koja hoda uz njega) xy, pa drugoj, pa trećoj, pa četvrtoj, pa petoj, pa šestoj, pa sedmoj (nas je bilo 7). Onda smo išle sve u koloni na klistiranje. Ja sam prva došla do wc-a. Neke nisu ni došle nego su to obavile u krevetu/na podu (nekako je nemoguće klistirati 7 žena u roku od 10 minuta i očekivati da će sve stići do tog 1 jedinog wc-a)
nakon toga ide masovno prokidanje vodenjaka. krene od prve pa dok dođe do tebe (ako nisi prva) bar znaš šta te čeka
onda krene drip. ne svima u isto vrijeme, ali skoro. Ili gel. Ovisi.
i onda krenu jadikovke, urlanja, stenjanja, psovanja, pričanja/vrištanja na telefon. Ja to kužim, situacija nije normalna pa se ne možeš ni ponašat ko da je. Nekim ženama možda u tom trenutku treba poznato lice, a sve što imaju je još nekoliko žena, u jednakim ili sličnim mukama, na krevetima oko sebe

i onda dolazi trenutak izgona. Pa te sele u rađaonicu, koja je 2 (ili 1?) sobu dalje. tamo odrađuješ izgon. U međuvremenu, ako muž hoće biti prisutan, pozovu ga iz čekaonice da ne zakasni na izgon. I onda konačno imaš nekog poznatog uz sebe, 5 minuta prije kraja, bolje išta nego ništa, ha?
Rađaonica ima 3 (ako se dobro sjećam). Odijeljene su nekim zidovima ali imaju prolaze između, sve je zapravo otvoreno. I vrata i ti prolazi. Ko na kolodvoru, čuješ sve što se događa, čak i vidiš sobu gdje doktori gledaju tekmu, i čuješ tekmu, i uopće se ne veseliš golu za razliku od njih
Onda jedna od žena u boxz krene u izgon, pa se svi usprde oko nje, pa se ona dere, doktori isto. A ti se trudiš koncentrirat na to što te čeka. I onda rodi pa plač, pa euforija, pa tišina
Idemo na sljedeću.
Kad odradiš porod, ostaješ u toj prostoriji, uz muža, još neko vrijeme (ovisno o gužvi) - ja sam bila 2h, i slušala još 2 poroda.
Taj dan je bila gužva, kažu. Ja sam kriva što je jedna žena rodila u predrađaonici (pred 6 drugih žena, doslovno), jer je meni trebalo predugo da rodim, presporo sam se otvarala i provela sam previše sati u rađaonici pa...eto, kriva sam

eto, tako izgledaju porodi na svetom duhu. Normalno da čuješ svaki krik, i normalno da ti u tom trenutku smeta, jer uvjeti nisu normalni. Ali da bi osuđivala neku ženu koja viče? ne pada mi na pamet!

[Vrijeska]

npr. sveti duh
prvo si u predrađaonici
tamo ne može pratnja s tobom jer nema di biti
soba je prilično velika, unutra ima 5-6 kreveta, po potrebi uguraju još jedan u sredinu. 4 kreveta s jedne strane (jedan do drugog, između je samo ormarić s ctg-om), jedan pored vrata, jedan pored prozora, popreko (kako sam to dobro objasnila)
prostorija ima 3 vrata
1) wc - i wc školjka i umivaonik (jel i kada unutra, sigurno nije u funkciji ali možda je ima?!)
2) vrata koja dijele predrađaonicu od prijemne sobe (gdje dođeš čim uđeš u rodilište, da te pregledaju). Kroz ta vrata čuješ sve. u oba smjera
3) vrata od hodnika. ta su uvijek otvorena.

Intima? hahahahaha
Ekipa uđe i krene od prve do zadnje, redom, ko na traci. Pa doktor prvoj kaže (ne baš njoj, više sestri/babici koja hoda uz njega) xy, pa drugoj, pa trećoj, pa četvrtoj, pa petoj, pa šestoj, pa sedmoj (nas je bilo 7). Onda smo išle sve u koloni na klistiranje. Ja sam prva došla do wc-a. Neke nisu ni došle nego su to obavile u krevetu/na podu (nekako je nemoguće klistirati 7 žena u roku od 10 minuta i očekivati da će sve stići do tog 1 jedinog wc-a)
nakon toga ide masovno prokidanje vodenjaka. krene od prve pa dok dođe do tebe (ako nisi prva) bar znaš šta te čeka
onda krene drip. ne svima u isto vrijeme, ali skoro. Ili gel. Ovisi.
i onda krenu jadikovke, urlanja, stenjanja, psovanja, pričanja/vrištanja na telefon. Ja to kužim, situacija nije normalna pa se ne možeš ni ponašat ko da je. Nekim ženama možda u tom trenutku treba poznato lice, a sve što imaju je još nekoliko žena, u jednakim ili sličnim mukama, na krevetima oko sebe

i onda dolazi trenutak izgona. Pa te sele u rađaonicu, koja je 2 (ili 1?) sobu dalje. tamo odrađuješ izgon. U međuvremenu, ako muž hoće biti prisutan, pozovu ga iz čekaonice da ne zakasni na izgon. I onda konačno imaš nekog poznatog uz sebe, 5 minuta prije kraja, bolje išta nego ništa, ha?
Rađaonica ima 3 (ako se dobro sjećam). Odijeljene su nekim zidovima ali imaju prolaze između, sve je zapravo otvoreno. I vrata i ti prolazi. Ko na kolodvoru, čuješ sve što se događa, čak i vidiš sobu gdje doktori gledaju tekmu, i čuješ tekmu, i uopće se ne veseliš golu za razliku od njih
Onda jedna od žena u boxz krene u izgon, pa se svi usprde oko nje, pa se ona dere, doktori isto. A ti se trudiš koncentrirat na to što te čeka. I onda rodi pa plač, pa euforija, pa tišina
Idemo na sljedeću.
Kad odradiš porod, ostaješ u toj prostoriji, uz muža, još neko vrijeme (ovisno o gužvi) - ja sam bila 2h, i slušala još 2 poroda.
Taj dan je bila gužva, kažu. Ja sam kriva što je jedna žena rodila u predrađaonici (pred 6 drugih žena, doslovno), jer je meni trebalo predugo da rodim, presporo sam se otvarala i provela sam previše sati u rađaonici pa...eto, kriva sam

eto, tako izgledaju porodi na svetom duhu. Normalno da čuješ svaki krik, i normalno da ti u tom trenutku smeta, jer uvjeti nisu normalni. Ali da bi osuđivala neku ženu koja viče? ne pada mi na pamet!

da nije tužno, smijala bih se!
odličan opis, ali brzo mi to zaboravimo kad smo neke išle "po još"
samo treći put nije bila tekma, jer je bilo 4 ujutro pa nisu imali niš pametno na programu

[marta]

Da, kreveti su jedan do drugoga, odijeljeni paravanom od tkanine. Tako se radja u Hrvatskoj. Sramotno.

[puntica]

Da, kreveti su jedan do drugoga, odijeljeni paravanom od tkanine. Tako se radja u Hrvatskoj. Sramotno.

kod nas su postojali paravani ali ih nisu navukli, da nam se smetaju u druženju hehe

[Tiziana]

Pa tko moze tako radjati? Ssokirana sam! Cure svaka vam cast!

[leonisa]

puntica, kreveti su sada 4 ko sardine od vrata do prozora (krevet-ctg-krevet...), jedan okomito na njih na putu do vrata od wca (tu je jedna rodila dok sam bila u tranziciji) i jedan krevet izmedju vrata od hodnika i prijemne.
ima 2 wca :D drugi je u hodniku, ja sam "trcala" do njega. mislila sam da trcim, trajalo je 2 truda od 3 minute lol
nas je uzimala 2 po 2 za klistiranje, srecom.
postoji i nesto sto se zove radjaona, preko puta boxova. tamo si sam u sobi, al imas obican krevet za lezanje. ne znam koliko je soba. dok muz rodilje nije zatvorio vrata ja sam gledala u njeno medjunozje, ona u moje.

ona jadnica koja je "umirala" nije rodila dok sam odlazila, a nakon poroda bila sam 2h unutra. slusala sam ju jos pola sata na hodniku dok sam cekala da me odvezu u sobu.
tu sam dobila i patku (nisu me pustili na wc) pa sam onako prakticki gola i krvava obavila nuzdu na sred hodnika dok je pokoji otac djeteta koji odlazi u box prosao pored mene.

gotta love that feeling :D