Urlanje na porodu

[marta]

Mishekica, oni nece raspredati o tvom medjunozju uz kavu, bas to i jeste problem, barem meni, jer ja rasprredam jos uvijek. Ne uz kavu ali na forumu. Dakle meni je ostalo urezano, a njih boli patka.

[nine]

evo jedne od onih za koju vridi poslovica "ne rugaj se, da te ruga ne stigne"..... na prvom porodu se nisam čula i dok su me doktori dolazili pitat jeli sve oke, i kako ne puštam glasa (ne računam izgon i šivanje na hladnu ranu)..... i razmišljala sam s podsmjehom o onima koje su u drugih 5 boxova vikale kao lude, i dobila sam drip i onaj narkoanalgetik (kako već).... drugi porod, bez dripa, uz isti lijek, uz MM, uz savršene doktore i sestre pune nježnosti i razumijevanja, ja sam urlala na sebe, na bebu, na MM, dozivala Gospu Sinjsku da mi skrati muke, mamu, pokojnu baku, MM, mislila sam da ću umrit u izgonu od bola, bježala sa kreveta uslijed izgona, MM me držao s leđa da ne odem, rekao je da sam bila u takvoj panici, strahu,bolovima, da sam mu skoro ruku u laktu slomila, da je bilo strašno, i ne postoji privatnost za druge kad su me prepoznale cure odjel do po glasu kroz par zidova.... i mislila sam na bebu, na njihov mir i prigušena svitla i na moje urlanje koje mu nije neka dobrodošlica....

jedno je samo sigurno, nema pravila, i ne treba nikog za ništa osuđivati
a opet prvi porod mi je ružno iskustvo, a drugi prekrasno iskustvo..... ma tko bi to objasnio

[mishekica]

mishekica ne znam jel to ima veze s wc-om u kojem te tuširaju, ali ja sam bila u onom gdje je samo jedna kabina, i sestra je bila sa mnom cijelo vrijeme. vidjela sam i prije da tako tuširaju cure, lijepo od njih da paze da netko ne padne ako mu je slabo, ali stvarno mogu zatvoriti vrata kad to rade. sad ispada možda da sam picajzla, ali nije ugodno bitoi gol pored otvorenih vrata dok drugi ljudi prolaze tamo.

Ma dobro, s tim se slažem.

evo jedne od onih za koju vridi poslovica "ne rugaj se, da te ruga ne stigne".....

Žao mi je što si imala tako bolno drugo iskustvo, no drago mi je da si podijelila s nama. Netko će se možda gristi za jezik sljedeći put.

[ValaMala]

nine baš mi je drago bilo pročitati tvoj post.

Ja sam u rađaonu došla sa čvrstim uvjerenjem kako ću čuvati energiju za trudove, neću vikati, bla, bla, bla... 10 sati trudova je prošlo sjajno, nisam pustila niti glasa. Za vrijeme trudova sam lijepo disala, a u pauzama odmarala i brbljala s drugim rodiljama. Onda su mi probušili vodenjak i tada su krenule takve boli kakve nisam do tada mogla zamisliti da postoje. Ja dobro inače podnosim bol, prošla sam 5 punkcija bez anestezije u procesima potpomognute oplodnje i podnijela to bez glasa, no ovako nešto jednostavno ne mogu ni opisati. Nisam vikala, urlala sam. Između tih trudova sam bila u polunesvijesti, toliki su ti bolovi bili. Mislila sam da ću umrijeti. Nije mi palo na pamet psovati ikoga ili se ljutiti, obožavala sam moju bebicu i muža i sve je to bilo ok, ali usred tih posljednjih trudova i izgona jednostavno sam urlala i zapomagala bez kontrole. Znam da sam jecala Bože moj Bože moj Bože moj...... pa bih onda opet urlala. To sve skupa nije trajalo jako dugo i svaka bol je prestala kad je izašla moja savršena Pikulica. Porod pamtim kao prekrasan, nakon što se rodila, stavili su mi je na prsa i muž i ja smo 2 sata bili s njom.

Mislim da nije ok ikoga osuđivati zbog tog vikanja. Ja sam doista prije poroda imala sve posloženo u glavi, a eto, bilo je puno jače od mene i mojih odluka i želja. Curka koja je rađala u boksu do mene, a kasnije bila u sobi sa mnom, mi je rekla da je molila za mene koliko joj je bilo grozno slušati u kojim sam bolovima bila. Nije mi rekla da me htjela ispljuskati ili da sam joj išla na živce.

[*mamica*]

Ja sam od onih koje nisu pisnule na porodu, ali zato urlam od muke kod zubara i to tako da, kada izađem, ljudi u čekaonici se zgražaju sa ovakvim facama ---> , a jedna teta je čak komentirala "a ja mislila unutra malo dijete...."

I kad sam spaljivala one male sitne madežiće, cvileći sam molila muža da me drži za ruku dermatologinja je umrla od smijeha i rekla da u životu takvo što nije doživjela

Ali eto, na porodu sam faca

[Amely]

Pozdrav, evo par riječi od žene koja je vikala da je čulo pola mjesta, a ne samo bolnica Moja je beba imala 4,5 kg. Valjda možete zamisliti kako je bilo izgurati toliko dijete van. Nisam ni znala da mogu toliko vikati. Čula sam druge žene koje bi samo malo jauknule i eto bebe. Kanije sam s njima bila u sobi i vidjela da su to djeca od dvije kile i nešto pa sam zaključila da im je ipak bilo malo lakše. Meni je sestra donijela bebu i pogledala me onim pogledom: jadna ti s ovolikim djetetom :D Ja nisam htjela vikati, niti mi se to sviđalo. Iskreno nisam ninašto mogla misliti. Niti jedna misao mi nije prolazila glavom osim da ne umrem od tolike boli i šoka pod dripom. Molila sam da što prije bude vani jer me to vikanje iscrpilo i bilo mi je užasno. Da sam znala da ima neka žena kojoj idem na živce u tom trenutku bih je najvjerojatnije ubila :D Prije poroda sam se naslušala svakakvih priča i zaključila jedinu stvar koju netko normalan može zaključiti; porod ne boli svakoga isto, nismo svi iste građe, nije svačija beba jednako teška niti je svatko dovoljno jak da se nosim s onim kroz što prolazi. U bolnicu dođeš roditi, tu se ne zadržavaš više nego je potrebno, nemaš ništa s ostalim ženama niti ćeš vjerojatno ikad imati. Bilo bi lijepo kad bi žene imale toliko poštovanja prema drugim ženama pa ne ogovarale okolo kako je ova ovakva ili onakva jer je vikala ili ne znam što radila. Ja sam bila 7 dana u bolnici i naslušala groznih vikanja, ali nije mi palo na pamet da se ljutim. Bilo mi ih je žao i molila sam se da što brže bude gotovo da se ne muče. Jedna je žena u krevetu kraj mene rekla: jooooj što mi idu na živce ove! Ja sam je pogledala i rekla joj da je prestrašno nerazumijevanje nas žena prema drugima koje prolaze kroz isto. Inače, primjetila sam da su mnoge žene prema drugim ženama užasne i to baš one koje znaju kako je teško biti trudnica i rodilja. Valjda je zaista zavladala jedna emocionalna neosjetljivost jednih prema drugima. Onda kad je čovjeku najteže naiđe na ljude koji su puni nerazumijevanja. Žao mi je što nam svima na porodu nije isto, što beba sama ne iskoči van dok mi spavamo

[Tiziana]

Amely ja mogu zamisliti, ja sam izgurala van 4.5 kile djeteta ja tocno mogu zamisliti kako si urlala jer sam i ja bas kao i ti bila umorna i od vlastite dernjave.

[mala-vila]

isuse cure sad kad sam procitala dio sjetila sam se svojeg poroda. necu pisati, nista novo ne bi dodala, samo cu reci da sam shvatila da sam gotovo sve negdje potisnula, izgubljeno sjecanje. i sad ste me podsjetile, bolje da niste. zaboravit cu do sutra, ne zelim se sjecati

[Amely]

Ja se jedino i sjećam bezglavog urlanja Nekako potisnemo te doživljaje jer se s njima stvarno teško nositi. Zaista zaividim onim ženama koje su rodile pod epiduralnom, polako, smireno i još kažu da im je to najljepše iskustvo u životu. Ne mogu to vjerovati dok ne doživim

[blackberry]

Pa mislim da je evidentno da porod može biti predivno iskustvo
I bez epituralne...
Pa i uz urlikanje

Zato meni...trenutno...dok u rodilištima nedostaje kvalitetna podrška te osiguranje intimnosti...je teško zmisliti porod kakav sam doživjela doma.

[blackberry]

I da...
koja razlika...
Baš mi bude teško čitati vaše riječi...u kojima kažete kako sve želite potisnuti...zaboraviti...
Ja sam nakon prvog, bolničkog, poroda sve htjela samo nakako kvalitetno probaviti...
Da me ne lovi grč u stomaku kd se sjetim famoznog doktora...

A kad sam rodila doma...isti tren me uhvatila panika da ću možda zaboravit koju sekundu tog predivnog dana....a to nikako ne bi htjela...
i sad kad pokušam prizvati sjećanje na taj dan...
poželi roditi opet

zato...porod definitivno može biti tako predivno iskustvo...
i urlanje na porodu ne bi trebala biti stavka oko koje se itko zamara...
a eto, na žalost...veliki je problem ženama...

[Ginger]

blackberry, koliko me raduje kad procitam da netko tako pise o svom porodu, kao ti o svom, toliko me zna i rastuziti kad se sjetim svog vbaca iako nisam bas urlala
i bas to, zelim sve potisnuti
i to jest tuzno

dok mi je carski bio stvarno lijepo iskustvo...ah....
a nije stvar u bolovima, jel, sve nas boli...cijeli paket je u pitanju...

[leonisa]

Ja se jedino i sjećam bezglavog urlanja Nekako potisnemo te doživljaje jer se s njima stvarno teško nositi. Zaista zaividim onim ženama koje su rodile pod epiduralnom, polako, smireno i još kažu da im je to najljepše iskustvo u životu. Ne mogu to vjerovati dok ne doživim

evo, moj porod je bio takav, nije bio pod epiduralnom

i evo, moj je bio u rodilistu i isto ko blekberry cesto vrtim taj dan u sjecanju da ga ne bi zaboravila. narocito jer je bio VBAC i koliko mi je i CR bio divan, tamo sam bila samo promatrac, ovdje sam bila akter, svjesna svakog trena. ok, bilo je "ludih" dogadjaja u predradjaoni, ali sam porod, meni je bio predivan. smiren. imala sam vremena sama se sa sobom u glavi saliti za vrijeme izgona, muz kaze da sam samo glasno stenjala i aaaakala dok sam "gurala", al to radim i dok guram namjestaj no mislim da sam imala srecu i da sam imala zen primalju. rijetki su takvi porodi u nasim rodilistima.

[Tiziana]

Citam vas pa se osjecam bedastom... recite mi molim vas what's VBAC?

[zasad skulirana]

vaginal birth after caesarian

[Tiziana]

Riknut cu od smijeha... a ja ovaj what's ispalila skroz slucajno!

[Kaae]

evo, moj porod je bio takav, nije bio pod epiduralnom

i evo, moj je bio u rodilistu i isto ko blekberry cesto vrtim taj dan u sjecanju da ga ne bi zaboravila. narocito jer je bio VBAC i koliko mi je i CR bio divan, tamo sam bila samo promatrac, ovdje sam bila akter, svjesna svakog trena. ok, bilo je "ludih" dogadjaja u predradjaoni, ali sam porod, meni je bio predivan. smiren. imala sam vremena sama se sa sobom u glavi saliti za vrijeme izgona, muz kaze da sam samo glasno stenjala i aaaakala dok sam "gurala", al to radim i dok guram namjestaj no mislim da sam imala srecu i da sam imala zen primalju. rijetki su takvi porodi u nasim rodilistima.

I meni je porod bio predivan. I svi oni sati (dani) prije dolaska u bolnicu, a i sve u bolnici, kad vec nije moglo drugacije. Nije bilo epiduralne, niti bilo cega drugog, a bila sam smirenija nego ikad u zivotu. U principu me nista nije boljelo i cinilo mi se da bih mogla zauvijek prozivljavati trudove. Malo sam kenjkala gluposti u tranziciji, ali ok, dogadja se i najboljima ( ), a za vrijeme izgona mi se vristalo, ne od boli nego tko zna od cega.

Bas sam neki dan pogledala video s poroda i nisam se mogla nacuditi kako izmedju tri truda u kojima je Debeli izasao, razgovaram s doktorom i medicinskom sestrom. Ono, kao da pijemo kavu. (Ok, malo suludo pokusavam objasniti da bih ja rado rodila stisnutih nogu i pokusavam se oduprijeti ideji da ih rasirim, ne bi li beba imala kamo izaci. Ali i to sam pregovarala u totalnom zenu.)

No sigurna sam da su rijetki ovakvi porodi i u americkim rodilistima (ne kucama za porode i slicno). Moja doula doulari vec osam godina, bila je na vise poroda po bolnicama nego kod kuce i kaze da nikad nije vidjela niti bolnicku bebu rodjenu u vodenjaku, niti tolike sate smirenosti i nekog opcenitog zena.

I ja se nadam da necu zaboraviti detalje jer mi je stvarno, ali stvarno bilo predivno. Imam dvije razlicite price s poroda (na dva jezika pa je isti dogadjaj opisan na razlicite nacine), a i video, pa se nadam da me godine nece pregaziti. Trudnoca i porod su mi bili toliko super da me strah razmisljati o sljedecem. Cisto mi je nevjerojatno zamisliti da bi sve opet moglo biti jednako tako dobro, a kamoli jos bolje.

[leonisa]

eeee pa ja sam umirala od smijeha kad sam iskusila ring of fire. pocelo je sa ooo oooooo oooooooo i onda se smijem a u glavi mi se vrte svi postovi s foruma o ring of fire.
MM je bio totalno zbunjola tako da sam ga ja morala podsjetiti na videozapis i prvi je kad je S. sletila na moj trbuh.

al se zato skoro niceg ne sjecam sat vremena tranzicije, od pol 7 do pol 8, a onda od pol 8 do pol 9, kad je rodjena, opet se sjecam svega, pa i toga kako mi se majica vuce po podu dok me s nagonom za tiskanje sestra vodi u box i nosi torbu i kako ce ta majica ici na iskuhavanje. eto koliko sam prisebna bila ili pak nisam

[Tiziana]

Da sam ja znala za ring of fire prije nego li sam rodila drugi puta ja uopce ne bi popucala. Negdje u daljini sam registrirala opstetricarku koja mi je rekla ne sad tiskati, cekaj da se tkivo samo rastegne. A ja u sebi - ma cekaj vraga ovo pece grozno i ja udri tiskati da se cim prije riesim. Glupaca!
To bi trebalo poducavati na trudnickim tecajevima a ne disanje! Ili autogeni trening. Svo to autogeno njesra nista mi nije pomoglo, prosla sam dva trudnicka tecaja a niti jednom nisam cula ista o ring of fire.

Ako rodim treci put to ce biti savrsenstvo! (i ja sam prvi porod potiskivala i sazvakavala dvije godine)

[leonisa]

ni ja nisam cula na tecaju ni u ordinaciji.
pa ni za masazu.
i o tome sam si gruntala u glavi, kao kakav je sad ovo osjecaj, sta mi radi, aha! masira! weee!

jedino korisno s tecaja bilo je ono o disanju, a i to sam brate fulala, morali su mi tamo reci da sam davno trebala prestati polako disati i disati plitko i brzo. i tek tada mi je bilo...lakse :D

[Tiziana]

Kakva masaza Leo?? Evo opet neka novost...

[leonisa]

pa masirala mi je medjicu prilikom izgona, da ne popucam. i zaljevala baby uljem.

[Kaae]

Mislim da bih bila zavrnula vratom onome tko bi mi pokusavao masirati bilo sto u trudovima. Najbitnije mi je bilo da me nitko ne dira.

Sto se disanja tice, bolnicki tecaj je bio blesasv, ali na tom ionako ama bas nista nisam naucila. Alternativni je pruzio puno bolju informaciju - disati onako kako ti odgovara. Pa sam disala onako, u principu, kako se disalo na prenatal yogi i to mije bilo super od samog pocetka, jos od prvih trudova. Glavna mantra mi je bila drzati celjust najopustenijom sto mogu i ne ispustati visoke tonove. No ovo drugo je bilo manje bitno jer me se do izgona u principu nije ni culo.

[nani22]

ja od svog urlanja nisam niti mogla cuti druge zene :D

[blackberry]

blackberry, koliko me raduje kad procitam da netko tako pise o svom porodu, kao ti o svom, toliko me zna i rastuziti kad se sjetim svog vbaca iako nisam bas urlala
i bas to, zelim sve potisnuti
i to jest tuzno

dok mi je carski bio stvarno lijepo iskustvo...ah....
a nije stvar u bolovima, jel, sve nas boli...cijeli paket je u pitanju...

i mene raduje kad pročitam kako bolnički porodi mogu biti zaista lijepi
jer, za kućne znam...

na kraju, moj porod bolnički...tu mislim na trudove i bol istih...bio je predivan...čitav dan...
ja sam bila smirena...eto...nisam urlala...
jednostavno sam htjela rodit prirodno...u miru...
pa mi nisu dali...

taj dio mi je bilo teško probaviti...
ono...ne stvaram probleme nikom...ne plašim se poroda...smirena sam i usredotočena...komuniciram...blabla...
ne želim ubrzavanje...ne želim ništa za bolove...
i odmah si totalni frik...i tik tak od tebe stvore neuravnoteženu ženu koja ugrožava svoj i bebin život...
eto...
bilo bi bolje da sm urlala iz sveg glasa ii ritala se rukama i nogama
možda mi ne bi prilazili

[Optimisticna]

mislim da sam tu na ovom forumu čitala kako je jedna rodilja poludila i kad su joj se htijeli umješati, ritnula im je nogom sve instrumente na pod. Poslje toga su je pustili na miru. To je karakter.

[Tiziana]

Uuuu dobraaaaa!!! Ritalice javi se!!!!

[mama_jos_malo]

kakve crne instrumente?

[Optimisticna]

Sjeti se samo škara za epiziotomiju npr.

[mama_jos_malo]

na mom porodu nije bilo nikakvog metala

[Beti3]

na mom porodu nije bilo nikakvog metala

Mora biti, pa makar malo dalje od rodilje. Ako ništa drugo, moraju biti škare za pupkovinu prerezati. I moraju biti pri ruci igle za šivanje i držači tih igala, jer neke žene i puknu, ne mora biti epiziotomije. Svaka primalja mora biti spremna za svaku lošu mogućnost, bez obzira što u najvećem broju poroda sve prođe kao iz priče.

Naravno da to ne mora biti na pladnju odmah pored kreveta, nije to operacija. Može se to sasvim lijepo prikriti, da rodilja nema osjećaj da su instrumenti uvijek u pripremi.
Ni u mojim porodima nisam zamjećivala metal, niti su ga koristili, osim za prerezati pupčanu vrpcu.

Zadnji put sam ionako rodila na krevetu i zeznula im koncepciju , neka im kad ne vjeruju da je beba skoro vani.

[mikka]

to je bila sirius, jer im je govorila da ne zeli epiziotomiju a oni su je ignorirali

[Tiziana]

Au kako dobro! Pa jel ju uspjela izbjeci ritanjem? Mozda ima prica to moram potraziti

[mikka]

izbjegla ju je jer je sutnula nogom kolica s tim priborom i sve se rasulo. nema price. samo znam da su kasnije komentirali da je ludakinja ali nju je bilo bas briga jer je postigla sto je zeljela, a to je bilo vazno iz nekih drugih razloga o kojima necu ja dalje, moze ona ako se javi

[sirius]

Bio je to pribor za katetrizaciju mjehura nakon poroda ( obrazlozenje : da me ne pece dok piskim ) kad me uopće nisu željeli čuti da ne želim kateter. :D A epizotomiju se nisu usudili raditi jer sam došla sa potpisanom izjavom da ju izričito ne želim i da prihvaćam posljedice eventualnog pucanja. Naravno, nagovarali su me da se predomislim, pa su mi strasili da je dijete ugroženo ako ne pristanam na epi ( sve to unaprijed prije nego sam uopće u boks ušla ) , ali se nisu usudili potegnuti skare kad ja nisam popuštala.

[sirius]

mislim da sam tu na ovom forumu čitala kako je jedna rodilja poludila i kad su joj se htijeli umješati, ritnula im je nogom sve instrumente na pod. Poslje toga su je pustili na miru. To je karakter.

to je zapravo bio teški očaj , a ne karakter. Jer sam se dugo nakon tog poroda osjećala kao da me je netko seksualno i fizički zlostavljao iako sam postigla veći dio onoga sto mi je bilo vazno . Postigla sam nekakav kompromis , ali uz borbu i tešku muku , a porod je bio brutaln i fizički/emocionalno/mentalno izuzetno težak .

[Tiziana]

Hura! Evo je javila se!
A sad za ozbiljno, ovo ako si se osjecala konacno da netko to kuzi i vidi a taj nacin (mislim ne veselim se jer ti je bilo ruzno, nemoj krivo shvatiti) to je tocno do u zarez sto sam ja govorila nakon prvog poroda. A ljudi bi me bljedo gledali kao staja to laprdam. Dobro, moja situacija je bila bezizlazna jer je to bilo inducirano, 41+6, zatvorena totalno, a on 4.5 kg i u nekom poprecnom polozaju. A kad sam nakon mjesec dana skupila hrabrost uzela ogledalo i pogledala sav od epizotomije skoro pa sam se srusila od jada kojeg sam osjetila.
Oporavak fizicki 3 mjeseca, mentalni bar godinu i pol.
Drugo dijete sam rodila normalno neinducirano i sav od spontanog puknuca je neeeeusporedivo blazi, laksi, ne bolan, nakon dva tjedna nisam ni znala da ga imam.

Ali meni nitko, pa cak i muz koji je svo to vrijeme bio samnom i u predradjaoni i u radjaoni, nije vjerovao da sam se osjecala ko da me netko seksualno zlostavljao. To mi je bilo najgore iskustvo u zivotu, a kad je doktor laktom izgurao dijete nikakva me sreca nije obuzela. Pomislila sam - konacno - i bebu jedva da sam pogledala. Dala sam mu prst i on ga je stisnuo rukicom, to je bilo sve.

[blackberry]

nakon bolničkog poroda sam se ja upravo tako osjećala...
kao da me netko seksualno...fizički i psihički zlostavljao...
trebalo mi je više od dvije godine da probavim sve to što mi se dogodilo...
a uspjela sam i ja izboriti većinu toga...
ali..eto..

i ponavljam...moj doživljaj trudova i samog poroda uopće nije bio u pitanju.
samo isključivo odnos doktora prema meni.

[leonisa]

ja sam fakat imala srece onda. 3 susreta s lijecnikom- 2 pregleda u predradjaoni i leteci doktor koji je primalji u boxu dodao ulje i pregledao posteljicu. ok, i napravio mi jedan sav, unutarnji. prema primalji cak nije ni trebao. ok, u jednom trenu je netko dosao i izmjerio mi secer u predradjaoni. i to je to. sestra klizmu. nitko me nije tamo dozivljavao, hvala im na tome.
instrumente nisam vidjela. pupcana je presjecena kad sam vec drzala bebu, a primalja se ustala i otisla do stola.

sve vise uvidjam kako sam imala nadprosjecan tretman i uzasno mi je zao citati vasa iskustva. uf

[zasad skulirana]

....ja ne prestajem trubiti uokolo o mom iskustvu u nadi da ce to prestati biti izolirani slucaj...

Dosla oko 23h30 dlan otvorena,urucila babicama plan poroda...blago negativna obrambena reakcija (u stilu mi ne radimo nista sto nije prijeko potrebno)....
Nit klistir,nit brijanje,cak ni otvoreni venski put,bez epi,2 povrsinska sava....otisla pravo u radjaonu,malo lezala na boku i rodila...dr. me dosao nakon izgona potapsati po ledjima i reci:cestitam.... zaurlala jednom jesam,bas mi je nekako doslo u trudu,no kako su mi babice rekle:ne radja se na usta... zasutala sam i pocela šaketat ogradu od kreveta...

Sjecam se komentiranja plana poroda,spominjanja udruge Roda,diskutiranju o najboljem receptu za punjene tikvice...ja sam bila sama u predradjaoni a babice za kompjuterom nedaleko od mene... i da,nakon pregleda (kad je ustanovila da sam dlan otvorena) kad se trebalo ustat s kreveta uhvatio me trud i pruzila sam ruku da mi se pomogne dic s kreveta...nisam dobila ruku nazad.... U tom sam momentu promislila:Sto je meni ovo trebalo? U stilu zasto sam im dala plan,bile bi ljubaznije da nisam....no pokazalo se da je bolje da jesam jer su htjele uciniti epi...komentirale su kako mi je medjica precrvena i iziritirana....kako nece,kad sam doma jedno 7x bila na wc-u i ispraznila cijeva do kraja....a zamislite ucinak klistira na takvu medjicu!

I za iduci porod planiram predati plan,samo ce ovaj put imati dodatnu stavku;molim izgon na stolcicu!
A iduci put MM ide samnom tako da ce i neljubaznost biti minimizirana,opce je poznato da imaju drugaciji nastup kad je netko s tobom u pratnji!

Veeeelika prednost manjih gradova/rodilista je to sto su ti puno vece sanse da budes jedina trudnica u predradjaoni tako da pratnja moze biti s tobom cijelo vrijeme!

[emira]

Uvijek polazim od izreke "Nemoj se (rugati), ne boj se!".
I uvijek sam se zgražala urličućim rodiljama.
Ali... kad se sjetim jednog svog krika u izgonu, majko mila! Ono kad se sam sebe preplašiš. A bome prepali su se i doktor, i MM i babica. Koja frekvencija!
Jednom prilikom kad smo MM i ja to komentirali veli on meni, ajd sad tak vrisni kupit ću ti kaj god hoćeš! (Nisam ni pokušavala, znam da se takvo što ne može ponoviti.)

[Tiziana]

Ajde pliz reci kakva ti je to predradjeona u kojoj su babice za kompjuterom?

[blackberry]

Kad objektivno sagledam moj porod u bolnici, sto mi se u principu ne da, jer za mene je to cisti subjektivni dogadjaj, sve je bilo ok, osim doticnog doktora na samom kraju poroda. Ali, kad ti netko citav dan, pristojno, pokusava objasniti da bi bilo pametnije sve ubrzati blabla...a ti citav dan pokusavas ne biti u strahu misliti da ono sto osjecas je zaista ispravno....nije bas lako. Meni nije bilo. To je bilo bas psihicko zlostavljanje...koje je kulminiralo doktorovim....pa vidis da ne mozes...daj da to ja bolje i brze....fuj, fuj.

[zasad skulirana]

Ajde pliz reci kakva ti je to predradjeona u kojoj su babice za kompjuterom?

odjel se tada preuredjivao,sve je bila improvizacija,skoro nigdje vrata....
napisala sam da su bile nedaleko od mene,dakle ispred prostorije gdje sam bila ja odmah u prolazu su imale stol i komp....sve sam ih cula jer je u 1 ujutro bio mir i tisina a ja jedina trudnica...
znas,inace na svakom odjelu u bolnici postoji kompjuter,za ubacivanje podataka i povijesti bolesti pacijenata.... sto je tu cudno?

[Tiziana]

Pa cudno mi je jer nisam nikad vidjela predradjaonu s kompjuterom i babicom unutra, a tu sam na forumu cula o svakakvim predradjaonama. Ja sam vidjala predradjaonu s jednim kreverom, nocni ormaric na njemu cd player, pored toga skromnija fotelja za muza i stolica pomocna sa strane uz stalak za ctg, prozor, vrata. Pa bi mi bilo cudno da mi tu sjedi neka faca s uredskim filmom u glavi

[Amely]

Ja u sad u svibnju idem opet roditi i mogu samo reći da imam noćne more od svega. Ne želim ni misliti na to koliko sam iztraumatizirana. Glupi drip, tako mi je krivo što su mi zabili iglu u ruku, a da me nitko nije pitao jel hoću drip ili ne. Vjerujem da sam zato imala nepodnošljive bolove i da je to bio jedan od razloga mog vikanja. Užas

[kriks]

ne znam imam li prava glasa ili ne pošto sam bila jedna od onih sretnica s epiduralnom i savjetovala bih ju svakome.. iako sam cijelu trudnoću govorila ne epiduralnoj, to jutro sam se predomislila i mislim da je to bila savršena odluka jer mislim da bi provela 24h u rađaoni. no nisam jedna od onih koja je imala ful bezbolan porod jer nisam htjela da ništa ne osjetim tako da je svaki trud bio tu, a izgon je bio glasan kao kod većine nas.

sjećam se da nakon što sam ja rodila bila je jedna cura koja se filmski derala jedno dva sata, a prije samog poroda, punih boksova, sve su stenjale samo pri izgonu i to mi je bilo nešto najgore za čuti... ne u smislu o bože što izmišljaju nego svakim njihovim tonom u meni se takva panika stvarala da sam u jednom trenu htjela zaplakati.

kapa dolje svima koje su rodile prirodno, bez dripa ili samo s dripom, bez epiduralne

[blackberry]

ne znam imam li prava glasa ili ne pošto sam bila jedna od onih sretnica s epiduralnom i savjetovala bih ju svakome.. iako sam cijelu trudnoću govorila ne epiduralnoj, to jutro sam se predomislila i mislim da je to bila savršena odluka jer mislim da bi provela 24h u rađaoni. no nisam jedna od onih koja je imala ful bezbolan porod jer nisam htjela da ništa ne osjetim tako da je svaki trud bio tu, a izgon je bio glasan kao kod većine nas.

sjećam se da nakon što sam ja rodila bila je jedna cura koja se filmski derala jedno dva sata, a prije samog poroda, punih boksova, sve su stenjale samo pri izgonu i to mi je bilo nešto najgore za čuti... ne u smislu o bože što izmišljaju nego svakim njihovim tonom u meni se takva panika stvarala da sam u jednom trenu htjela zaplakati.

kapa dolje svima koje su rodile prirodno, bez dripa ili samo s dripom, bez epiduralne

pa mislim da je uprvo u ovome i najveći problem. ne bi trebale čuti druge rodilje. kako to postići, ne znam. mislim znam, ali opet ne znam, u ovim uvjetima danas.
jer, to što ti čuješ...npr. rodilji uopće ne mora biti strašno...a tebi je strašno...i to mi je ful razumljivo.
mislim, privatnost bi trebala biti tako normalna na porodu.

[zekana]

Koliko se žena porodilo dok sam već u tri navrata ležala na ginekologiji na Kasindolu... I samo sam jednu čula (ginekologija je desno, porodiljno lijevo- mali odjeli i blizu) jednu, JEDNOM, i to usred noći. Čini mi se da je to bio zadnji krik i to je to. Eh sad... ili imaju doooobru zvučnu izolaciju ili su tete koje se porađaju ovdje jaaaaaako tihe!
Ne znam hoću li im pokvariti prosjek, hehe! Kako moje drage Zagrepčanke znaju reći- BUMO VIDELI!

[blackberry]

ja sam na porodu čula sve. a u puli su boksovi...ono...svaka je u svom. a čula sam sve. ne urlanje...čula sam i ono potiho zapomaganje...dozivanje mame...
čula sam apsolutno sve.
najviše me živcirao telefon koji je non stop zvonio.
e to me živciralo do bola.
ta zapomaganja i jaukanja su me žalostila...većinom su žene u boksu bile same. gotovo sve, osim mene...i još jedne, mislim.
meni se javljao poriv da ih odem grliti...ili da muža pošaljem...