 |
|||
Ovo pretpostavljam ide mene. NE, nisam rekla da je droga manje stetna od duhana i alkohola. Rekla sam da se duhan i alkohol ČINE manje stetnim jer su drustveno prihvatljivi. I da, meni bi osobno bilo draze da mi dijete popusi tri jointa pa zaboravi na to nego da pusi po kutiju dnevno 10 godina.aleksandra70vanja prvotno napisa
abonjeko
Abonjeko nemoj se uvrjediti ali čini mi seda si mlada ili tovje iskustvo s drogom nije sasvim zacijelilo. I ja sam od svoje 15-18.te godine prošla štošta i većina ljudi s kojima sam se družila više nisu sa nama. Znate što hoću reći - da ne idem u patetiku. Dragi Bog me spasio i to što je mojima takvim zbrčkanima kakvi jesu bilo ipak stalo. I znam da svi koji su otišli bi bili danas tu da je samo jednoj odrasloj osobi bilo stalo do njih dok su bili klinci. Kad sam se izvukla iz sranja (sori nema ljepe riječi za to) zalupila sam ta vrata za sobom. Evo me tu žive i zdrave petnaest godina kasnije, život mi je ispunjen, a horizonti - čista ljubav, sestro - beskrajni. Ne pušim više ni cigarete, a travu ni u ludilu jer svako tko osjeti jednom da je sklon ovisnostima ili duševnim poremećajima mora biti svjestan svoje slabosti i graditi temeljena čvrstom tlu, a ne izmicati si tlo pod nogama. Moja će djeca čuti sve kad me budu pitali i kad budu spremni za to, ali ne bojim se za njih jer sam odlučila svoj život posvetiti tome da što god radili netko bude tu za njih - takva kakav je. Sad znate zakaj sam takva konzerva- znate kak se veli - poturice su gori i od turaka
Znam ekpiu koja duva navečer kad klinci zaspu i meni je to koma -rekla sam im (ne bih imala povjerenje u svoje reakcije pijana ili naduvana, a troje djece traži svoje), ali ih ne osuđujem i dalje se družimo -poštuju moje stavovoe i pred nama toga nema. Ja se nadam da će to prerasti.
Apsolutno se slažem!!!!Abonjeko nemoj se uvrjediti ali čini mi seda si mlada ili tovje iskustvo s drogom nije sasvim zacijelilo. I ja sam od svoje 15-18.te godine prošla štošta i većina ljudi s kojima sam se družila više nisu sa nama. Znate što hoću reći - da ne idem u patetiku. Dragi Bog me spasio i to što je mojima takvim zbrčkanima kakvi jesu bilo ipak stalo. I znam da svi koji su otišli bi bili danas tu da je samo jednoj odrasloj osobi bilo stalo do njih dok su bili klinci. Kad sam se izvukla iz sranja (sori nema ljepe riječi za to) zalupila sam ta vrata za sobom. Evo me tu žive i zdrave petnaest godina kasnije, život mi je ispunjen, a horizonti - čista ljubav, sestro - beskrajni. Ne pušim više ni cigarete, a travu ni u ludilu jer svako tko osjeti jednom da je sklon ovisnostima ili duševnim poremećajima mora biti svjestan svoje slabosti i graditi temeljena čvrstom tlu, a ne izmicati si tlo pod nogama. Moja će djeca čuti sve kad me budu pitali i kad budu spremni za to, ali ne bojim se za njih jer sam odlučila svoj život posvetiti tome da što god radili netko bude tu za njih - takva kakav je. Sad znate zakaj sam takva konzerva- znate kak se veli - poturice su gori i od turaka
Znam ekpiu koja duva navečer kad klinci zaspu i meni je to koma -rekla sam im (ne bih imala povjerenje u svoje reakcije pijana ili naduvana, a troje djece traži svoje), ali ih ne osuđujem i dalje se družimo -poštuju moje stavovoe i pred nama toga nema. Ja se nadam da će to prerasti.
Ali, ovisnik je "uživaoc" (to je još jedan sinonim) i on, kao takav, nema potrebu za prestajanjem i nema tu prerastanja. Pravi uživaoci su oni koji mogu kontrolirati situaciju jer su iskusnjare i obično govorimo o ljudima iznad 30 godina koji znaju što konzumiraju, za razliku od djece!
Mnogi stariji ljudi filtriraju svoj stres mnogim opijatima (najčešće cigaretama i alkoholom). Zašto misliš da se i te ovisnosti ne mogu prerasti, ako je to sve uopće pitanje prerastanja???!!!!
Još uvijek tvrdim, rađe joint nego antidepresiv!
Potpuno ista stvar i kod mene (17 godina). No, shvatila sam na vrijeme, pobjegla glavom bez obzira (taj čovjek je danas razveden, teški i kronični alkoholičar koji u životu nije radio) i nikada nisam ponovila istu grešku.
Točno sam znala čega se moram čuvati i koga treba zaobilaziti (obrazac ponašanja).
Da su me moji roditelji silom čupali iz toga... tko zna??
na ovu temu se moze toliko toga pisati...
jedna zanimljiva stvar koja mislim da nije spomenuta je - da je dobro pitanje ni kako potaknuti prekid lose veze, niti kako da dijete uopce u takvu vezu ne udje...
nego kako odgojiti dijete koje 'nitkovu/ici' dugorocno nema sto za ponuditi?
pa da 'nitkov/ica nju/njega ostavi?
mislim da nije bas toooliko tesko potaknuti samopouzdanje u djetetu dovoljno da kad ga nitkov pita i puuno manju stvar od:
'ej, bejbe, ajd preuzmi krivicu za ubojstvo umjesto mene samo ovaj put...'
a ona pogleda na sat i kaze:
'joj, ljubavi, znas da bi sve ucinila za tebe al prijemni za faks mi je sutra, nemam vremena... ako nakon sto izadjes ne budem na proputovanju svijeta/u sretnoj obitelji s trbuhom do zuba/zauzeta hiperzanimljivim poslom/neizainteresirana za tvoje spike - by all means nazovi me, seceru...'
'joj, ljubavi, znas da bi sve ucinila za tebe al prijemni za faks mi je sutra, nemam vremena... ako nakon sto izadjes ne budem na proputovanju svijeta/u sretnoj obitelji s trbuhom do zuba/zauzeta hiperzanimljivim poslom/neizainteresirana za tvoje spike - by all means nazovi me, seceru...'
lucky day, potisujem. to je to.
abonjeko, život je prekrasan bez ičeg od navedenog od cigareta do antidepresiva. A da bolujem od depresije liječila bih je na prirodne načine s manje nuspojava od trave
Da, danas bih i ja tako, ali kada si mlad i buntovan....lucky day, potisujem. to je to.
abonjeko, život je prekrasan bez ičeg od navedenog od cigareta do antidepresiva. A da bolujem od depresije liječila bih je na prirodne načine s manje nuspojava od trave
lucky day, to je frajersko pregovaranje...
lucky day
ma naravno...
to je bila samo karikatura pozadine o kojoj je mgrubi teorijski pisala: kad dijete VOLI svoj zivot i ima zdravu samsvjest - nece taj zivot samo tako odbaciti...
moci ce i 'pogrijsiti' i 'zastraniti' i istraziti puteve koji se naoko cine zanimljivima - ali ce to dijete jednostavno njegovi/njezini VLASTITI snovi vratiti na svoj put...
nece ni moraliziranje, ni 'zeljezna saka pravde', niti prodike - kao sto se svi ovdje slazemo (iz iskustva odrestanja kao i roditeljskog iskustva koliko god da su nam djeca mala)...
roditeljeva uloga je tu da te snove prepozna (osluskuje) i odrazi najbolje kako zna POVJERENJE u svoje dijete i te snove...
nekako, nema jednostranog recepta kako to uciniti ali jedna mi izreka najbolje odrezava ono primarno - biti uzor svom djetetu na nacin:
"WALK YOUR TALK."
i svi znamo da se tu ne radi 'ako se ja ne drogiram - nece ni moje dijete'...
nego 'ako ja uzivam u zivotu u svoj svojoj punini - uziva(t) (ce) i moje dijete...'
razlika se rijecima cini suptilna skoro i nepostojeca ali u stvarnosti se radi o dvije dijametralno suprotne stvari...
kao razlika izmedju 'strah me' i 'volim te'...
Dobar je i strah u pravom trenutku
apsolutno...Dobar je i strah u pravom trenutku
no na taj ' pravom trenutku' mozemo racunati da ce se pojaviti... ako smo (iole!) psihicki zdravi...
onaj strah koji ljudima ne da po noci spavati i koji im ne da primjetiti da je suncan dan - s tim strahom treba porazgovarati u cetiri oka... taj strah ne da ljubavi da se i manifestira kak spada... krade joj minute - koje bi ona pametnije iskoristila...
ma nisam baš sigurna da je ovo točno.
ja sam, pa mogu reći, potpuno neiskusna s drogama ali se nadam da ću moći biti vjerodostojna u uvjeravanju svoje djece kako su loše stvari - loše i bez da imam osobnog iskustva.
jasno da je s iskustvom lakše o tome govoriti. meni je droga potpuno nepoznata stvar, nikada nisam ni travu probala - hoće li zbog toga moja djeca misliti kako lupetam gluposti kada ih budem uvjeravala da je droga no, no?
po meni je dobar temelj u zbližavanju s djecom. djeca koja osjećaju da su s nekim bliska, ali iskreno bliska, neće nasjesti na pogubne izazove života.
jedina je zamka što neki vjeruju da su stvorili vezu i bliskost sa svojom djecom a da je to daleko od istine.
a možda smo svi mi koji nismo ni travu probali kreteni
moja stara je imala metodu da mi je rekla možeš i čopor vanbračne djece dovesti i školu ne moraš završiti ,ali ako se drogiraš letiš van ko metak
i za mene je to bilo dovoljno
a ni ona nije "duvala " nije se bockala itd ( 68 -osmašica )
nije po AP-u ali je u mom slučaju upalilo
i još nešto ,imala sam narkomane u svojoj blizini, ne svojim izborom, i kad sam TO doživjela ,nisam baš prijateljski nastrojena prema toj grupaciji
Ovaj moj citat se odnosi na njihovo cjelokupno životno iskustvo, uopće se ovdje nisam bazirala na drogu. Nikada nisam dobila nikakvu povratnu informaciju od svojih roditelja što se tiče ičega...ljubavi, seksa, depresije...apsolutno NIKADA ni o čemu nisu sa mnom razgovarali...mama je uvijek bježala pred mojim pitanjima i stalno bi našla neke izgovore da se izvuče iz cijele situacije...a bila je stroga jako. Kada ne bih znala riješiti matematički zadatak bacala bi stolice na menema nisam baš sigurna da je ovo točno.
ja sam, pa mogu reći, potpuno neiskusna s drogama ali se nadam da ću moći biti vjerodostojna u uvjeravanju svoje djece kako su loše stvari - loše i bez da imam osobnog iskustva.
jasno da je s iskustvom lakše o tome govoriti. meni je droga potpuno nepoznata stvar, nikada nisam ni travu probala - hoće li zbog toga moja djeca misliti kako lupetam gluposti kada ih budem uvjeravala da je droga no, no?
po meni je dobar temelj u zbližavanju s djecom. djeca koja osjećaju da su s nekim bliska, ali iskreno bliska, neće nasjesti na pogubne izazove života.
jedina je zamka što neki vjeruju da su stvorili vezu i bliskost sa svojom djecom a da je to daleko od istine....a nije reagirala na moja višednevna izbivanja iz kuće.... :/
maria71, mi ovdje ne pričamo o narkomaniji, već o iskustvima, a odgoj tvoje mame je bio, po ovoj tvojoj priči, pun krajnosti...mislim da joj je taj način upalio slučajno na tebi jer, po mojem skromnom mišljenju, nije niti blizu dobrog odgoja....
ha čuj, nitko od nas nije savršen niti će to biti....ni kao diejte ni kao roditelj
i ne smatram da je netko iskusniji od mene jer se drogirao i opijao a ja nisam
Ja sam ponosna jer sa svojih 37 godina NIKAD nisam bila niti pijana ni drogirana, i sad mi dođe da otvorim novu listu postrojavanja
al neću
abonjeko, jako si mlada i kad budeš imala moje godine možda ćemo se razumjeti
peace
Apsolutan, bezuvjetan i veliki potpis ti ovdje dajem... ali gore sam te uhvatila kako opeš kakiš sama po sebi - gore kada si napisala da ste svi vi, koji niste probali travu, kreteni... Ti je već drugi puta da sam te uhvatila kako generaliziraš na onako "grub" nači jer nitko nije nikoga osuđivao...
I ta razlika u godinama je potpuno nebitna, mlad ili star si u glavi...ispada da si ti sa svojih 37 godina stara - probudi se curice
peace....
u kakvim ste danas odnosima?...mama je uvijek bježala pred mojim pitanjima i stalno bi našla neke izgovore da se izvuče iz cijele situacije...a bila je stroga jako. Kada ne bih znala riješiti matematički zadatak bacala bi stolice na mene
ima li među vama razumijevanja i je li išta naučila iz vašeg odnosa?
ti, očito, jesi i začudo nisi njezin obrazac ponašanja primijenila u svom životu (barem sudeći prema tvojim postovima), što nije čest slučaj.
U nikakvim smo odnosima....ja danas kod sebe primjećujem segmente njezinog djelovanja, ali sam ih potpuno svjesna te ih tako koliko - toliko mogu staviti pod kontrolu! :/u kakvim ste danas odnosima?...mama je uvijek bježala pred mojim pitanjima i stalno bi našla neke izgovore da se izvuče iz cijele situacije...a bila je stroga jako. Kada ne bih znala riješiti matematički zadatak bacala bi stolice na mene
ima li među vama razumijevanja i je li išta naučila iz vašeg odnosa?
ti, očito, jesi i začudo nisi njezin obrazac ponašanja primijenila u svom životu (barem sudeći prema tvojim postovima), što nije čest slučaj.
Bacila sam se dosta na očevu stranu, ali strogost i izraz lica mi je ostao njezin. Bježim od tog k'o od vraga i znam da nikako ne želim ponoviti njezinu priču na Nili.
Kako sada stvari stoje, daleko sam drugačija od nje...ona je mene rodila s 18god. i nikada se nije bavila mnome. Bake su me odgajale, ona je vječito negdje izbivala. Pa čak i u kasnijem djetinjstvu (10-12 god.) međusobno smo se mlatile dok smo još živjele zajedno jer je ona od mene radila robota i sluškinju. Ne dao bog da joj suđe nije bilo oprano dok je ona došla s posla, da kuća nije bila usisana i oprana te da roba nije na štriku - udri po meni....
Moja mama je u principu jako nervozna i nezadovoljna žena i svoj loš odnos s ocem je liječila na meni. Tako je od mene stvorila neprijatelja, a ne saveznika kao što to radi većina mama.
I danas kada joj to pokušavam dati do znanja bježi od te teme, kao što je i uvijek radila, i ne želi uopće priznati da je njezin odnos bio loš. Bježi od istine i od priznanja i ne želi se mijenjati jer upravo ona misli da je s njom sve u redu i da je cijeli svijet kriv, ali ona NE!
abonjeko, jedan
drži se i samo nastavi biti najbolj moguća mama svojoj curici
Da, željela bih ovdje dovršiti kako za posljedicu svega imam neka zakržljala emocionalna stanja...
Ali, naslijedila sam nevjerojatan osjećaj za odgovornost, urednost i organiziranost....zato danas mogu raditi, imati dijete, magistrirati te svakodnevno kuhati svaki obrok i pospremati kuću...
Stroga sam sama prema sebi jer mi je to tako bilo "naređeno"...
Ali, čitajući Castanedu shvatila sam uzroke ljudskih ponašanja jer ih je on to vrlo antropološki objasnio. Postoje ljudi koji su konstantno u tonalu (spavači - niska razina svijesti, gotovo neosvještenost) i ljudi koji su u nagualu (povišena razina svijesti - stalna budnost)..
Moja mama je spavač i ne želi biti probuđena jer se boji vidjeti svijet onakvim kakav jest. Mnogo ljudi spava, nesvjesno kroči kroz život.
Ja se trudim biti budna cijelo vrijeme, cijelo vrijeme biti svjesna stvari koje se događaju oko mene, istraživati, tražiti odgovore na pitanja, ništa ne ostavljati sa strane jer vremena je jako malo....jer ako spavate pojede vas matrica svakodnevice....
Zato je roditeljstvo strašno odgovorno stanje svijesti - upravo zato jer zahtjeva konstantnu budnost!!!!
kao (nekoć davno) izgubljeno pa ponovo vraćeno dijete na ovo mogu samo reći - da! samopouzdanje, osjećaj vrijednosti, samopoštovanje - to su ključni pojmovi.
...od kad sam majka svakodnevno razmišljam upravo o tome, kako ću to usaditi svom bebaču, kako će izrasti u snažniju osobu od one kakva sam ja bila....
Offf topik sam znam .........
Ne razumijem kako neko moze usporedit drogiranje sa pusenjem ili konzumiranjem alkohola :shock:
Curke moje svaki dan sam u kontaktu sa curama koje su u zatvoru zbog raznoraznih problema vezanih za drogu.....ni jedan nije tu zbog problema sa alkoholom ili sa cigaretama...
Prije nekih 10-15-20godina ljudi koji su konzumirali drogu su bili drustveno dno..sada ispada da si cool ako si IN.
Di to vodi...?
možda zato što alkohol i cigarete nisu ilegalni?
po čemu si ovo zaključila?Prije nekih 10-15-20godina ljudi koji su konzumirali drogu su bili drustveno dno..sada ispada da si cool ako si IN.
Di to vodi...?
Melange ni jedna od njih nije uhapsena jer je bila nadrogirana ,sve redom su uhvacene zbog prostitucije,krade,dilanja a sve zbog suta koji im je bio nepohodan.
Nemam pojma koliko ti imas godina ali prije 15-20 godina osobe koje su se drogirale su bile drustveno neprihvatljive .Danas to postaje nekako cool.Mladi se odusevljavaju poznatima i napoznatima koji su se napucali tableta,nasmrkali ,napusili.....
iz mog iskustva, drogiranje prije 15-20 godina nije bilo previše cool, ali nisu narkomani bili ni društveno dno, dapače :/
a isto je tako i danas.
Vidm da je barem pola vas dobilo dojam da ja ovdje zastupam neka stajališta - što je potpuno KRIVO mišljenje!!!
Ja sam samo objektivna i pokušala sam dati ovoj temi više dimenzija, ali sada mi je ona, uslijed potrebe objašnjavanja, postala prenaporna...
Ja samo znam neke činjenične informacije i poznam na desetke mladih ljudi koju su konzumirali drogu (jer droga nije samo heroin kako mnogi asociraju)...i koje sada mogu svrstati u podskupine: M,Ž,K (mrtav, živ, komuna) i moje iskustvo sa svim tim ljudima govori kako nadrogirani čovjek nije agresivac (mazohist jest jer sebi nanosi štetu ponajviše) dok su pijani ljudi daleko više opasniji za sebe, ali i za zajednicu koja ih okružuje...
Za sada toliko
Tih uživaoca narkotika, rekreativaca, mislim da je još uvijek puno manje nego ovisnika o narkoticima. Tako da stvarno o čovjeku ovisi od čega je građen i kojim će krenuti putem. Frendove koje sam skroz bila otpisala po tom pitanju kao uzaludne slučajeve (i narkosi i alkosi) danas su skroz sređeni ljudi, s poslom, obiteljima, odgovornostima koje izvršavaju. Možda zato jer dolaze iz urednih obitelji, koje ih prije svega vole, i eto, čekali (i dočekali) da se njihovi razmetni sinovi vrate na pravi put i počnu se ponašati kao odrasli ljudi, a ne tinejdžeri, ko zna
Ali daleko veći broj iz te ekipe je završio ili po komunama, ili ih više nema, ali uglavnom su sa svojih 30 i nešto debelo na grbači svojih roditelja, jer su nesposobni za bilo kakav posao.
Tako da mislim da tu treba biti jako pažljiv i treba jako dobro poznavati svoje dijete kad se ono nađe u toj ekipi gdje je joint ili opijačina dio đira, svakodnevnica. S ovim šta sam do sad vidila, najradije bih da mali uopće ne upada u te ekipe kojima su kemijske reakcije jedini način zabave.
abonjeko, nisam ti se više htjela obratiti jer sam mislila da provociraš, ali sad vidim da nije tako. Ne znam zbog čega kod tebe sve treba biti tako komplicirano i zbog čega sve mora imati 1000 dimenzija. Možda postoji samo jedna, a možda i ničega nema samo se slažemo da ima i onda fakat mislimo da postoji. U svakom slučaju postoje neke stvari u ovom životu koje su relativno jednostavne samo ih mi kompliciramo u želji da pokušamo dokučiti istinu, ali se izgubimo od svih dimenzija sa kojih ih sagledavamo sve dok tako daleko odemo da istinu nikada nećemo dokučiti jer smo se izgubili u dimenzijama i sagledavanju. Nadam se da znaš što ti želim reći. Za slučaj da ne: vrlo je jednostavno, ovo kaj je tvoja mama tebi radila nije o.k., ovo kaj ti njoj sad radiš je polu osveta, polu tvoja izgubljenost i nemir. Ako želiš naći mir u životu moraš rješiti situaciju među vama. Ipak ima valjda nešto vrijedo što te je mama naučila - barem to kako da dobro rasporediš svoje vrijeme i ne izgubiš ga. Carpe diem.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom