Mjesto za roditeljsku pozitivu

[Sramežljiva]

Prije nekoliko tjedana između mene i Sunca ispriječio se tamni oblak pa sam načela onu temu "mjesto za jadikovke". I bilo mi je lakše.

Zadnjih se dana osjećam bolje (do novog pada ). I svjesna sam toga, tih malih, lijepih, sretnih, lepršavih trenutaka u kojima se osjećam dobro, dobro u svojoj koži i dobro u ulozi roditelja. Pa sam pomislila kako bi na forumu moglo postojati i neko mjesto gdje bismo sačuvali i takve trenutke, opisali kako smo uživali sa svojom djecom, kako smo neke stvari dobro obavili, kako smo uspješno odigrali svoju roditeljsku ulogu, kako su nam djeca uljepšala dan, razveselila nas, ispunila, obogatila i što smo mi sami lijepo, maštovito i kreativno učinili za njih. Ova bi tema, dakle, trebala biti u suprotnosti s onom vezanom uz jadikovanje - tema o nama u najboljem roditeljskom izdanju! Tako bismo ujedno uspostavili i nekakvu svemirsku ravnotežu.

Eto, ja bih, recimo, željela sačuvati sjećanje na trenutak kad sam pred neku večer svojoj kćerkici izmasirala stopala prije spavanja. Njezina slatka, smiješna mala stopala u mojim dlanovima i izgled blaženstva i opuštenosti na njezinom licu.

I to kako sam se spontano zainteresirala za njezine nove puzzle od 160 komadića i pomagala joj složiti ih, a inače to nikad ne radim jer mi se čini kao gubljenje vremena, i kako mi je odjednom, dok sam pokušavala pronaći odgovarajući od dvadesetak naizgled istih plavih djelića neba, sletio neočekivano njezin poljubac na lice.

I željela bih sačuvati uspomenu na to kako je moj parmjesečni sinčić otkrio svoje ručice. Promatra ih sa zanimanjem, s divljenjem, "ooo, kakve su to krasne ruke...!" Bome jesu! A kako tek njihov dodir godi maminom licu... i srcu...

Pozivam vas da se pridružite! Nek se sve crveni od

... I nek se ova tema protegne na stotinu stranica... (A kad zagusti, nađemo se na jadikovkama! )

[Nikina mama]

Bas ovaj tjedan sjedim s Nikom na podu, skakljam ga po ledjima, a on se odjednom digne i pokazuje na moje krilo i vuce "Tu!" i samo se ugnijezdi i pogleda me da nastavim tamo gdje sam stala

Prije par dana je s tatom dosao iz setnje meni na posao i donio mi "buketic" maslacaka , naravno da su na presanju i naravno da cu to cuvati forever

[Vishnja]

Divna tema.
U svom telefonu cuvam slicicu od pre neki vikend kada su devojke, dok smo se mm i ja odmarali posle rucka, smislile kako da nas obraduju.
Spavaca soba je blizu kuhinje, pa smo culi suskanje, vucenje stolica, smejuljenje. U neko doba su dosle da nas probude poljupcima, a na stolu su bile dve solje nes kafe, u nasim omiljenim soljama, jedna hladna, druga topla, bas onako kako to oboje volimo. A na soljama jos i nalepljene poruke sa srcima. Otopili smo se...

[naty]

Divna tema.
U svom telefonu cuvam slicicu od pre neki vikend kada su devojke, dok smo se mm i ja odmarali posle rucka, smislile kako da nas obraduju.
Spavaca soba je blizu kuhinje, pa smo culi suskanje, vucenje stolica, smejuljenje. U neko doba su dosle da nas probude poljupcima, a na stolu su bile dve solje nes kafe, u nasim omiljenim soljama, jedna hladna, druga topla, bas onako kako to oboje volimo. A na soljama jos i nalepljene poruke sa srcima. Otopili smo se...

prekrasno

[melange]

i ja sad pjak

(zbog ravnoteže među zvezdama )

[Maya&Leon]

Volim kada:
- dodjem doma umorna, iscrpljena i bezvoljna, a moj trogodišnjak mi se smjesti u krilu kao mali mišić i utisne vrući poljubac u čelo i kaže pokroviteljski "sve će biti dobro mama"
- navečer, nakon duge, tople kupke, razgrne sa sebe sve ručnike pa opali jedan "loli ples" po krevetu, skače kao indijanac i vrti tom malom guzičicom da ga poželim pojesti
- dođe iz šetnje a u ruci drži potpuno uvenulu toplu tratinčicu i kaže "ovo sam ubrao samo za tebe"
- se probudi u rano jutro vikendom, tiho nam se uvuče u krevet, ugnjezdi između nas i tako spavamo još sat vremena
- između dva zalogaja večere, sav zamusan kaže "ja tebe volim mamice" a pola čokolina izleti van pa se cerekamo
- mi donese ježurku ježića pa do pola knjiga zajedno recitiramo sve napamet
- mi se uvuče ispod dekice pa zajedno gledamo "zvjezde pjevaju"
- se gromko smije dok ga MM škaklja i stalno traži još
- ga smjestim u krevet, dam pusu za laku noć, a on kroz mrak kaže "dugooooo me mazi mama" pa ga ja češkam dok ne zaspi

[Sramežljiva]

...topla tratinčica...

[Zdenka2]

Baš mi je dobro došao ovaj topik, jer već nekoliko dana pucam od ponosa na mog sina. Neki dan sam ga, na njegovu želju, stavila u situaciju vrlo zahtjevnu za sedmogodišnje dijete, s puno odraslih ljudi koje ne pozna, s kojima sam ja imala važne razgovore. Kad je rekao da me želi pratiti procijenila sam da on to može, ali ipak me je zadivio svojom samostalnošću, ophođenjem s ljudima i nenametljivim izljevima ljubavi prema meni. Ja sam samo uživala i mislila: Moj veliki dečko!

[Hannah]

Već vidim da ću često visit na ovoj temi :D Super što je otvoren ovakav topik!! Prekrasno je čitati opise kako naša malena čuda utječu na nas, sve je tako toplo i puno ljubavi! Moje malo sunce i ja svako popodne imamo ritual punjenja baterija. Duuuugo se grlimo, ja ga nunam. On stisne svoj nosić uz moj vrat i šnjofa me i šapće mamica, mamica. Kao da se nismo vidjeli danima, a tako mi to nakako i bude, jer mi užasno fali, iako prođe samo osam sati.

[aleksandra70vanja]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

[vissnja]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

Isto kad vidim male stvari povešane na sušilici, ili MMa kako ih veša.

[zhabica]

jooooooooj koji super topic, rasplakale ste me...

ja se stalno rastapam kad vidim svoje dijete, isto san ga dugo cekala i sve sto se dogadja mi je predivno, ja sve racunam da sam jos malo pod hormonima pa se zato tako osijecam al kako bilo ja stvarno gustam:

kad mi se nasmije, a stalno se smije, svaki put skoro kad me ugleda...

kad zaspe pored mene i onako slatko mirise na sebe pa se usred noci probudi a nije gladan nego provjerava di san ja pa kad skuzi di san zabije mi glavicu u prsi i zaspe mirisuci me i ja njegovu malu glavicu.

kad smo na krevetu ja se namjestim za dojenje, otkopcam grudnjaka a on kad ugleda siku dopusi smijuci se i sa zarom u ocima ko veliki prione

kad je umoran i grintav a ja nisam uz njega pa dodjem a on mi pruza rukice, smije se, nasloni glavicu na mene kad ga uzmem i odma se umiri.

mogla bi danima pisat ...

OT: visnja avatar ti je predivan

[Ivany]

Topic je odličan

Ja sam se neki dan prisjetila kako je lijepo kad ti beba spava na rukama, mirno, spokojno.... a S ima 18mj.

[abonjeko]

Sve više i više u meni se budi neka nova vrsta ljubavi koju može osijećati samo mama. Toplina me obuzme kada:
- uđem s vrata i ona meni glasno i veselo vikne "mama" i vidim one male bijele zubice kako trče prema meni;
- kada se navečer mazi s mojom kosom i ljubi me u nos i u čelo s malim mokrim usnicama;
- kada radimo "kojsogan" (mirišem joj tjeme);
- kada mi izmasila noge svojim malim nejakim ručicama;
- kada se ugnjezdi guzičicom prema mojem trbuhu dok spava sa mnom;
- kada pleše svojim malim čačkalicama na prstićima k'o federima;
_ .................................................. .................................................. .............................................

[Ms. Mar]

Joj, rasplakale ste me.
Mi danas kao vježbamo, a više se igramo na strunjači (nadam se da ne čita naša FT jer će nas špotati) pa se smijemo pa ga pitam 'gdje je tvoja cika', a on stavu ruku na nju i gleda me i onda mu dam da 'jede s poda'... ležimo na podu, cikamo (a uopće nismo gladni), pogledavamo se, osmijehujemo se jedno drugom i mislim si - baš nas briga, cijeli svijet je naš.

[andrijana]

sjedim i cmizdrim... divna tema...

volim kad, navecer, dok se 'nacicava' (dobro to bas ne volim, ali sam se navikla na ideju da trenutacno to tako JE) kad me dozove i pocne cicati,a svojim malenim rucicama me stipka po lijevoj podlaktici... onako njezno, zapravo bez snage... to mi je strasno mekano....

zna dati pusu - ali samo usnama, ne ljubi u lice. osim mene. :D a za to otvori siiiirom usta i lagano okrece glavicu lijevo-desno pa mi cijelo lice bude slinavo!

jos uvijek cmizdrim...

[ina33]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

Isto kad vidim male stvari povešane na sušilici, ili MMa kako ih veša.

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom. Na to da nas je troje u spavaćoj i da jedna mala crna čupko glava diše s nama. A nogice su mi posebna tema, svaki put kad izvire iz bodića prvo njih moram izljubit.

[monax]

Mene posebno raznježi dok malenog dojim, a on s prstićima dira me po licu, smješka se

I kad me stariji iznenada poljubi

Mama se topi od dragosti


Super topic

[Ms. Mar]

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom.

X
A najbolje mi je kad (a uglavnom je tako) cijeli dan ne spava i onda navečer zaspi, a MM i ja se svako malo izmijenjujemo pa legnemo na kratko kraj njega i gledamo ga ili u dnevnoj sobi gledamo njegove slike i pričamo o njemu...

[traktorka]

Sramežljiva-topic je prekrasan

Maloprije sam se uvukla mom sinu u krevet,još blaženo spava a ja sam ga samo došla pomirišati i nježno ljubiti,odmah me obuzme neka čudesna toplina,posebna energija za koju bih dala sve.
Svakoga dana uspostavljamo sve bolji odnos sa puno više maženja i pažnje,ne prođe dan a da mi ne kaže Volim te mama
Za te trenutke bi dala sve,i najrađe bi da stane cijeli svijet!

Neki dan smo se igrali da on mene uspavljuje i rekao mi je "sad ti zatvori oči a ja ću te samo malo maziti i ljubiti!" ...
U životu mi ništa više ni ne treba

[Anci]

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom. Na to da nas je troje u spavaćoj i da jedna mala crna čupko glava diše s nama. A nogice su mi posebna tema, svaki put kad izvire iz bodića prvo njih moram izljubit.

Ovako i ja. I meni su suze krenule kad sam vidjela njenu zdravstvenu i domovnicu.

Danas je s tatom otišla na plac, a malena i ja smo spavale.
Donijela mi je ružu

[anima]

Kad gledam tu malu divnu plavušicu, s predivnim kovrčama koje joj padaju niz ramena, i taj zarazni osmjeh, pun dječije radosti, i tražim na tom lišcu sebe, mamu, tatu, bracu i mm, i sve ih vidim, osjećam se čudesno, zahvalno i blagoslovljeno za svaki trenutak života s njom, i sjetim se svojih snova o baš takvoj jednoj plavokosoj kovrčici

[koksy]

Najljepsi dio dana mi je jutro upravo zbog mog malca. Prvo sto napravi cim otvori oci je da me pogleda i nabaci osmjeh od uha do uha. Ako je samnom u krevetu, okrene se prema meni i svojim mali prsticima proucava moje lice. Onda se jos barem sat vremena igramo, valjamo po krevetu i cerekamo se. Kad se umorimo, stisne se s meni i onda tako zagrljeni samo lezimo u tisini dok ga ja mazim po kosi.
I navecer, dok zaspi, stisnut uz mene, jos ga duuugo gledam, upijam svaki milimetar njegovog bica, suze mi obavezno krenu jer nemogu vjerovati koliko je moguce bezuvjetno voljeti.

[Lucija Ellen]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

Isto kad vidim male stvari povešane na sušilici, ili MMa kako ih veša.

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom. Na to da nas je troje u spavaćoj i da jedna mala crna čupko glava diše s nama. A nogice su mi posebna tema, svaki put kad izvire iz bodića prvo njih moram izljubit.

svaki ali zaista svaki dan pomislim kako sam je dugo cekala i kako je dobro sto je sad tu, kako je upotpunila moj svijet i kako je mom zivotu dala novi smisao, NASEM zivotu. Nije mi tesko ni kad je tesko jer iako sam umorna, ispunjena sam. Iako imam visak kila i podocnjake, nikad si nisam bila ljepsa i nikad nisam bila sretnija.

[sandra111]

Prije par mjeseci vozim ga u kolicima, trebamo se spustiti niz stepenicu, i ja totalno nespretna kakva već jesam, umjesto da to učinim na stražnjim kotačima, spuštam ga na prednje, a on već velik i težak, skoro se prevali na stranu, meni ispadaju torbe iz ruke, Karlo se smije, ja velim: Joj baš sam bedasta. A moje zlato na to: Nisi bedasta mama. Dobra si.
I što je onda u usporedbi s ovim onih milijun buđenja noću radi cikanja, nosanja, tetošenja, pričica, pregovaranja i dogovaranja, igrica, masnih kosa jer ne stignem, propuštenih izložbi, kava, shoppinga, nepročitanih knjiga...

[Strobery Shortcake]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

Isto kad vidim male stvari povešane na sušilici, ili MMa kako ih veša.

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom. Na to da nas je troje u spavaćoj i da jedna mala crna čupko glava diše s nama. A nogice su mi posebna tema, svaki put kad izvire iz bodića prvo njih moram izljubit.

Na temi "Sutra je predstava" si izjavila kako tebe ne pogađaju takve stvari :D :D :D
A ovo za nogice ti mogu samo reći "de ti, de, moja sad pokušava da izljubi moje

"Mama, ti si meni tako fiiiiina"
"Gnjecaj me mama!"
Krene "čitati" pinokija i stigne do momenta gdje treba izgovoriti "lutka" (a izgovarala je lukta), onda skoći sa sećije, dođe do mene, gleda me u oči i kaže "LUT KA!" Ja onda kao luda plješćem i govorim bravo

[gitulja]

G je imala dvotjednu fazu buđenja i igranja po noći. Nakon 10-ak dana ja nakon sat vremena više nisam mogla držati oči otvorene. Krenem ja njoj objašnjavati kako se mami jako spava, kako je mama umorna. A moje zlato uzme igračke bliže sebi podraga me po glavi i kaže:"Mama nana!" i nastavi se sama igrati na krevetu.

[Vishnja]

Joj, pricice su vam divne, sve odreda!
Nasa mala cuda, neopisiva je ljubav prema njima...

[Kanga]

Jeste citale Harry Pottera (nama je to vec neko vrijeme glavna obiteljska inspiracija )?
Ima tamo jedno strasno bice zvano dementor. Strahota njegovog djelovanja je u tome sto u zrtvi izaziva najgore moguce emocije (depresiju, strah, malodusnost, gubitak nade...). Jedini moguci nacin da mu se odupres je da svjesno pocnes intenzivno razmisljati o necem lijepom sto si dozivio. Sto su te uspomene pozitivnije i sjecanje na njih jace, to su vece sanse da ces uspjesno izvesti caroliju patronus koja ce te potpuno zastititi od djelovanja dementora.

Dementori su prisutni oko svih nas (prica se o njima npr. u mjestu za jadikovke). Ovu temu dozivljavam kao gimnasticku dvoranu za treniranje patronusa 8)

Sramezljiva VELIKO HVALA

[zhabica]

ja sam dugo čekala svoju pricezu, i teško sam zatrudnila
i sad kad u hodniku vidim poslagane cipelice, srce mi je kao kuća, jer sam se bojala da to nikad neću vidjeti

Isto kad vidim male stvari povešane na sušilici, ili MMa kako ih veša.

Uh . Na sve ovog tipa - na sve njene stvari, nemojte se smijati, ali i na dokumente - na izvod iz matice rođenih, na domovnicu, na činjenicu postojanja jedne male osobe s njenim imenom i prezimenom. Na to da nas je troje u spavaćoj i da jedna mala crna čupko glava diše s nama. A nogice su mi posebna tema, svaki put kad izvire iz bodića prvo njih moram izljubit.

svaki ali zaista svaki dan pomislim kako sam je dugo cekala i kako je dobro sto je sad tu, kako je upotpunila moj svijet i kako je mom zivotu dala novi smisao, NASEM zivotu. Nije mi tesko ni kad je tesko jer iako sam umorna, ispunjena sam. ... nikad si nisam bila ljepsa i nikad nisam bila sretnija.

veliki X na sve ove osjecaje

a nogiceeeeeee, uh, obozavam ih, zar postoji ista ljepse od onih malih smisnih slatkih prstica? kaze mm da mu smrde ko velike a meni mirisuuuuuuu, stalno bi ih mirisala i ljubila, obvezno ih iscmacem kad se mijenjamo i stvarno mi mirisu predivno.

sad je propuzao na veliko i kad dodje do neceg novog za sto ne zna jeli sigurno da dira pogleda me, ako se nasmijem to znaci odobravanje - i on se nasmije i nastavi dalje, ako se ne nasmijem i kazem "ne ne" on se vraca i ne ide dalje, koja predivna komunikacija, naprosto me fascinira kako tako malo dite kuzi a nema velike price ni zabrana ni razgovora a sve kuzi...

[melange]

Jeste citale Harry Pottera (nama je to vec neko vrijeme glavna obiteljska inspiracija )?
Ima tamo jedno strasno bice zvano dementor. Strahota njegovog djelovanja je u tome sto u zrtvi izaziva najgore moguce emocije (depresiju, strah, malodusnost, gubitak nade...). Jedini moguci nacin da mu se odupres je da svjesno pocnes intenzivno razmisljati o necem lijepom sto si dozivio. Sto su te uspomene pozitivnije i sjecanje na njih jace, to su vece sanse da ces uspjesno izvesti caroliju patronus koja ce te potpuno zastititi od djelovanja dementora.

Dementori su prisutni oko svih nas (prica se o njima npr. u mjestu za jadikovke). Ovu temu dozivljavam kao gimnasticku dvoranu za treniranje patronusa 8)

Sramezljiva VELIKO HVALA

kao "happy thought" pomoću koje se leti u petru panu

[Serpentina]

Melange na pravom si tragu

Ujutro cica i nakon obavljenog poslića digne glavicu i preslatkim glasom kaže mama i prezentira tri biserića

Dok spava, zamigolji se i ispusti ahmaaaa i uzdah iz dubine male duše.

Kad se sjetim da je skoro nisam upoznala ...

O.T. Topic je čudo

[luce23]

...osmijeh s dva zubića mi uljepša i najgori dan...kad puže prema meni i uhvati se za moje noge i poteže mi hlače sve dok ga ne dignem...svaki njegov pomak u razvoju....još se sijećam trenutka kad je prvi put rukicom posegnuo prema igrački
kada se trese od smijeha dok igramo kuc-kuc...kad jede voćnu kašicu pa kaže mmmm....kad priča nešto, onako skroz ozbiljno na nekom svom jeziku..........i tako bi mogla u nedogled. Moje dijete me zaista čini sretnom svaki dan. Uživam u svojoj ulozi majke!!!!

[čokolada]

za topic i za sva ona sjećanja koja ljubomorno čuvam.

[lucky day]

:D sramezljiva , ovaj ti je jos bolji topic...

gledam luku kako mi 'u ocima' raste, razvija se, uci , buja... ne samo da to ne raim Ja nego ne stignem ni pohvatati sve trenutke carolije da se posteno nauzivam a kamoli da sam ja glavni faktor njegove ljpote, pameti, neke fine posebne mudrosti, stalozenosti, vedrine, zivosti, zaintrigiranosti, entuzijaznma...

OBOZAVAM:
-kad vidim da su mu obrazi rumeni od 'zivlje' igre
-kad me primi lagano za bradu, uspostavi kontakt oci-oci i kaze 'slusaj me sad' pa mi kaze nesto sto mu je vazno (yesyes)
-kad ujutro otvorim oci a njegovo tek nesto prije mene probudjeno lice mi se smjeska i kaze 'volim te' (kao nekakav nastavak jer ja njemu snenom kad ga prebacim po noci sebi u krevet kazem 'volim te')
kad mi dobaci 'volim te' onako dok se mmoilazimo u stanu i stane, gleda i vidljivo uziva u pekmezu koje ta recenica napravi od mog lica
-kad se mazmo a on mi stavi svoj dlan na obraz (to mu je nekakvo gustanje, nekad i po noci to napravi kad se poluprobudi)
-kad prica na francuskom na telefon i imitira si tatu, pre smijesan je
-kad blagajnici u ducanu umjesto 'cao' kaze 'give me five!'
-kad susjedu iz ulice s kojim se samo pozdravljamo ali se ne poznajemo kaze 'eej, ciao bello!'
-kad uzme gitaru i stane u svoju 'super-cool' pozu i svira
-kad me trazi bas odredjenu glazbu koju da u pustim
-kad me slusa dok sviram i na kraju zajedno samnom duboko udahne i izdahne
-kad prilazi djeci u parkicu s takvim elegantnim samopouzdanjem - ah, da sam ga i htjela tome uciti TAKO dobro to ne bi znala...
-kad me ispravi nesto u stilu 'nisu to cipele, mama, to su GOJzerice'
-kad kaze 'sam cu'
-kad ga vidim i u meni jasan i glasan glas kaze 'sve je u savrsenom redu.'

inace si pisem (i) ovakve stvari u dnevnik ali bas je gust i podijeliti ih...
i citati vas...

[lucky day]

Ovu temu dozivljavam kao gimnasticku dvoranu za treniranje patronusa 8)

meni je u jednom trenu u zivotu od uzimanja onog dobrog u zivotu previse zdravo za gotovo (kao 'podrazumjeva se' ) - doslo do toga da kad me napao taj demenus ili kako se vec zove - nisam bila bas 'fit' ni za oporavak a kamoli caroliju...
kratko ali intezivno iskustvo ...

od sad pusem na hladno i halapljivo grabim svaku priliku za fokusirani trening uma/srca...

[sorciere]

kikica mi je večeras ispričala priču o bratiću njene kolegice, koji živi sam s mamom. ima 27 godina.

rodio se kao divna beba, 10/10. bio je izuzetno napredan kao beba, a zatim kao vrtićko dijete do svoje 6. godine. mamina sreća i ponos.

onda ga je pogazio auto. ostao je nepokretan, i ne priča.


ja sam sretna što imam živo i zdravo dijete.

[aleksandra70vanja]

sorcie
ja sam crna i u glavi stalno vrtim crne scenarije, sve priče iz crne kronike, što se tiču djece me muče i u svakoj situaciji izvlačim neku iz ladice
i napokon ova ružičasta tema, sve lijepo i krasno, pozitiva i onda ova pretužna priča
evo još jedne za moju arhivu strahova

[Strobery Shortcake]

Nije nas sorciere htjela uplašit ili downirat, htjela je reći kako je malo (a zapravo je to sve) dovoljno da sve bude savršeno.

[zhabica]

ja sam sretna što imam živo i zdravo dijete.

koliko mi samo puta ovo padne napamet.

[Loryblue]

ja sam sretna što imam živo i zdravo dijete.

koliko mi samo puta ovo padne napamet.

baš tako
pa na tome i zahvalim svako jutro i svaku večer dragom Bogu.

kad se samo sitim koliko puta sam npr. stavljala sušit moju i mm-ovu robu i zamišljala hoću li ikad uz tu našu sušilo punit i dječjom robom.
hoću li uz naša dva servirat i treći tanjur za jelo.
hoću li odlazit u kupovinu isključivo za dite.
hoću li ikad čut riječ mama i znat da sam ja i samo ja mama jednog malog stvorenja.
hoću li ikad čut mama ti si mi najdraža i najlipša na svitu.

i hvala Bogu sve to imam i to je uistinu najveća sreća ovog svita. živit za nekog drugog, za dite. i kad ti ništa nije teško napravit, kad slomljen nakon napornog dana pričaš još jednu priču za laku noć, a mala te rukica drži za ruku, to je stvarno sve što čoviku može razgalit srce.

[znatizeljna]

Super topic
Jedino je bio bed što sam ga počela čitati na tečaju pa su me korisnici gledali rascmoljenu u čudu...mislili su da su me rasplakala njihova pitanja.
Jedva čekam da dođem doma, da je uzmem u ruke, ona zavuče rukicu u moju majicu, stavi prstić u usta i...zen.

[ninet]

Nije nas sorciere htjela uplašit ili downirat, htjela je reći kako je malo (a zapravo je to sve) dovoljno da sve bude savršeno.

Ali mogla je to reci i samo zadnjom recenicom....bez onog stravicnog uvoda - a na temi Roditeljska pozitiva...Ali ne bi to onda bila sorci... :/

A inace potpis pod gorepomenutu zadnju recenicu!

[sorciere]

Ali mogla je to reci i samo zadnjom recenicom....bez onog stravicnog uvoda

je, mogla je...

ali taj uvod mi je ispričalo moje dijete. da naglasi koliko smo sretne, unatoč sitnim glupostima oko kojih se čarkamo svaki dan...

njoj je to važno. i meni je.

[lucky day]

eh, a meni je sorciena poslijednja recenica jos pozitivnija bas zbog uvoda...
kontrast ju je naglasio...

[jadranka605]

Obožavam ih gledati dok spavaju uz slabo svjetlo noćne lampe.
Proučavati njihova lica, nesvjesne pokrete u snu, ruke, noge, prstiće, mirisati kosu.
Uvući se pored njih kad mi je hladno, pa me ugriju kao male grijalice.
Kad je vani nevrijeme i grmi, a oni se privuku bliže meni da ih zaštitim i utješim.
Kad me Duje dođe poljubiti prije spavanja i maziti se subotom ujutro prije dizanja, kad me Luka pogleda i pita me "mama, di ci", pa me zagrli jer me nije vidio cile tri minute
A knedla mi u grlu zapne svaki put kad gledam Duju kako se igra sa svojim prijateljima.
Tako bezbrižno, tako nevino.
Padne mi na pamet kako vrijeme brzo prolazi, da ništa nije vječno i da je on sad dečko koji, iako tek počinje širiti krila, je jedan svoj svijet.
U duši sam pozitiva, ali ponekad mi padnu crne misli na pamet, pa ih otjeram jednim pogledom na moju djecu, i da, sretna sam što ih imam.
Moje sinove

[Kanga]

neprocijenjiva je vrijednost imati zdravo dijete i ogromna mudrost znati to cijeniti. a dobro je znati i ovo: snaga pozitivnih misli jaca je cak i od te vrste dementora.

u svojoj dvadeset i drugoj godini imala sam srecu da pola godine provedem kao au-pair (dadilja i kucna pomocnica) u jednoj britanskoj obitelji samohrane majke i njezinog desetogodisnjeg sina R. R je od rodenja bio hendikepiran (u kolicima) i nije govorio. komunicirao je pomocu tzv chat-book, slikovnice na kojoj je pokazivao (cesto puta samo pogledom jer mu je i koordinacija finih pokreta bila losa) slova i ucestale rijeci. intelektualne funkcije su mu bile ocuvane i imao je zapanjujuce visoku emocionalnu inteligenciju. R-ova majka je u to doba jos uvijek vodila parnicu sa zdravstvenim osiguranjem, kojom je zeljela dokazati da je R dozivio takvu sudbinu iskljucivo zbog odredenih ljecnickih intervencija/propusta tijekom poroda. istovremeno, vodila je jos jednu parnicu – protiv svog bivseg supruga zbog seksualnog zlostavljanja R-a u dobi do njegove 6.-7. godine (psiholoske posljedice te traume bile su jos itekako vidljive u doba kad sam bila tamo).
eto, u toj sam obitelji vidjela vise optimizma, ljubavi, srece i uzivanja nego u mnogim drugim obiteljima. upravo u toj obitelji dozivjela sam neke od najmocnijih osjecaja u svom zivotu i to me iskustvo zauvijek obiljezilo.

inace, lucky day i ostali - prekrasni postovi, topim se...

[Maya&Leon]

Lucky day je spomenula dnevnik koji vodi, pa se gušta pisati nam o tome.
A ja sam odmah otrčala po naš pa gledam brižljivo zaljepljene slike:
- izrezana rubrika ROĐENI iz novina, žuto označeno njegovo ime, a ispod 1. slika iz rodilišta, star jedva 24 sata (a na njoj krši ručice što radi i danas )
- prve slike kada smo došli doma, Zlato mamino u nježnom tatinom naručju načkubio usnice kao da želi reći "znam da sam vam prelijep"
- prvi odlazak bakama
- prvo kupanje, vidljiva panika na našim licima i jedna veeelika buškica u kadru
- prvi Božić, okićen bor, on u prigodnoj crveno-zelenoj opravici My First Christmas, nama pucaju srca
- prva Nova godina, šampanjac u rukama, ponovo u tatinom naručju, jedna slatka mala ćelava glavica i pogled "ljudi ma što vam je?!"
- prvo naporno samostalno podizanje glavice potrbuške, gleda me "vidi mama što ja mogu" i 1/2 sekunde kasnije tres licem na krevet
- popodnevno uspavljivanje a on sam sebe mazi po glavi (danas je za to zadužena mama)
- prvi susret sa morem i slanom hladnom vodom "ISUSEEE pa to je hladno!!!"
- 1. rođendan, veliki osmijeh i 8 bisernih zubića
- zapisane prve smiješne riječi poput RUKAVEVE (rukavice), TENEON (kamion), BICOK (bicikl), KIŠAJON (kišobran), ĆOŠKA (kocka), DOĐUVENJA (doviđenja)

Te naše male srećice su zaista naša najveća sreća, i kao što je netko bio lijepo napisao: srce se ispuni kao kuća u tren oka
Ništa drugo na ovom svijetu ne može i ne smije biti tako važno...

[NetkoMiOteoNick]

Ima jedna meni draga sličica iz našeg obiteljskog albuma koju bi s vama podijelila.

Prošlo ljeto, moje najstarije dijete, poželjelo je dočekati zoru na obližnjem brdu (cca 130 m/nm). Kako među svojom ekipom nije našao zainteresiranih, ja sam se ponudila da idem s njim.

Obzirom da nismo znali niti kada sviće, niti koliko vremena nam treba za uspon, odlučili smo krenuti u 4 sata. Iako to nije bio neki poseban pothvat, tu noć ni jedno od nas nije uspjelo zaspati (pa nam nije bio problem ustati u tako sitni sat). Gricnuli smo nešto – za potrebnu nam energiju, u ruksak stavili bocu vode, malo hrane, mobitele (zlu netrebalo). Nismo imali ručne baterije, pa smo s bicikla skinuli lampe i njima osvjetljavali put.

A put, hm, put nas je vodio po cesti (lijepoj širokoj, asfaltiranoj, tu voze auti i kamioni...), ali nakon 15-ak minuta hoda trebalo je odlučiti gdje skrenuti u jedva prohodnu šikaru, makiju. Tu više nije bilo ni puteljka, kamo li puta. Kamen, trava, nisko drveće (ili visoko grmlje – neznam kako bih to nazvala – grmoliko drveće), oštro i pikavo.
Znali smo da treba ići prema gore. Osvijetliti smo mogli samo mjesto gdje ćemo staviti nogu, korak po korak – doslovno. Tu više nismo bili majka i sin, nego partneri ovisni jedno o drugom. Smjenjivali smo se u vodstvu.
On je fizički jači pa mu je bilo lakše razmicati grane (suhe i krute, a opet neće puknuti), ja imam više strpljenja pa sam mirnije mogla odlučivati o sljedećem koraku. Tko je trenutno bio prvi imao je jaču lampu, drugi je koristio štop svjetlo i bez onog prvog mogao bi sjesti i čekati da se razdani. Jedan sat trajalo je naše probijanje.
Nakon makije čekala nas je vertikalna stijena, visoka taman toliko da ju ja ne mogu savladati. Sin je mlkice viši i popeo se bez problema. Ja sam jedva jedvice našla neki oprimak i ipak uspjela uz par slomljenih nokti i izgrebana koljena.
Uspjeli smo. Bili smo na vrhu. Još uvijek je bio mrkli mrak. Malo smo se odmorili, okinuli par mračnih sličica, okrijepili, najeli, potražili zavjetrinu, jer je pirkao svježi povjetarac pa nam je postalo hladno i čekali Sunce. Možete pogledati što smo dočekali.

Za povratak smo pronašli dio padine bez makije, samo kamen i trava – za deset minuta bili smo ponovo na cesti. Kroz selo smo prošli oko pola osam. Sve je bilo još mirno, tiho, uspavano, jedino su psi trčkarali oko nas.


Meni je to jedna prekrasna uspomena.
Za sljedeće ljeto dogovorili smo jedan uspon u predvečerje, da gledamo zalazak Sunca.

[Kanga]

NetkoMiOteoNick, WOW AAAAAAAAAH (ne znam da li vise za pricu ili prizore...)