evo jos suzim ... a boze ... a moran rucak spremat ...Anci prvotno napisa
i tebi
 |
|||
|
|
|||
evo jos suzim ... a boze ... a moran rucak spremat ...
i tebi
nadam se da si prvo izvadila kockicu iz lonca
zhabice baš slatko i meni je to nešto najdraže
ja sam jutros odvajala Sarinu dugačku robicu od proljetos (koju je prerasla) i naišla sam na par komada bebi odjeće koja su slučajno u tu kutiju....
nemoram vam opisivati koliko sam se raspekmezila nad tom malom robicom, tako mi je brzo narasla...
Ah, igračkice
Ovog ljeta dok je moja mala bila kod bake ja sam, naravno, imala veliko spremanje. I micala jedan ormar, da bi ispod našla jedan komadić slagalice, koja nam je uvijek falila za cijelu sliku. I uvijek kad bi slagale tu puzzle bi žalile, "joj što bi lijepa bila da nam je taj komadić".
I naravno, odmah sam je morala zvat kod bake, i priopćit veselu vijest.A ona sretnaa, smije se.
A onda si pak mislim, jesam i ja djetinjasta.
nadam se da si prvo izvadila kockicu iz lonca
Ma nisi djetinjasta.
Ili se ja tješim- i ja razmičem kauče u potrazi za slagalicom koja fali.
Taj dan je sva ozarena tatu dočekala "gle što je mama našla"
X
kad u pospremanju naiđem na malu robicu od T.
kad J.. viče "ja ću sam!"
kad mi T. sam od sebe dođe i zagrli me, da pusu... kad tužan dođe meni u krilo i samo se stisne...
kad gledam mm kako se glupira s njima, a oni vrište od smijeha...kad male ručice grle i kad se maze...
kad J navečer kaže " cuvali te andeji (anđeli), mmice daga"...
Kad gledam njihova blažena lica pred zoru i slušam spokojno disanje mojih dječaka, osjećam se istinski blagoslovlena...
ovo ljeto moja mama je u kuci pronasla L. bodic od prije 2 godine, kad je imala 3mj.
negdje se zagubio.
boze, kako je tanucan
Kad se Luka sam zaigra, a ja ga promatram iz prikrajka
To su trenutci koji mi uvijek uljepšaju svaki dan i nebi ih mjenjala za ništa na ovome svijetu
Ljetos Sonja i moja nečakinja u sobi nešto pričaju a ja u drugoj sobi čitam (ne JJ-a.
yaya
Imam sličan odnos sa sekom i nadam se takvome i s Lukom
yaya
Danas se tuširam i moja mala (22 mj) mi se uvači u kupaonu i kaže: vojim te. puno. idem pa pa.
-kad me zove "na-na"
- kad mi iz čista mira ubere cvijeće dok se penje po stepenicama
razgovor juraja i njegovog najboljeg prijatelja kojeg je mama (odnosno ja) slučajno uhvatila. inače, prijatelj ima osam godina, juraj ga obožava i jedinac je. a danas je cijelo popodne bio kod nas i čim su došli iz parka, mara ih je zaskočila u svom stilu - da mora svoj nos svugdje zabiti i dok nisu preselili igru iz dnevnog boravka u jurajevu sobu, i zatvorili vrata, dobro ih je nanervirala.
prijatelj: meni je tako super što nemam niti brata niti sestru, nitko me ne gnjavi, je li bi ti volio biti isto sam?
juraj: ne. skoro svaki dan mi bar malo ide na živce, ali skoro svaki dan me jako nasmije i toliko me voli da i ja nju sve više volim.
a ja iza vrata - otprilike ovako
naravno, one lijepe suze.
zhabica
i to je još rekao onim polufrajerskim tonom, pred svojim starijim frendom...
Juraj
Jucer se igramo nesto na temu Harry Pottera pa dodjeljujemo uloge - mm je Snape, Tonka je Jenny, ja sam Hermione, a Relja bi da bude Harry (inace je uvijek Ronn). Tonka: "Ali, Relja, ne mozes ti biti Harry kad je Jerko Harry." Jerko je jos kod bake na moru, pa se ja ukljucujem "Tonka, ali Jerka sad nema ovdje". T: "Ima, ima!". Ja:"Ima? Ma gdje je, molim te lijepo?". T, zagonetno se nasmije i pokaze na prsa:"Tu u mom srcu..."
slatkiši mali
evo me opet ovdje...
dakle, neki dan smo išli vidjeti novi stan moje rodice i njenog muža. imaju nešto malo preko 40 godina i nemaju djece - to je tabu tema već deset godina u toj familiji, pa se ne zna razlog.
no, posao im ide super, ima se para, kupila se etaža vile pored mora, uredila se onako, bez štednje.
a ja, kao ljubiteljica lijepih stvari i revnosna čitateljica elle dekora, jedva dočekala poziv, da bar pasem oči.
i tako, vrt prekrasan, sve uređeno, svaka biljka na svom mjestu, a odmah do mora, iz vrta ulaz u dnevni boravak - dizajnerski namještaj, sve po pravilima struke, svaka stvar na svom mjestu. i ostatak kuće po tom principu - ma prekrasno. opet, bez obzira na dizajnerski namještaj, nema se onaj osjećaj hladnoće, nego baš stan iz snova. i onda smo došli do kupaone - svemirska kupaona, kada kao bazen itd.
i onda me najednom, kod te kade, nešto puklo i sjetila sam se svoje kade i u njoj šarene marine igračke i jurajev spiderman. i osjećaj divljenja najednom je zamijenio osjećaj besmisla, sve to mi je postalo jaaako jaako tužno. i preplavio me osjećaj ispunjenosti pri pomisli na svoja dva klinca.
ne znam zašto baš kada, triger je mogao biti i dnevni boravak bez igračaka, ali podsvjesno ga i ja valjda želim bez igračaka
OT: cvijeta73 i ja sam revna u čitanju Elle decora, Brava casa, Moja 4 zida, Moj stan i sl. časopisa.
Bez obzira na trenutnu preokupaciju s uređenjem našeg stana, jednostavno
A sad tema: potreban je i ovaj pdf, da pišemo i o pozitivi!
Npr. rastapam se kad se seka i braco zagrle, kad K. brižno hoda pokraj P. i pazi da ne padne, pa kad mu dodaje igračke, pjeva neku pjesmicu ili mu nešto objašnjava, ili ga zove:"Braco, dođiiiiii ...!"
Rastopim se kad me djeca zagrle (svi smo na podu), pa mi K. kaže: "Mama, najbolja si mi!¨", a P. kaže: "Voli mamu"., pa mi dade slinavu pusu.
Ili MM se izrazio pjesnički: "Hodao sam iza tebe i osjetio sam da ti kosa miriše na more." Ima još tih poetskih izričaja.
Ehhhh.
Hm, kad mi u gluho doba noći tuli alarm na pećnici, jer je L prčkao po gumbićima koji sviraju
Danas je Sara iz čista mira prekinula igru i došla do mene, zagrlila me i rekla "ja volim mamu"
obožavam je promatrati kad se sama zaigra i nešto priča sa svojim bebama ili kad uzme svoj novčanik pod ruku i dođe meni u kuhinju i kaže "idem papa" i maše mi
tako je mala a tako velika
meni je pozitiva sve sitacije osim situacija koje potpadaju pod kutak za mame vrištalice
sitacije - situacije
Zašto sam otvorila ovaj topić, sada samo cmoljim
Moj se mališa već neko vrijeme sam po noći dovuče do kreveta,a da ja toga nisam ni svjesna.
Prije par dana u 7 ujutro me probudi nježni poljubac u vrh nosa uz poratno"Mama ajmo se probudit". Ne moram ni reći da sam se rastopila. I od tad svako jutro...
jako sm se bojala kako će proć prvi dan škole jer T nije pokazivao nikakvo zanimanje zadnjih dana. i u ponedjeljak ujutro, dok je sjedio i gledao predstavu kraj svojih prijatelja, sav retan i nestrpljiv, ja shvatim... pa on je tako velik i pametan... i dobar...
moja beba za koju sam mislila da neću znati ni pelenu promjeniti ide u školu... zasuzile mi oči, a on kao da je osjetio, okrene se k meni i pogleda me sa svojim velikim okamai masmije se, onak, "mama, sve će biti ok..."
i od tad sam stvarno sigurna da će sve biti ok...
novo od danas, ja stavim ruku, on svoju malu na moju
ja ispružim kažiprst prema njemu, on stavi svoj na moj
sve to u miru, na krevetu, gledamo se i smijemo
ima samo 6 i pol mjeseci
da pozitiva..srce mi je ko kuća veliko
... i ja svaki dan cmoljim nad skoro svime što on radi i ne radi
Rastapam se na najsitnije djelove kad nešto radim npr u dnevnom boravku i onda u poslu uđem u kuhinju i susretnem se s njim koji baš stoji i pokušava otvoriti ormarić ispod sudopera.. i onda nam se pogledi sretnu a on završti, onako cikće od sreće i ponosa "gle mama!!" i đipa na tim svojim štrkljavim nogicama
A nema ni 8 mjeseci moj veliki mali dečko
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom