U državnim vrtićima uvijek u grupama ima više djece (kod nas u Sjenčici na Sjenjaku je 28 djece u jednoj grupi). A u privatnim vrtićima uvijek je manje djece u grupi. U Zagrebačkoj mislim da je max za grupu 18. A dvije tete na jednu grupu, pa ti vidi koja je razlika ako imaš desetoro djece više u grupi.
Lakše je raditi s mnjom grupom i na taj način se tete imaju više vremena posvetiti djeci.
ALI, najviše ti ipak ovisi o tome kakvo je dijete i kakve su tete bez obzira u kojem je to vrtiću. U istom vrtiću možeš imati prekrasne tete koje se stvarno jako lijepo brinu za djecu, a u drugoj grupi su tete drukčije i roditelji budu nezadovoljni.
Mi u jesen kad je I. krenuo u vrtić uopće nismo bili zadovoljni (i takvo mišljenje smo dijelili s dosta roditelja iz naše grupe). Tetama se bilo teško prilagoditi nakon predškolske djece na sasvim malu dječicu koja su tek nedavno izašla iz pelena i nisu toliko samostalni kao ovi predškolarci.
Ali vremenom, djeca su se navikla na novo okruženje, tete na novu malu djecu, a i djeca su se malo osamostalila. I sada sve puno bolje funkcionira nego na početku. U početku je teško bilo i pričati s tetama, nisu dale da im se što kaže. A sada ipak nađu vremena koju minutu za svakog roditelja i žele popričati o svemu (i ako postoji kakav problem s djetetom, pa da pokušaju u suradnji s roditeljima to riješiti).
Najbolje bi ti bilo ako imaš mogućnosti i vremena, uzmi dijete za ruku i u šetnju po vrtićima. Uzmi si nekoliko alternativa za vrtiće, pa jedan vrtić na dan i lijepo s djetetom pogledaj koje ti se alternative nude, popričaj s tetama koje bi eventualno bile zadužene za grupu koja počinje od jeseni. Na taj ćeš način sama vidjeti kako koji vrtić izgleda i što ti se čini. Steći ćeš svoj dojam, a i vidjet ćeš kako dijete reagira s kojom tetom i u kojem okruženju, pa će ti biti lakše odlučiti.