Isto tako ako npr. oblacimo cipele na izlazu a djeca se nedaju on 'ne moli' kako on kaze. Upita jedanput i to je to, ako nece neka idu bosi!
e ovako sam ja mislila dok nisam imala dijete. tj. ja ni danas ne molim. ne molim ni kad se trebaju prati zube, niti kad se treba jesti, ni kad se treba obući, skinuti i sve takve stvari. i ne pravim majmuna niti zabavljam dijete pri tome niti odvraćam pažnju il što već. al što sam naučila je - da joj dam VREMENA. njen mozak ne funkcionira kao moj - tako brzo. njoj treba jednostavno više vremena da skonta da me u konačnici želi poslušati. eh, to joj dam - to nije više od minute, al ta je minuta jako bitna jer kad joj tu minutu pružim, onda nema ni vike ni frke niti napetosti. znači, moja zna i reći prvo ne, ne želim, a onda kad joj objasnim i još jednom zamolim, pustim joj minutu da si skonta u glavici da je mama - kao i uvijek - u pravu. to je nešto što sam tek kroz iskustvo shvatila.

Zašto si odmah viknuo na mene? Mama prvo lijepo kaže pa tek onda vikne
moja maše rukicom i viče po kući: dosta mi je više toga, te spremaj igračke, te usisavaj, te jedi!! dosta više bolan!

ja gledam: muž mi uživa: jer mala govori ono što on misli, a ne smije reći