Evo da je savim nakon godinu dana od prvog posta Kako je sve to završilo? Pa tako što pokraj sebe imam okorjelog sisavca od 10 kg i 73 cm Cica mu je sve na svijetu i iako jede sve što mu se ponudi, za cicu uvijek ima mjesta

U godinu dana dojenačkog staža prošli smo stvarno svašta, od početnog manjka instinkta za cicanjem, pa nakon 2 dana kao da se probudio i počeo prejako stiskati pa su mi bradavice bile kao list papira poslije podoja, moja inače osjetljivost bradavica, pa soor kojega sam lječila 6 mj., kvrge koje su počele kad je imao 3 tj i do 6.mj. su se redale jedna za drugom, puknuće kapilare i odlazak u bolnicu u 2 ujutro, 5 mastitisa od čega jedan bakterijski koji me srušio što zbog boli što zbog temp., dva puta žulj na bradavici, rana na lijevoj bradavici veličine lješnjaka , nekoliko blistera (nisam brojala jer ih je bilo puno), jaaaaako izrazit skok u razvoju sa 3 mjeseca i kao šlag na tortu, jako mali prirast težine u prva 4 mjeseca. Osim prvog mjeseca, kad je dobio 950 gr, ostalo je bilo jaaaako malo, 2. mj. 400, a onda u 2 mj. 250 gr. Bio je kao mali sponge bobe s tim tankom nogicama

Nisam se predala, bila sam uporna kao nitko do sada i uspjeli smo

E da, uz sve to ja sam bila stalno gladna jer sam bila na strogoj dijeti 6 mj. Pretvorila sam se u cice s nogama

Sad sam malo nadoknadila na težini i ok je. Soor se par puta probao vratiti ali sam ga u korijenu posjekla. I dalje zažmirim kad mali uhvati dojku jer me strah boli, prekuhavam svaki dan grudnjake, majice, pidžame, ručnike i sl., tamanim jogurte i voće (grejp mi je najbolji prijatelj ).

Nije mi ni sekunde žao što sam bila uporna, ne žalim za niti jednom prolivenom suzom. Ponosna sam na sebe i ponosno ga dojim posvuda, da svi vide da mi još dojimo