Mame (bivsih) malih nespavaca - ima li se smisla truditi?

[ornela_m]

Nadam se da me necete preusmjeriti na vec postojece teme o uspavljivanju djece, jer bih ovdje htjela procitati nesto drugacije. Ne postavljam temu na pdf bilo koje dobne skupine, nego se nadam da ce se javiti mame djece bilo kojeg uzrasta, mame koje ce se prepoznati. U biti, treba mi procitati onu tako iscjeljujucu recenicu "tako je bilo i sa nama". Naglasak na - bilo.

Ima dana kada osjecam da gubim razum. Spavanje-nespavanje mog sina je do sada najjaca lekcija da zivot nije predvidiv. No, dosta mi je vlastitih pokusaja da takvim "filozofiranjima" ucinim situaciju podnosljivijom. Posebno mi je dosta tema o uspavljivanju, jer u nasem slucaju nista ne pali. Osjecam da se gubi crta razagranicenja izmedju mojih instikata i unaprijed planiranih radnji s ciljem da veceri budu malo predvidivije. Zelim stvar pustiti, pa neka traje dok ce trajati ova faza. Mislim da bi mi bilo lakse ne pokusavati ga nauciti da spava, jer tad bar ne bi bilo frustrirajucih i porazavajucih i zapravo nepostojecih rezultata. A odustala jos nisam, jer se stalno ptam ima li jos nesto sto mi nije palo na pamet probati, nakon cega ce on nekim cudom spavati. Ako razmisljam da ne pokusavam uvesti nekakav red u njegovo spavanje, osjecam se kao da se predajem.

Bila sam spremna na neprospavane noci, a i sada sam sretna sa onima kad se budimo samo 4-5 puta. Bila sam spremna i na to da ce dijete imati neki samo svoj ritam koji se moze, a ne mora prilagoditi nasem. Ali pocinju me iscrpljivati isprekidane i iscjepkane veceri. Ne fizicki, nego psihicki. Trebam mrvicu vremena u kontinuitetu za sebe. Treba mi vecer kada cu otici na spavanje kad JA to zelim i planiram, kad sam se spremala sa spavanje bogznakolikodugo ispred ogledala, a ne da ostanem spavati jer se nakon novog dojenja/uspavljivanja nemam vise snage pomaknuti iz kreveta, pa da sminku skidam ili zube operem negdje u 2-3 ujutro.
Treba mi rasterecenje od osjecaja da se bunim zbog nebitnih stvari, jer ce za koju godinicu on ionako biti veliki i spavace cijalu noc, a sve ce ovo biti mutno sjecanje i zasto sam dramila bez veze.

U biti, treba mi prazna glava, a ja ju nakon 13+ mjeseci iscjepkanih veceri i noci ne znam isprazniti od razmisljanja da nesto radim krivo i da djetetovo nespavanje ima neke veze sa mnom. Ima li se uopce smisla truditi nauciti ih da spavaju ili ce nekim cudom to ipak jednog dana nauciti sami?

[Luna Rocco]

Bolje da šutim, da te ne ubijem do kraja u pojam. Mi smo godinu dana stariji od vas. :/

[emily]

proci ce
samo treba izdrzati x godina

moji su oboje bili partijaneri po noci (citaj budili se, trazili mamu, cicu, moju ruku, vode, kahlicu, zahod ....) do cca 4 godine (znaci mojih 8 godina isprekidanog sna)
nisam poduzimala nekakve mjere ucenja spavanja
neiskusna kakva sam bila sa prvim djetetom, par dana sam ga pokusavala nakon dojenja po noci stavljati uporno u krevetic, ali nakon sto se pokazalo da je on uporniji od mene , odustala sam i ostavila ga u velikom krevetu.

bilo je tesko, neki periodi s vise budjenja, a ujutro moras na posao, biti koncentrirana....

sad spavaju uglavnom u komadu (iako za wc po noci jos uvijek zovu "mamaaaaa... ), a ja sad sjedim za kompom u 1 poslije ponoci 8)

[Saradadevii]

Ima li se uopce smisla truditi nauciti ih da spavaju ili ce nekim cudom to ipak jednog dana nauciti sami?

Naucit ce, treba im nekoliko godina.
Uzivaj u tome dok je jos mali.
Poslije ces biti budna kada ga budes cekala da se vrati kuci nakon nocnih izlazaka (mudrost iz usta moje sveki)

Moja je pocela spavati bez redovitih budjenja u razdoblju od 3. do 4. godine. Sada se ponekada budi i ode sama na wc. Ponekad ogladni pa ode u kuhinju i pregrize stogod pa se vrati u sobu i uvuce u krevet.
Odakle ja to znam?
Ja naravno ne spavam nego osluskujem sto ona radi.

Jos jedna mudrost moje sveki: nema vise spavanja kada postanes majka.

Sretno!

[litala]

meni je, u mom gotovo sestogodisnjem stazu "isprekidanog" sna, najvise pomoglo kad sam prije nekih godinu dana naisla na savjet da svoju vecernju rutinu prebacim u "kucnom" rasporedu na prvo mjesto...

dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu


mogu reci da mi je taj savjet spasio mnoga zaspivanja "u letu" (ono - u trenerci, s papucama na nogama, s zapocetom vecerom koja vremenom "preraste" u dorucak... ma svega i svacega... ). i da onda kad se trudim (a ucinak mi i nije neki, al ajde, mozda nesto preko 50posto u moju korist ) vecer mi - bez obzira na to kad tko zaspe (a imam srecu da nisu problematicni u zaspivanju i svi zaspu do najkasnije devet - al su brojcano nadmocniji i unisoni u svojim potrebama pred spavanje ) i tko se i koliko puta nocu budi, bude smirenija i opustenija - samo zato jer sam ja "sredjena"...


a savjet sam, believe it or not - pobrala sa flylady stranica - ja, inace totalnoantiprotivna flajlejdica

[Anci]

dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu

Ovo sam i ja skužila. Nakon zaspivanja neoprane kose, neotuširana, nevečerana

Jest da sve radim brzinski, a kako drugačije

[Hobita]

Roko ima 11 mjeseci i par dana, još uvijek se budi svaka 2h noću i ciki... U trudnoći sam dobila 20kg, sad sam -25kg i još padam... Počela sam raditi i stvarno ne znam koliko još dugo to mogu izdržati... Znam da nisam jedina, ali...

[Lutonjica]

dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu

jako dobro!
to mi uopće nije palo na pamet.

do 2,5 godine noći sa zarom su bile mučenje jer je spavala cijelu noć s cicom u ustima. a između 3 i 4 godine je počela normalno spavati, odnosno prestala je nas buditi da joj zadovoljimo neku potrebu. znači, ako joj se piški, ili je žedna, ili se želi pokriti,.... to napravi sama.
margita, ona se budi nekoliko puta noću za podoj, ali to mi nije neki problem jer spavamo zajeedno i jer podoji traju 1-3 minute.

[monax]

ornela_m čitajući tvoj post sjetila sam se sebe sa starijim klincem koji ni sad nije neka spavalica :? i stvarno sam se svakodnevno pitala jel s njim sve u redu jer sam skoro svaki put zaspala prije njega a uspavljivala sam ga do 1.5 god za svako spavanje. Svako uspavljivanje je trajalo od 1-1.5 sat.

Sjećam se da sam u prvoj godini molila boga da odspavam u komadu bar 5-6 sati, pa nemora 8 i nesjećam se dali mi je bog uslišio tu molitvu.

Tek s 1.5 god na ljeto je htio zapati sam pa sve do zime i onda sam ga morala opet uspavljivati tj. leći pored njega dok nezaspi.
Sad ima 3 god.i nešto i kad dođe ljetno vrijeme puno mi je lakše jer uspije zaspati sam ali uvijek ga moram obrađivati pred spavanje.

Bilo mi je jako teško ali je prošlo sad kad je veliki dječak lakše je.
Imam i malog dječaka koji se budi po cijelu noć i stalno se nasisava, ali zaspe brzo i puno je bolji spavač od starijeg.

E a stariji je kad sam rodila iz svoje sobe preselio se meni u krevet. Pa tako ležimo njih dva i ja, a mm u dnevnoj

To su ti takva djeca i što to prije prihvatiš biće ti puno lakše.

litala s ovim se slažem u potpunosti, dok sam sebe ostavljala za kraj bila sam stalno nezadovoljna. Oni i ionako sve dobiju od nas na vrijeme.

najvise pomoglo kad sam prije nekih godinu dana naisla na savjet da svoju vecernju rutinu prebacim u "kucnom" rasporedu na prvo mjesto...

[Nataša,Sarajevo]

dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu

Ovo je svakako koristan savjet!
A baš da ćeš imati večeri kada ćeš ići na spavanje kad TI to budeš željela - :/ mislim da će to biti malo teže izvodljivo.

Moj G. prvu godinu gotovo uopšte nije spavao.
A ja sam znala zaspati s njim pa se probuditi u 2, 3 ili 4 ujutro i tek tad se raspremati, prati suđe, završavati ručak, čak i kafu piti!

Mada, sve to tako brzo prođe, sad mi se čini da je bilo prije 300 godina.

[monax]

[Moj G. prvu godinu gotovo uopšte nije spavao.
A ja sam znala zaspati s njim pa se probuditi u 2, 3 ili 4 ujutro i tek tad se raspremati, prati suđe, završavati ručak, čak i kafu piti!

Ovako sam i ja u prvoj godini.

[Rhea]

Ja sam vrlo brzo nakon Markovog rođenja shvatila da je on jednostavno takvo dijete. 8)
Budio se milijun puta, cica mu je bila cijelu noć u ustima, ali ja sam se pomirila s tim i bilo mi je puno lakše ne razmišljati puno o tome.
Iako nikad nisam vjerovala da će on prespavati noć, evo to sam doživjela nešto nakon 3. rođendana

Nije baš utješno, ali stvarno brzo prođe

[Stijena]

E pa tako je BILO i s nama. Naglasak na BILO!

Nadam se da sam te tek malo utješila jer uistinu čeka vas još dug put. Patrik je koliko- toliko počeo spavati nakon 2,5 godine i to ne opet čitavu noć, ali recimo sa samo jednim buđenjem koje je meni nakon gotovo 3 godine neprestanog noćnog dizanja bilo gotovo i neprimjetno.
I ne, ništa ne pali - spavao u ovom krevetu, spvao u onom krevetu, spavao sa mnom, spavao sam, pogotovo ne neke drastične metode - oduzimanja predmeta koji su mu očito potrebni, iz ovog ili onog razloga.

Govorim iz našeg iskustva. Jer čula sam puno primjera kada su djeca nakon isplakivanja spavala čitave noći. Kod patrika sila ne pali - dok mu se ne objasni, dok mu se ne kaže, dok mu se ne priča, dok on sam na temelju svega toga ne odluči! Ali za to ne može imati godinu ili dvije, nego malo više.

Pali samo odrastanje, uočavanje i držanje djetetovog ritma, uočavanje svojih grešaka i pokušaji za ispravljanje!

[Ana i mamino zlato]

Virtualni od mene

[Strobery Shortcake]

To su ti takva djeca i što to prije prihvatiš biće ti puno lakše.

Kad god bi se raspored spavanja (kod nas je išlo pogoršavajućim trendom, dakle od dobrog spavanja kao bebe, do sadašnjeg haosa) promjenio, ja bih najprije razmišljala kao ornela-m, bila očajna, i pitala se gdje griješim, a onda kad bih konačno prihvatila novi raspored, fazi "bi došao kraj". Trenutno sam opet u fazi kad sam očajna, i mislim da bih ipak mogla nekako uticati na njen "raspored" spavanja (u 14 sati je pospana, ali ne želi zaspati, onda je obori u 18 sati, kad se gotovo onesvjesti, a ja je počnem buditi nakon 15 minuta i uspijem nakon sat vremena, a onda naravno ne može zaspati do 12, odnosno 1, nakon toga bi u jutro mogla spavati do 10-11, a ja moram na posao).
Zaključak je da ti nemam neki pametan savjet, osim da će se i tvoj nespavač mjenjati kako raste, sigurno će doći vrijeme kad ćeš se konačno naspavati.

[argenta]

ornela_m, da odgovorim na pitanje iz naslova: da, isplati se truditi. Štoviše, moje je mišljenje da se trebamo truditi.

Ja sam sa starijom samo čekala da "prođe", i stvarno ju je buđenje prošlo nakon jedno 2,5 godine. Da mi je bilo koma, bilo je, ali sad se jedva sjećam. Kao što ti kažu, stvarno prođe samo od sebe.

S malcem sam odlučila drugačije i krenula od početka s taktikama i tehnikama. Ne funkcioniraju sve uvijek, niti savršeno, ali je daleko bolje nego se samo prepustiti. Danas mislim da je, kao i kod svih drugih stvari, najgore dignuti ruke u zrak. Jer ni bebi nije lako ako ne spava. Moja je preporuka da ga dobro promatraš dulje vrijeme i onda mu, u skladu s njegovim osobnim potrebama i navikama, pokušaš pomoći. Nespavanje je problem koji ne bismo smjeli ignorirati. Možda nećeš postići čudo od cjelonoćnog spavanja, ali bar ćeš malo olakšati njemu i sebi ovaj težak period. Sretno!

[momze]

Bolje da šutim, da te ne ubijem do kraja u pojam. Mi smo godinu dana stariji od vas. :/

potpis. mi smo godinu i pol dana stariji od vas, a manje-vise je isto kao i kod tebe.

ja sam to prihvatila, tijelo se naviklo, ne borim se vise protiv toga i nemam pretjerana ocekivanja. i najvaznije, ne slusam ostale mame kako im djeca spavaju cijelu noc od drugog mjeseca zivota.

svako dijete je jedinstveno i tako mu treba pristupiti. ja cu ti dati svo razumijevanje ovog svijeta (jer znam kako ti je tesko), ali ti ne mogu dati savjet kako da rijesis ovu situaciju.

[Forka]

Da, isplati se truditi, ali samo zato jer je djetetu san POTREBAN... U to da će se dijete "naviknuti" na spavanje, da će "uhvatiti" neki ritam i slične floskule odavno sam prestala vjerovati... Neka su djeca jednostavno takva - kao da im je rođenjem (ili još ranije), možda i genima, određeno da nisu tzv. "spavači". Moja kći spavanje još uvijek smatra nužnim zlom i uvijek, ama baš uvijek, pruža otpor kad je riječ o spavanju. Ne sjećam se da se ikada predala bez borbe... Nije baš utješno, ali tako je i kada to prihvatiš kao činjenicu, lakše je... Inače bi vas bilo barem dvoje ili troje u borbi...

[Forka]

Da, isplati se truditi, ali samo zato jer je djetetu san POTREBAN... U to da će se dijete "naviknuti" na spavanje, da će "uhvatiti" neki ritam i slične floskule odavno sam prestala vjerovati... Neka su djeca jednostavno takva - kao da im je rođenjem (ili još ranije), možda i genima, određeno da nisu tzv. "spavači". Moja kći spavanje još uvijek smatra nužnim zlom i uvijek, ama baš uvijek, pruža otpor kad je riječ o spavanju. Ne sjećam se da se ikada predala bez borbe... Nije baš utješno, ali tako je i kada to prihvatiš kao činjenicu, lakše je... Inače bi vas bilo barem dvoje ili troje u borbi...

[Stijena]

Ja bih možda istaknula jednu crticu koju koliko god pokušavam objasniti samoj sebi, još uvijek sam u mraku.
Naime, patrika povremeno (uz naravno njegov pristanak) kad nekamo idemo, a da ga ne možemo povesti ili za vrijeme neke jače bolesti u kući, znamo ostaviti kod bake na noćnom spavanju.
Kod nje se uopće ne budi - da bi tražio bočicu, npr. (kaže da se vrti, ali to nije ništa što bi njemu ili nekom drugom poremetilo san), a noćna mu je pelena samim time ujutro suha.
Doma - druga priča, zna me (spavao sa mnom u krevetu ili ne) usred noći zvati, samo da ga dotaknem i smiri se, bez boce mlijeka bar jedanput - ne može (niti ga ja želim prisiljavati), a naravno da je zato ujutro noćna pelena puna, iako smo se dnevne riješili prije više od pola godine.
Ne znam s čime to ima veze, jel to znači da ipak može odspavati noć, pa kod bake tu jednu-dvije noći nekako pregrmi, pa si kad dođe doma opet da oduška ili nešto drugo, ali to je tako............vjerujem ne samo s njim.
Ove godine namjeravamo ga ostaviti s bakom i dedom bar tjedan dana samog na moru i jedva čekam da vidim čime će to rezultirati - jel usvajanjem bolje navike spavanja ili nekom nedajbože regresijom (koju ne znam kako bih u ovom stanju sada ponovno podnijela :/ )

[dinna]

Evo, ja ti mogu zaista reći, tako je BILO kod nas. Matej će sad tri godine, do 2 i pol budio se nekoliko puta po noći, u plaču i tražio cicu. Onda je, silom prilika, morao početi spavati s tatom, i tada se budio malo rijeđe, a dosta mu je bilo da se privine uz njega.

Jednoga dana, kad je meni već prilično pucao film (a s bebom sam se vratila u zajednički krevet) on kao da je prokužio da mu je bolje odspavati nego se nonstop buditi...Doslovno PREKO NOĆI taj hiper noćni cicavac (kad sam mu bojažljivo jedne večeri, niti ne očekujući bilo kakvu promjenu, rekla da cica spava po noći itd.) postao je dijete koje spava cijelu noć. Jedino se oko 6, 7 i sad budi i traži cicu, što je meni, ajde, u okolnostoma u kojima jesmo- imam još jednog noćnog cicavca, prihvatljivo.

Gle, meni je jasno da su sva djeca različita, no naš ti primjer dokazuje kako je sve moguće, i to kad se najmanje nadaš...

[MGrubi]

prošlo
Nera ima 2god, i počela je spavati cijelu noć

kada cu otici na spavanje kad JA to zelim i planiram

jednog danan kad odem u penziju .... iskreno meni je nekako ljepše kad se mogu probuditi kad ja to hoću

odustala sam od "tehnika", prepustila sam se instiktu i prihvatila činjenicu da njen mozak još nije sposoban prijeći iz faze u fazu bez buđenja
srečom sisa, pa samo joj dam sisati i za 5 min nastavimo sa spavanjem

u zadnjih mjesec dana zna odspavati i 7-8 sati u komadu
"dozrela" je

pošto volim u svemu tražiti logiku, jedino "prirodno" objašnjenje za tu pojavu (noćnog buđenja) jest održavanje visoke laktacije koja bi za posljedicu trebala imati izostanak ovulacije kod majke, pa na taj način dijete-mladunče instiktivno spriječava "konkurenciju"
znamo da je odnos 1 na 1 jako bitan za prve 3 god, tako da njeno ponašanje se poklapa sa tom željom da ima mamu 100% za sebe, jer ovo vrijeme početka dugog spavanja odgovara tome da u slučaju trudnoće nova beba će biti rođena oko njenog 3. rođendana
možda emotivno zahtijevnija djeca imaju ugrađen instikt da se tako ponašaju ...

uglavnom: sistem spavati kad i ona spava, co-sleeping, ne gledanje na sat nego u nju .. sve mi je olakšalo da prihvatim da smo drukčiji
nije pomagala niti obilnija večera, niti laganija večera, niti toplije pokrivanje, nema razlike između krevetića i kreveta ...

[Forka]

Da, isplati se truditi, ali samo zato jer je djetetu san POTREBAN... U to da će se dijete "naviknuti" na spavanje, da će "uhvatiti" neki ritam i slične floskule odavno sam prestala vjerovati... Neka su djeca jednostavno takva - kao da im je rođenjem (ili još ranije), možda i genima, određeno da nisu tzv. "spavači". Moja kći spavanje još uvijek smatra nužnim zlom i uvijek, ama baš uvijek, pruža otpor kad je riječ o spavanju. Ne sjećam se da se ikada predala bez borbe... Nije baš utješno, ali tako je i kada to prihvatiš kao činjenicu, lakše je... Inače bi vas bilo barem dvoje ili troje u borbi...

[cvijeta73]

evo i moja priča - J je počeo spavati cijelu noć negdje oko 3 godine. s time, da sam se s njim dobrano namučila jer sam mu prestala davati cicu po noći (ne sjećam se više zašto, biće nekakvi "pametni" savjeti) od negdje 8. mjeseca pa sam s njim imala noćne šetnje po stanu i bezbroj bezuspješnih pokušaja spuštanja u krevet (moj, njegov - nema veze, ništa nije odgovaralo). sa M sam promijenila taktiku - spava sa mnom u krevetu, po noći se često budi, ali uglavnom pocica par min i nastavi spavati, tako da nisam uopće neispavana, ali daleko od tog da mogu planirati večer. ustvari s njom mi je lakše i zato što sam znala od početka da je to nemoguće i nisam se niti nervirala. znala sam da neću primjenjivati nikakve metode učenja spavanja (ne kažem da je to loše, ali nisam tip za to - više bi me iznerviralo promatranje, nekakva upornost i sl. nego 2 min cicanja po noći) pa sam to tako i prihvatila, a savjet od litale, do kojeg sam i sama došla, je, u mom slučaju, upravo savršen savjet za izbjegavanje nervoze.

s time da je s tri godine prespavao cijelu noć, ali već s negdje 1,5 godinu to su bila tek kratkotrajna buđenja 1-2 puta po noći nakon kojih bi odmah zaspao.

e, a što se tiče uspavljivanja to je druga priča - možda bi on i sam zaspao, nakon priče ili sl. ali meni je uglavnom bio totalni gušt s njim leći u krevet i pričati, čitati knjigu, maziti se i sl jer bi mi većinom samo tada pričao kako mu je bilo u vrtiću, što je radio i sl. tijekom dana (ustvari, dan se svodio od mog dolaska s posla oko 5 do 9) dok skuhaš, pospremiš, poigraš se, odeš u grad ili u šetnju - i nismo imali veremena da se smirimo i na miru popričamo. i dan danas je to uglavnom tako i to su jedini trenuci kad uhvatim malo maženja (a bio je totalna maza...). i čini mi se da smo i što se toga tiče došli do kraja jer sve češće mi kaže, daj mama pusti me da na miru pročitam neki strip ili sl. ¸

e sad, kad je neka situacija da mi se nije dalo leći s njim u krevet, npr. subota je i frendovi su došli kod nas i baš bi pričala s njima, a J inače zaspe za 5 min, a taj dan baš neće i neće (kao da kuži da jedva čekam da zaspi samo da se dignem i odem), a onda je malo i nervoza. ali bože moj, i to ulazi u staž...što bi moj dragi MM rekao ...ne možeš i ovce i novce...

[alga]

U biti, treba mi procitati onu tako iscjeljujucu recenicu "tako je bilo i sa nama". Naglasak na - bilo.

Evo te recenice: tako je BILO i sa nama. Moj E. je neko vrijeme se budio i svakih 30 min. Sa 13 mjeseci se sam od sebe prestao uopce buditi, i poceo spavati po 12 sati. Cudo koje smo svi cekali ipak se desilo. Vjereujem da ce tako biti i sa vama. Netko prije, netko kasnije. Tada sam bacila u vodu sve teorije uspavljivanja (a citala knjige jos prije rodjenja) i skuzila da ionako ne treba nista ni pokusavati dok beba ne navrsi najmanje godinu dana, a onda se desi neki skok u razvoju i kad tad to dodje na svoje. Toliko sam sanjala taj dan da cu navecer moci bar jednu emisiju pogledati na TV, a da ne kazem cijeli film...a da se on ne probudi za pola sata..ili da se ja ne srusim od umora..Sve je to sada zaboravljeno. On legne u 19.00 h a ja zujim do 24.00, ujutro svi ustanemo u 7.00 i svi sretni i naspavani. Toliko da se vec upustam u avanturu sa drugim, sve zaboravljeno..

[MGrubi]

svi sretni i naspavani. Toliko da se vec upustam u avanturu sa drugim, sve zaboravljeno..

evo dokaza mojoj teoriji

[vikiikatja]

i tako je nama BILO, nije baš potpuno prošlo, ali može se reći: većinom spavaju. Ponekad još šetaju, piške, ubace se među nas, pa odu jer im je prevruće, pa me mole da ih češkam....
Ja imam poremećen san, budim se i kad ne dođu, cca svakih 2 sata.

Ali sjećam se te faze o kojoj ti govoriš, kada sam bila umorna da mi se mutilo u glavi, imala sam osjećaj da gubim zdrav razum.
E, pa to je prošlo. Good luck!

[sandra111]

Da, to može biti užasno iscrpljujuće. No s vremenom je i moj short sleeper naučio ipak odspavati koji sat dulje u komadu. Meni sad pomalo i žao!!! zbog toga. Prebrzo leti ovo vrijeme, a ja bih željela da nam svaki dan (pa i isprekidana noć) s malim zlatom traje barem triput dulje.

[ra]

. i najvaznije, ne slusam ostale mame kako im djeca spavaju cijelu noc od drugog mjeseca zivota.

svako dijete je jedinstveno i tako mu treba pristupiti.

uopće ne želim slušati priče mama čija djeca spavaju čitave noći. takve zaobilazim u širokom luku.

iskreno, zlo mi je od uspavljivanja.
stariji je sada manje više ok, zaspe koji put i s tatom.
o mlađem ne bih. znam da me čeka još puuuuuno takvih večeri i noći.

a do ovog što piše litala došla sam spontano. prvo sredim sebe (čitaj: večeram, jer ako sam gladna sve je 100 puta gore, pa pod tuš) i onda - neka igre počnu.
ako imam sreće, vratim se u dnevni boravak i uživam u ostatku večeri, ako ne, ništa zato.

[bobaibeba]

I moj je bio povremeno nespavač,pa onda cjelonoćno nacicavanje,uglavnom kad sam došla do trenutka da sam mislila da ću puknut skroz jer sam još ostala i trudna kroz nekoliko mjeseci je to sve došlo na svoje.
Sa 2 godine i 1 mjesec je prespavao prvu noć u svom životu i mislila sam da je to slučajnost ali eto od tada su prošla 3 mjeseca i on i dalje spava po cijele noći.Tu i tamo malo zacendra ali ponovno zaspe u roku par sekundi,bez cice.
Moram naglasiti da se i dalje uspavljuje na cici,tako da do tada nije cica bila kriva za noćno nespavanje,nego je valjda sada odrastao i sazrio dovoljno da može spavati cijelu noć.Tako će polako odrastati i za druge stvari
Nismo poduzimali ništa,nikakvo odvikavanje,puštanje da plače,priče kako je već velik pa bi trebao,jedino je mm povremeno morao slušati moje kratke ispade nakon neprospavanih noći(ali je znao da se moram ispuhati tako da je bilo kroz jedno unutra a kroz drugo van).

[cvijeta73]

jedino je mm povremeno morao slušati moje kratke ispade nakon neprospavanih noći(ali je znao da se moram ispuhati tako da je bilo kroz jedno unutra a kroz drugo van).

tako je i meni znao reći...sad bi da sam zaspe, a naučila si ga da ga ti uspavaš, e ne može...ali nije mi niti malo žao zbog toga jer tih par minuta (uglavnom) prije njegovog spavanja su mi nebrojeno više puta predstavljala veliki gušt nego muku (a bilo je, kako sam napisala prije, i toga).

[mamasunce]

Proći će, barem ono najgore, ali te čeka još dug put.

Mi smo počeli normalnije spavati tek s negdje 3 godine. Do tada je bilo svega, i ja i suprug radimo, bilo je kriza, teških riječi (nakon stotine neprospavanih noći) ali eto PROŠLO JE, s vremenom se navikneš na sve.

Moj sin sada ima 4 godine i 3 mjeseca i još uvijek na spava cijelu noć. Budi se i dođe k nama u krevet. Ponekad nastavi mirno spavati (to su dobre noći), ponekad je ostatak noći jako nemiran i loše spava (i mi skupa s njim).

U jednom momentu (kada je imao oko godinu i pol) smo bili toliko očajni da smo zatražili liječničku pomoć. Maleni je bio u bolnici na pregledu i testiranju. Rečeno nam je da savršeno zdravo i normalno dijete, ali da je eto dijete kojemu ne treba puno sna i da se jednostavno moramo prilagoditi i strpiti. Doktorica nam je rekla da je imala slučaj djevojčice koja je sa svojih godinu i nešto spavala samo 4 sata dnevno i to joj je bilo dovoljno.

On ima još jednu naviku da bez obzira kako i koliko tu noć spava, nema šanse da ostane u krevetu dulje od 6 i pol ujutro (i subotom i nedjeljom). Ja ga obučem, upalim centralno, dam mu jesti i vratim se natrag u krevet, on gleda crtić u međuvremenu se digne i starija i pravi mu društvo. A ja mogu uhvatit još koliko toliko sna (naravno ko zec).

[ronin]

mene klinci tek u zadnjih par mjeseci uopće ne bude do jutra i ne mogu se načuditi da osdpavam noć u komadu

no brzo ćemo razbiti tu monotoniju

[mim]

Da te utješim: M. je izbacila drugo spavanje s 5 mjeseci, popodne je u potpunosti prestala spavati s 1,5 godinu, po noći se budila cicati sve do kraja 2. godine (do tad sam je i dojila), prvi puta sam prespavala noć komadu s njenih punih 5 godina i sad....sad mi tako užasno fali to uvlačenje u krevet, buđenje mame u 4 ujutro, ustajanje po n-tu čašu vode.... Izdrži, može se .

[djuma]

i nama je proslo, negde sa 2,5 god.
litalin savet zlata vredi,
dok ga nisam pocela primenjivati,
sa nekih 18 meseci detetovih
prolazila sam kroz pakao,
natukla 10 kg jeduci i zderuci od silne nervoze.
sad se spavanje sredilo.
dokazalo se netacnim da je za silna budjenja
krivo dugo dojenje i/ili zajednicko spavanje,
jer spavamo zajedno i dalje,
a dojiti je prestao sam na treci rodjendan.
sad sam vec pocela razmisljati o reprizi svega toga.
drzi se!

[flower]

evo mene zive i zdrave, prvu noc sam prespavala s preko 6 god. moji su prezivjeli
inace spavala sam nocu uvrh glave ukupno 4 sata, ostalo sam se igrala, pjevala, budila starce i sl...
srecom moja je prvu noc prespavala s 1 god.

[kli_kli]

Ja imam dete koje ne moze da zaspi od umora, tj. nikad nije bio toliko umoran da bi tek tako zaspao.
Ko ga je video, zna da ne staje.
I prohodao je sa 10 meseci.
Sisa joj uvek, a od pre nekoliko meseci zna da se desi da prespava noc, mada se uglavnom budi bar jednom, i moramo da sisamo da bi zaspao.
Inace se i uspavljuje sisajuci, nikako drugacije (osim u voznji), i nikako ne mozemo da se ushemimo jer je skroz nepredvidiv (spavanje jednostavno zavisi od njega, tj. sta se u maloj glavici tog dana desava).
Ja sam pokusavala dok je bio manji, a onda sam shvatila da nemam sanse, i da cu ga samo frustrirati tim pokusajima.
Pre par meseci je izbacio dnevno spavanje pa ipak ranije ode da spava uvece, a znalo nam se desavati da zaspi debelo posle ponoci.
Kad se setim kako je bilo pre 8-9 meseci sto se nocnog budjenja tice, sad je ok, znaci ja sam ipak na bilo je, bar sto se toga tice.

[Luna Rocco]

Iskreno - nazovite me razmaženom, ali tako je kako je - meni je to nespavanje glavni razlog što ne želim drugo dijete. Mislim da mame čija djeca spavaju ili se bude 2-3 puta po noći uopće ne mogu pojmiti o kakvoj je kroničnoj, prestrašnoj, predubokoj iscrpljenosti riječ. Nema mi goreg kad se nekom požalim i dobijem odgovor "Da, da, kužim te, i moj mali/mala se zna probuditi čak dva puta!". Dođe mi da se upucam, zato više ne razgovaram s ljudima o toj temi.

[srecica]

Znam kako ti je znam znam

Neki dan sjedimo u drustvu i jedna mama kaze 'Zna se probuditi cak 2 puta nocu' a ja sutim i samo klimam glavom 8)

Meni je trenutno super jer se budi samo 4-5 puta nocu za cicanje, i ne drzi cicu cijelu noc u ustima ... jako sam sretna zbog toga :D i tjesit ce me kad ponovo udemo u fazu cjelonocnog nacicavanja.

[Serpentina]

Znaaaam kako ti je.

Ne daj se Ornela, za dvije godine ćemo i mi na nekom topicu o nespavačima prepričavati svoja "bilivit or not" iskustva!!

[meda]

Iskreno - nazovite me razmaženom, ali tako je kako je - meni je to nespavanje glavni razlog što ne želim drugo dijete. Mislim da mame čija djeca spavaju ili se bude 2-3 puta po noći uopće ne mogu pojmiti o kakvoj je kroničnoj, prestrašnoj, predubokoj iscrpljenosti riječ. Nema mi goreg kad se nekom požalim i dobijem odgovor "Da, da, kužim te, i moj mali/mala se zna probuditi čak dva puta!". Dođe mi da se upucam, zato više ne razgovaram s ljudima o toj temi.

i ja nekako slicno osjecam

[vissnja]

Naše večernje uspavljivanje izgleda ovako: sat (u najboljem slučaju) do dva ležimo, ona sisa, ustaje, leže, pusti, uhvati, grebe, čupa, vrti se na sisi... polako se smiruje, sve manje se vrti, onda zadrema pa još minimum pola sata drži sisu u ustima, onda je pusti i kao spava. S tim da još bar dva puta u toku večeri moram da legnem pored nje na po 10-15 minuta i ponovo je smirim sisom. Kad konačno dođe ponoć i ja se strovalim pored nje spava sasvim pristojno do 6-7 ujutru sa samo 3-4 kratka buđenja za sisanje.
Dnevno spavanje izgleda kao uspavljivanje, znači drži sisu u ustima, vrti se, posle nekog vremena se smiri ali sisu ne pušta i posle 30-60 minuta otvara oči orna i raspoložena (pa tako dva puta dnevno).

To je negde 4 sata dnevno koja ja provedem u krevetu ležeći i buljeći u zid.
I potpuno te razumem, ornela, šta je to što frustrira. Meni nije problem noćno buđenje, sa tim sam se pomirila da neću spavati 3-4 godine celu noć i to mi nije problem. Problem je to veče od koga tako mnogo očekujem (bar dva sata u miru). I ja od početka praktikujem da se pre nje (ili zajedno sa njom) istuširam i spremim za spavanje. Ali ja neću da spavam! Ja hoću da malo posedim ispred kompa, popričam sa MMom, čupam obrve...... whatever
Onaj topic o važnosti ranog leganja me je malo bacio u razmišljanje, uspela sam jedno 10-tak dana da legne bar do 21h, ali opet je sve otišlo.... evo je skače po MMu.
I stalno pratim kad će da joj se prispava, pokušam da uspostavim neki red - ali jok. Ja se vratim iz šetnje da bi ona spavala u miru, a ona vesela, ponovo pođemo u šetnju - zaspe u kolicima. Sutradan polušam da je uspavam u šetnji - NO WAY!!!!
Nemam rešenje, samo te razumem i nadam se da će proći

[Anci]

. Meni nije problem noćno buđenje, sa tim sam se pomirila da neću spavati 3-4 godine celu noć i to mi nije problem. Problem je to veče od koga tako mnogo očekujem (bar dva sata u miru). I ja od početka praktikujem da se pre nje (ili zajedno sa njom) istuširam i spremim za spavanje. Ali ja neću da spavam! Ja hoću da malo posedim ispred kompa, popričam sa MMom, čupam obrve...... whatever
:

Skroz te razumijem.
Imamo i mi takvih večeri. Sve što želim je ta dva sata mira, a onda po noći nek divlja koliko hoće.
Ne želim se previše hvaliti ali sinoć je bila super. Zaspala za pola sata (a starija seka redovito prije nje zaspi), i spavala je dok ja nisam krenula spavati oko 23 h. Ja inače za uspavljivanje ležim u sredini, one svaka s jedne strane, J sisa, L se mazi uz mene i tako nekad sve tri zaspemo. Onda mene MM probudi da se ustanem jer da bi on s nekim pričao

[flower]

luna, ovo sto ti govoris su rijeci moje majke. nije mogla jednostavno vise - znala bi zaspati na poslu :shock:

[dinna]

da, kad se znao probuditi 3,4 pa i 5 x to je bila milina . sjećam se toga, i da sam tada radila, bilo bi mi strašno, jer smo svako malo imali noć od po desetak i više buđenja (u to vrijeme mi je frendica sa malim iste dobi izbrojala kod sebe 18 buđenja- pa sam ja bila sretna sa svojih desetak!) sad kad se toga sjetim, ne mogu vjerovati da je iza mene, i presretna sam zbog toga.
mihael se budi svega 2-3x, čak i manje, i to mi je sad muka, jer se vrlo brzo navikneš na bolje. čak ponekad sad teže to doživim, kao da mi nikad nije bilo gore, a bilo je puno puno gore.

[Sramežljiva]

Ja sam svoje dijete učila spavati. Nježno, ali odlučno. Trebala su mi dva mjeseca. Dijete je imalo oko godinu dana. To je najpametnije što sam kao roditelj mogla napraviti. I sada, par godina kasnije, zahvaljujem samoj sebi na tome, a i moje dijete ima ogromnu korist. Pranje, priča, maženje, gasi se svjetlo, laku noć!

Postupak je bio vrlo jednostavan. Noć je za spavanje, ti sada moraš ostati u krevetiću. Mama će doći kad god ju zatrebaš. I dolazila sam po dvadesetak puta svake večeri, na prvi znak negodovanja. Pomazila, utješila, ali iz krevetića nisam vadila. Poruka je bila: mama je tu, doći će kad god poželiš, ali od toga ti baš i neće biti puno koristi. Dijete je shvatilo. Naučilo. Prihvatilo. Nije bilo previše suza, na prve bih odmah uletjela i tješila. Dijete je sve brže i lakše zaspalo. Sad već godinama naprosto zatvorimo vrata. I tu i tamo moramo donijeti čašu vode.

Bila sam izrazito motivirana naučiti dijete da samo zaspi, ja bih poludjela da ga moram uspavljivati ležeći pored njega, a da ne pričam o nošenju i sličnim metodama.

Inače, uvijek smo dozvolili da dijete dođe k nama u krevet ako se probudi usred noći. To nam je ok. Bitno je da imamo večer za sebe.

Mislim da se za to vrijedi potruditi.

Ja ti, eto, nisam rekla "i nama je bilo tako", već sam ti napisala svoju čarobnu formulu. Mislim da bi od toga moglo biti više koristi.

[dinna]

Sramežljiva, super
ja recimo nikad nisam uspjevala biti dosljednja po tom pitanju, meni je bilo puno jednostavnije uzeti ga, staviti na cicu i za min dijete spava, što je, naravno, na duže staze, po mene bilo teže.
uvijek tvrdim djeca su zapravo vrlo različita. nije sa svakim djetetom jednako lako postići nešto.
da sam ja svog mateja tako pokušala naviknuti na krevetić, izmučili bi se i on i ja beskrajno. jer, tolika upornost, snažno deranje i inzistiranje...da te glava zaboli, od muke bi ga podigla i dala mu što traži.
danas znam da to nije bila nikakva moja greška niti popuštanje, već je on bio takvo izrazito zahtjevno dijete.
imam ja i drugačije iskustvo (sa drugim), zato na sve sada i gledam pomalo iz drugog kuta.
taj pak jedino treba da je netko uz njega, zaspi ko klada. cica on, ali mu cica ne predstavlja uvjet za spavanje. ponekad ga samo ostavim, vratim se, dijete spava. vrlo se lako prilagodi svakoj promjeni, imao je dudu pa kad sam mu je jednom za probu uzela, malo mu je duže trebalo da zaspi, da bi opet, za koji dan zaspao bez nje u trenu. to dijete pokazuje osobine o kojima sam kod mateja mogla samo sanjati, i uvijek sam mislila (i mnogi su mi to govorili) da sam preblaga, da previše vežem dijete uz sebe, da mu činim medvjeđu uslugu, da radim od sebe žrtvu, patnicu...ma, same gluposti.
ništa ne traje vječno, sad sam prestrena i prezadovoljna sa svime što sam učinila, jer je iza mene, a u tom trenutku sam davala svoj maximum.

[traktorka]

Iskreno - nazovite me razmaženom, ali tako je kako je - meni je to nespavanje glavni razlog što ne želim drugo dijete. Mislim da mame čija djeca spavaju ili se bude 2-3 puta po noći uopće ne mogu pojmiti o kakvoj je kroničnoj, prestrašnoj, predubokoj iscrpljenosti riječ. Nema mi goreg kad se nekom požalim i dobijem odgovor "Da, da, kužim te, i moj mali/mala se zna probuditi čak dva puta!". Dođe mi da se upucam, zato više ne razgovaram s ljudima o toj temi.

Onda sam i ja razmažena
Njegovo nespavanje,odnosno buđenje mi je ostavilo trajne traume i iako sad napokon spava ja se i dalje ne mogu u potpunosti opustiti :/

I u potpunosti se slažem da onaj tko to nije prošao,uopće ne zna o čemu se tu radi i kakav je to problem za roditelje!!

[sunca]

stribi je tamo sa šest mjeseci spavao tri puta na dan po 15 minuta i zaspao navečer oko 11 i spavao do cca 6 ujutro, usput se 3-4 puta budio za cicu i visio na njoj po pola sata i tako do cca 2,5 godina. nemam pojma kako sam preživila taj period. tad sam ga prestala dojit i do četvrte se godine budio samo za pišanac jednom u noći, ali nikad ne bi išao spavat prije 11 sati navečer. tamo iza četvrte su se stvari izregulirale pa ide spavat oko 10 navečer i spava do 8 ujutro (kad je škola do 7,30).

sunča ide spavat oko 9 i budi se oko 7 i cica cca 3 puta po 5 minuta i nju smatram super spavajućim djetetom. popodne spava samo u jaslicama, kući nema šanse.

cjelonoćno spavanje za mene je znanstvena fantastika kao i popodnevno. tko je tu lud, ja ne znam. činjenica je da se kod none stribi nikad nije budio za cicu i da u jaslicama sunčica spava bez problema (stribi nije ni to baš htio, pa su tete znale šizit).

često se smatram mamom bez karaktera, ali kad čujem da netko stavi bebu spavat u zasebnu sobu i ne odaziva se na plakanje, pitam se kakvi tu ljudi odgajaju i koga to odgajaju.

[Stijena]

onda im je bar lako za par godina kad pitaju: a, mama, a zašto ja nemam brata ili sestru? objasniti da su si sami krivi

Ja sam to prošla, pardon još uvijek na neki način i bar povremeno, prolazim i najvjerojatnije ću opet, jer u suprotnom bih se zaista začudila, ali zato nitko sretniji od mene za još neke 4 godine kad konačno počnem spavat - nitko mi neće biti ravan.........ne znam, falit će mi, morat ću imat još koje