Mame (bivsih) malih nespavaca - ima li se smisla truditi?

[Stijena]

Slažem se da je puno lakše ići linijom manjeg otpora i priključiti na štoveć ili ljuljati, voziti, maziti za uspavljivanje, nego dijete stvarno od prvog dana učiti spavati samo.
Mislim da to učenje, koliko god strašno zvuči da dijete treba učiti nešto tako prirodno - to je kao da kažeš da ga treba učit jesti (dok, hm, postoje teorije i da se dojenje uči :? ), ima svoje razloge, ali da je lako - nije.
Sve u svemu, to dovodi do zaključka da su nespavačima ipak krivi roditelji koji ih nisu naučili spavati, a ne oni sami :/

[Lutonjica]

nisam ni jednu ni drugu "učila spavati", pa je zara bila teški nespavač (odnosno cjelonoćni cicač nakon višesatnih uspavljivanja), a margita je pravi mali spavač s kojim nemam nikakvih problema

[meda]

Slažem se da je puno lakše ići linijom manjeg otpora i priključiti na štoveć ili ljuljati, voziti, maziti za uspavljivanje, nego dijete stvarno od prvog dana učiti spavati samo.
Mislim da to učenje, koliko god strašno zvuči da dijete treba učiti nešto tako prirodno - to je kao da kažeš da ga treba učit jesti (dok, hm, postoje teorije i da se dojenje uči :? ), ima svoje razloge, ali da je lako - nije.
Sve u svemu, to dovodi do zaključka da su nespavačima ipak krivi roditelji koji ih nisu naučili spavati, a ne oni sami :/

a mozda neka djeca samo tesko uce

mislim da dijete uci spavati, e sad u tom ucenju mozemo primjenjivati rigorozne, stroge i radikalne metode, a mozemo i blage, postepene i netraumaticne

[Stijena]

Ja se prvenstveno referiram na ovdje opisanu metodu učenja koja mi još donekle može biti prihvatljiva, ali kod nas potpuno neučinkovita.
A one rigorozne, ni ne smatram metodama jer i u doba kad sam zaista bila najočajnija nisam im pribjegla.
Uostalom svatko poznaje svoje dijete pa već u startu može odvagnuti jel bi neka metoda upalila ili ne. Ja znam da kod mog djeteta nikakva sila ne pali. Što više sile, to više otpora i nepotrebnog očaja s obje strane, što opet ne znači da treba pustiti da sve ide svojim tijekom. Neke stvari, vjerujem, ipak se može poduzeti, odnosno bar probati, tako da jedino vjerujem u metodu pokušaja i promašaja

[mamanatali]

Tin se budio svaku noć po 4-5 puta (to nam je bila neka normala , sve manje od toga je bilo super, a sve više od toga strava). Nikad ga nisam učila spavati, bila sam sretna da spava bilo kada i bilo kako (prva 3 mjeseca njegovog života ja sam provela sjedeći u fotelji i držeći njega u krilu sa sisom u ustima-bez ikakvog karikiranja).
Tako je bilo sve dok sa 2 godine nije prestao dojiti (na moju inicijativu, jer sam već bila neuračunljiva od iscrpljenosti). Od tada spava cijelu noć, spava u svom krevetu, u dječjoj sobi koju dijeli sa sestrom (do tada je spavao isključivo sa mnom u bračnom krevetu-on je dijete koje je kinderbet prvi puta isprobao u vrtiću ). Ponekad ga, kad je bolestan pa se budi zbog začepljenog nosa ili bolova u uhu, probam spustiti kraj sebe u krevet jer mi je tako lakše nego odlaziti u drugu sobu, no on se ne da i izričito traži "svoj krevet" i "svoju sobu". Da nisam sama doživjela ovakvu preobrazbu, ne bih vjerovala!

[meda]

stijena, tocno tako i moje dijete. nema sanse da mu nesto nametnes. zato ga ja ne silim, ali mu npr. zabranim. ako ej vec kasno i znam da je pospan zatvorim vrata da ne moze iz sobe. pcne plakati, al odmah trci natrag u krevet. ili kad vidim da se nacicava do besvijesti, mijenja strane svakih tri sekunde, onda mu nakon nekog vremena vise ne dam cicu. i onda zaspe za cas. jucer se raspricao, pjeva sve u sesnaest, nakon nekog vremena sam mu rekla da imam posla i da neka spava, zasutio je i ubrzo zaspao :shock:

[Anci]

-on je dijete koje je kinderbet prvi puta isprobao u vrtiću ).

malo ću OT
ja sam mislila da u vrtiću ne postoje kinderbeti :/

mislim da će moja J poludit

[mamanatali]

Da ti odgovorim OT: Kod nas mlađi jasličari (koji krenu s navršenih godinu dana) spavaju tu prvu godinu u kinderbetima. Sad kad je starija jaslička više nemaju kinderbete već krevetiće na rasklapanje. Ne znam kakva je praksa u vašem vrtiću.

[Anci]

Pa mislim da nemaju uopće kinderbete. Tj. nisam se iskreno puno ni raspitivala jer mi je starija imala 3.5 godine kad je kretala u vrtić, ali čini mi se da je ravnateljica nešto spominjala da su jaslicama izbacili kinderbete.
J će imati 2 godine najesen i tad kreće u vrtić i iskreno se nadam da neće biti kindaća

thx

[sunca]

mi smo mogli birat na čemu će dijete spavat. sunča nikad nije bila za kinderbed, od prvog dana je spavala na onom plastičnom ležaju, a neki još uvjek spavaju u kinderbedu.

[monax]

Tamo negdje kad krenu u školu sve će to biti pravi spavači, pogotovu ujutro . Tako sam i ja svojoj mami.

[Anita-AZ]

BILO je tako sa prvim djetetom. Prošlo oko 2,5 godine kad je prestalo i dojenje i od kad je dobila svoj krevet. Do tada sam osjećala istu vrstu iscrpljenosti kao i ti.

Tako je, još uvijek, sa drugim djetetom, no zlatan litalin savjet je i moj princip koji super pali, plus to što sam naučila cijeniti svaku sekundu koju imam za ono što me veseli.

I bez obzira što se i mi mame mrviju starije (male) djece žalimo, nije baš isto. Ipak će biti lakše za neko vrijeme i prije tog pravog spavanja po noći. Uskoro ćeš imati vrijeme za sebe, a sad ćeš morati učiniti isto što i ja.... i mnoge od nas - slagati mozaik vlastitog mira od malih sitnih komadića.

Ja još uvijek učim i još uvijek mi ne ide i nikako da pronađem pravo ljepilo.

Neki dan sam se požalila MM kako ustvari ne napredujem kao osoba više jer doslovce ne stignem imati svoje vlastite uvide. Tik pred neko promišljanje, shvaćanje.... uleti netko ili nešto i kao da me prekine usred uzimanja daha, uslijed dolaska preobraćajuće snažne misli i puf. Ništa od uvida, ništa od daha, ništa od mira, zalijepi komadić i nastavi poslije.....

[ornela_m]

Drage moje, divne ste x 1000

Jutro poslije (moja mama znala je reci da je jutro pametnije od veceri) sam se pitala cemu tema koja je nastala vecer prije, zar je bas toliko neizdrzivo. No, citajuci post po post, a vidim da je u medjuvremenu tema odmakla podosta od zadnjeg kojeg sam uspjela procitati, uvidjela sam da sam za dobrobit svog mira ipak napravila dobru stvar - jer, po ko zna koji put iscjeljujuce je citati kako nismo same u svojim iskustvima.

Jedina sam u uskom krugu prijatelja cije dijete ne spava cijelu noc. U tom krugu ima toliko razlicite djece, a svi su slicne dobi kao moj sin, da mi je savrseno jasno kako besmisleno bilo sto generalizirati ili ocekivati. Neke bebe su spavale cijelu noc od prvog dana, a bile su dojene, neke su vremenom "skuzile" cemu sluzi krevetic, neke su proplakale par veceri i tako naucile spavati. Neke bebe se jednostavno rode kao spavaci, neke kao nespavaci. Ja vise ne govorim da kod nas nema noci prospavane u komadu, jer to vidim da granici u necijim ocima sa mucenistvom. Ima istine u tome da manje izvjestavanja (ili razgovora) na temu nespavanja rezultira i manjim opterecenjem istim. Potpuno razumijem zene koje se ne odlucuju na novu trudnocu dok se ne naspavaju, a primjera radi iz tog spomenutog kruga mama s kojima se druzim (cure s kojima sam bila na trudnickom tecaju), vec 3 su ponovno trudne - naravno, prve bebe svake od njih odavno spavaju.

Nedostatak vremena za sebe mi ne pada toliko tesko kao nepredvidivost veceri i cinjenica da neke vremenski trajnije radnje jednostavno nisam mogla planirati. Ta iscjepkanost i vremenski komadici za nesto obaviti su iscrpljujuci i shvatila sam da sam bila upala u zacarani krug - sto je moja potreba za imati nesmetan sat-dva bila veca, jaca, izrazenija, to mi je teze padalo budjenje u 21:30, 22:30, 23:15,... kad vec, a ta budjenja kao da su namjerno bila tako ucestala, ili sam ih ja tako dozivljavala. U biti, budjenja u vrijeme kad sam formalno i ja na spavanju su mu OK, ali ova vecernja kad sam pokusavala svladati jos neki zaostatak u obavezama su (bila) najteza. Sad sam odlucila ne ocekivati puno u tom vremenu kad ostanem budna, nego ako sto stignem - stignem. Stvar je u glavi, kao i obicno.
Zlatan savjet litala, i primjenjiv trenutno. Bilo je prije veceri kada sam se znala "upidzamiti" cim bi bebac zaspao i ne bih se osjecala toliko nespremnom za spavanje u nepredvidjeno vrijeme, a uopce mi nije padalo na pamet da to treba biti pravilo

Inace, period koji je kulminirao mojim uvodnim postom desio se nakon trotjednog putovanja i velikih uzbudjenja + faze kada nicu novi zubi + moje vlastite tjeskobe zbog povratka na posao. Danas sam imala prvi dan u uredu nakon 13 mjeseci i proslo je fantasticno, na svim poljima. A sinocnje spavanje je izgledalo ovako: uspavljivanje oko 20:00 (zaspao je sam uz moje bdijenje pored kreveta - to zna odavno), prvo budjenje bilo je kad sam ja otisla spavati oko 23:00, jutarnje budjenje bilo je oko 7h, a kroz cijelu noc ne pamtim da se probudio vise od jednom, sto je ravno cudu. Naravno, kako je do sada postalo savrseno jasno da kod nas ne postoje dva ista dana ili noci za redom, tako nista ne ocekujem, ali mi je fascinantno da se taj nevjerojatan slucaj od samo jednog budjenja (jer samo to se broji) desio u za mene kljucnom trenutku, te da sam se ja jutros probudila prije njega.

Bjezim sad na spavanje, ponoc ce, sutra se s gustom vracam ovoj temi, jer zraknula sam brzinskim preletom preko novih postova da se u njima krije jos puno zrnaca mudrosti i ohrabrenja.

[pikula]

Mi smo skužili da naši najteže zaspu kad osjete da se nama žuri da ih uspavamo i kad se očajnički trudimo da ne zaspimo prije njih. Kao prvo ako je dan proveden pretežno u kući i nisu baš umorni, onda udrimo plesati i škakljati ih dok se ne izmore, onda još plivanje po kadi pa je uspavljivanje zapravo samo odlaganje u krevet. Ali ako smo oboje mrtvi umorni i na kraju živaca onda upalimo tv (ne CSI, naravno) i primjenimo albansko uspavljivanje. Moj stari je s Kosova i tam se klinci koji su preveliki da zaspu na cici, a premali da zaspu sami uspavljaju ovako : cijela obitelj (tamo je to malo više od 4 ) se okupi u dnevnom boravku jedni gledaju tv, drugi pričaju, veći klinci se igraju u piđamicama. Kako koji zaglavinja da mu se spava, baka, deda, mama , tata- netko sjedne na pod ispruži noge pokrije ih plahticom, na stopala odozgora stavi jastuk položi klinca da legne i nuna. Usput se pjevuši, netko se pridruži, pa se malo priča i klinci zaspu, a živci na broju. Kad je muž na putu,a ja očajnički željna druženja, napravim isto - upalim si svoju seriju, nunam i nazovem muža u hotel pa čavrljamo - malo moram pripaziti kaj pričamo, ali klinci uglavnom zaspu prije nego završim razgovor . Mislim da to nunanje pali za veće klince koji su znatiželjni i vile nas promatrati dok nešto radimo ili pričamo, a oni se osjećaju odraslo jer ne idu u svoj usobu kad je ekipa u dnevnom boravku. Dobro pali i za goste koji su kod nas ko doma -brat s curom i slično.

[cvijeta73]

Albansko uspavljivanje rules!!! I ja sam ga primjenjujem u određenim situacijama i odlično funkcionira, a od sad ima i službeno ime! Pikula, mogla bi izdati i knjigu i zaraditi na toj metodi (ako je mogao onaj s cry-out izdati cijelu knjigu o nečemu što se može sažeti u "pusti dijete da plače do besvjesti"...).

[domy]

BILO no zlatan litalin savjet je i moj princip koji super pali

Mene zanima taj savijet, gdje ga mogu pročitati.

[pikula]

Hvala Cvijeta, rado ali bojim se da će ljudi još uvijek više platiti da ime netko blagoslovi da ostave dijete da plače ako su već to naumili neg da se grbe s bilo kakvim uspavljivanjem. Sears još nije ni preveden, a ovaj horor od knjige - cry out- ide ko alva.

[kahna]

meni je, u mom gotovo sestogodisnjem stazu "isprekidanog" sna, najvise pomoglo kad sam prije nekih godinu dana naisla na savjet da svoju vecernju rutinu prebacim u "kucnom" rasporedu na prvo mjesto...
dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu

mogu reci da mi je taj savjet spasio mnoga zaspivanja "u letu" (ono - u trenerci, s papucama na nogama, s zapocetom vecerom koja vremenom "preraste" u dorucak... ma svega i svacega... ). i da onda kad se trudim (a ucinak mi i nije neki, al ajde, mozda nesto preko 50posto u moju korist ) vecer mi - bez obzira na to kad tko zaspe (a imam srecu da nisu problematicni u zaspivanju i svi zaspu do najkasnije devet - al su brojcano nadmocniji i unisoni u svojim potrebama pred spavanje ) i tko se i koliko puta nocu budi, bude smirenija i opustenija - samo zato jer sam ja "sredjena"...


a savjet sam, believe it or not - pobrala sa flylady stranica - ja, inace totalnoantiprotivna flajlejdica

Evo - boldano ti je.

[Lutonjica]

samo sam došla reći:
litala za savjet
ovo je bio tjedan s najboljim i najsređenijim večerima otkad imam djecu

[enela]

Meni je skroz normalno istuširati se i obući piđamu već oko šest i mislila sam da to sve mame tak rade Nema šanse da se odem tuširati kad Slatkica zaspi, jer ako se probudi baš kad sam pod tušem, vjerujem da bi se razbudila i očekivala bi igru, maženje , tulum.

[domy]

meni je, u mom gotovo sestogodisnjem stazu "isprekidanog" sna, najvise pomoglo kad sam prije nekih godinu dana naisla na savjet da svoju vecernju rutinu prebacim u "kucnom" rasporedu na prvo mjesto...
dakle, da izbjegavam ono - spremit cu prvo djecu, pa onda na kraju sebe - vec da cinim upravo suprotno - spremim prvo sebe, pa onda djecu

mogu reci da mi je taj savjet spasio mnoga zaspivanja "u letu" (ono - u trenerci, s papucama na nogama, s zapocetom vecerom koja vremenom "preraste" u dorucak... ma svega i svacega... ). i da onda kad se trudim (a ucinak mi i nije neki, al ajde, mozda nesto preko 50posto u moju korist ) vecer mi - bez obzira na to kad tko zaspe (a imam srecu da nisu problematicni u zaspivanju i svi zaspu do najkasnije devet - al su brojcano nadmocniji i unisoni u svojim potrebama pred spavanje ) i tko se i koliko puta nocu budi, bude smirenija i opustenija - samo zato jer sam ja "sredjena"...


a savjet sam, believe it or not - pobrala sa flylady stranica - ja, inace totalnoantiprotivna flajlejdica

Evo - boldano ti je.

Hvala ti.
Ali ja sam to več duže vrijeme uvela u praksu.