Evo samo primjer;moja mama je mene rodila kad je otišla svojoj mami u posjetu(na vikend).Njena mama ju je i porodila.Živa sam i zdrava a mama je nakon dva-tri dana autobusom i s menom u rukama otputovala kući tati.Drugi primjer;svoju trudnoću kontrolirala sam ispočetka svaka 3 tjedna a zadnjih 6 tjedana trudnoće,svaka 2 tjedna.UZV,CTG,hormoni,šećer,tlak..........Sve super,sve štima.Zadnji tjedan dolazim svaki drugi dan na ctg,dobro je pa malo nije pa je opet super i 3 dana pred termin na redovnom pregledu otkriju;bebi više ne kuca srce!U svemu što me nakon toga čekalo,vjerujte,carski rez bi spasio hrpu mojih živaca.Samo to,bol ionako nisam osjećala,otupjela sam.Evo,ovo je samo moj primjer,ovo nije ni ZA,ni PROTIV poroda kod kuće.Ovakvih primjera ima mnogo i osobno mislim da je sve individualno.Do kraja same trudnoće teško je isplanirati gdje će se porod voditi.I još kratko da spomenem inducirani porod koji je meni najvjerovatnije spasio bebu koju sam ove godine,hvala Bog rodila.Poslali su me na inducirani zbog tragično završene zadnje trudnoće a ja još i dan danas mislim da iako je bilo sve u redu s bebom da sam mogla ostati i bez te bebe jer se pupkovina u danu,sama od sebe(a kažu da je to nemoguće zbog veličine bebe)omotala 3 puta bebi oko vratića.Drage moje,izgleda da svi znaju ispravljati tuđe pogreške i propuste a jako je malo onih koji znaju prepoznati opasnost pa kad je prepoznaju,vjerujte im jer će biti puno manja šteta. :?