Po vecini zapadnoevropskih zemalja jako malo zena radja kod kuce. I zbog toga je nemoguce usporedjivati podatke o sigurnosti. Naravno da puno dramaticnije ispadne ako od nekih tri posto poroda nekolicina njih zavrsi kako ne treba u usporedbi s velikom vecinom bolnickih poroda gdje se takve "sitnice" poput komplikacija koje zavrse carskim niti ne primjecuju.
Druga stvar je to sto vecina komplikacija koja se desava u bolnici ne ide uopce pod komplikaciju jer se i rijesi. Znaci, bez obzira sto se mnoge prvotne komplikacije ne bi ni desile da je okruzenje i psihicko stanje bilo drugacije, ispada da je bolnica "rijesila stvar". U biti ju je uzrokovala.
Podatke o sigurnosti poroda moze se jedino iznositi u sklopu poznavanja prirodnog tijeka poroda zdrave, neprestrasene trudnice. Nazalost, kultura zivljenja nam je poremecena strahovima iako je najveci broj trudnica zdrav i imaju uredne trudnoce. Samim tim ispada da predodzbe o sigurnosti gradimo na patoloskim idejama, a to nije to.

Ja svoje porode ne bih mijenjala jer su mi sva tri donijela jako vazne spoznaje. Prvi je bio snazan, brz, preporadjajuci i sokantan kako to samo prvi porod moze biti.
Drugi porod je bio cisti uvid u to koliko suptilne stvari kvare sve skupa. Pocevsi od neodgovarajuce babice, doktorice koja pita nesto u krivom trenutku, cistacice koja diskretno, ali ne dovoljno diskretno dolazi pokupiti neku sitnicu iz sobe itd.
Treci porod sam bila svoj na svome i sta da kazem? Cista idila.