U British Journal of Obstretics and Gyn. (BJOG), 1997, objavljeno je švedsko istraživanje koje je bilo RCT, i koje je uspoređivalo ishode poroda koji su započeli s PRM i koji su bili inducirani i onih kod kojih se čekalo do 48 sati na uspostavu prirodnih trudova. Rezultati su pokazali da
ne činiti ništa tijekom 48 sati je jednako dobro ili bolje nego inducirati porod (u slučaju kada se dogodi PRM). Ako je plodna voda prozirna (engl. clear) , najbolje ništa ne raditi i čekati do 48 sati (nakon početka otjecanja plodne vode op.prev.). Bilo je i istraživanje koje je pokazalo iste rezultate za čekanje i do 72 sata.
U slučaju PRM (plus prozirna voda, op.prev.), najbolje je čekati, nastaviti sa svakodnevnim aktivnostima i biti smirena (ne uzbuđivati se) (op.prev. uočite zamijetnu razliku u pristupu u odnosu na savjet da se odmah dođe u bolnicu, induciraju trudovi ili ubrzaju, daju preventivni antibiotici….)
Vrlo je vjerojatno da će trudovi krenuti unutar 48 sati. Medicinska literatura ništa ne govori o čekanju koje bi bilo duže od 72 sata…Najbolje je slijediti svoju intuiciju (op.prev. čitala sam priču žene kojoj je plodna voda curila nekoliko dana; Lilianin komentar je bio: Nitko te ne može inducirati, ako ne otiđeš u bolnicu pristaneš na indukciju)
20 posto poroda počinje s PRM. (op.prev. na kraju je nadodao da u onom švedskom istraživanju nisu radili vaginalne preglede I nisu davali antibiotike te kako su antibiotici u perinatalnom razdoblju faktor rizika za pojavu alergija u djeteta).
INDUKCIJA
Većina bolnica ima
rutinski odnos prema indukciji (induciraju nakon određenog broja tjedana…). Takav je stav lako prihvatljiv unutar konteksta industijaliziranog poroda; standardizacija je važan koncept industijalizacije.
Suprotni stav bi bio selektivan pristup; nakon određenog tjedna trudnoće, stanje djeteta se redovito provjerava I ako je ono u redu, čeka se. Ali ovakav pristup se sukobljava sa pristupom industrijalizacije porođaja…
Da bi
selektivni pristup bio moguć, potrebno je sljedeće:
1.znati kada se dogodilo začeće (od tada plus 9 mjeseci je otprilike “termin”)
2.predložiti ženi da svaki dan (nakon termina) počne brojati koliko se puta tijekom dana beba miče
3.jedna te ista osoba mjeri svaki dan maternicu (op.prev. time se može otkriti smanjivanje količine plodne vode)
4.upotreba ultrazvuka; to je najkorisnija upotreba uzv. (da bi se provjerilo je li ima dovoljno plodne vode)
5.napraviti test na mokraću kojim se mjeri količina hormona posteljice (nije uobičajen test i dosta je skup)
....
Svrha selektivnog pristupa je ilustrirana naslovom jedne francuske knjige, koji u doslovnom prijevodu s francuskog, znači “drvo i plodovi”. U toj knjizi se dijete koje se treba roditi uspoređuje sa plodom jabuke na drvetu. Neke jabuke trebaju duže vremena da sazriju, nek trebaju manje…Ako se jabuka prerano ubere, dok još nije potpuno zrela, tada nema dobar okus. Nažalost, američki izdavači knjige naslov su preveli malo drugačije “Povijest porođaja u ruralnoj Europi” (op.prev. što je ustvari tema knjige).