Single, tvoj stav za kućni porod i vakum je ok, svatko ima pravo na svoj stavi mišljenje.
Ali bojim se da si u zabludi da bi u bolnici imala šansu izraziti svoj stav i da bi te uopće tko pitao za stav pa čak kada bi i vikala na glas ovo je moj stav, dok kod kućnog poroda sigurno bi, i ne samo to, nego bi sigurno bio zatražen tvoj izričiti pristanak na takvu intervenciju. Kao što netko reče, primalja je u tom slučaju gost u tvojoj kući, a u bolnici ti igraš po kućnim pravilima bolnice.
Nije da sam ja za tvrdnju nepogrešivosti kućnog poroda, ali kad stavim za i protiv, u našim uvjetima dehumanizacije bolničkog rađanja, sve me vuče na to da je kućni porod ne samo prirodniji i humaniji nego i sigurniji.
Čak i kada statistike ne bi govorile o tome ništa, meni je jedan od bitnih aspekata poroda humanost i dostojanstvo, integritet rodilje. A u bolnicama je on zgažen na veličinu crva. U mojoj priči sa poroda se to vidi isto kao u mnogim drugim, jesam li uspjela uz svu onu silnu borbu zadržati dostojanstvo (možda glupo očekivanje za porod), tjelesni integritet i humanost toga čina, a da ne pričam ostalo.

I čitajući post od Felix, pročitah lapsusom "napasnih intervencija", ali baš tako nekako ispadaju, napasne, rutinske i zbog toga opasne intervencije, koje su u svojim začecima imale dobru namjeru.

Pitam se šta ne valja kod naše generacije: naši visoko postavljeni standardi i očekivanja, zaostalost i kaskanje zdravstvenog sustava i poštivanja ljudskih prava, Roda koja nas potiče na promjene - jer naše majke su tretirali isto kao crve dok su rađale, pa se nisu bunile.