nije stvar toliko u informiranosti ili ne, nego pristupu; da li smatraš da ti neke stvari trebaju biti omogućene i bez da se boriš posebno za njih ili smatraš da trebaš izboriti (možda općenito - sve što u životu trebaš). Zapetljah. Kužim ja potpuno ovaj prvi stav, logičan mi je, i razumljiv posebno za tako osjetljivo vrijeme kao što je trudnoća i porod. Ali svejedno ne mogu natjerati sebe da se postavim tako. I da opet rađam, ne znam da li bih otišla u Austriju, Sloveniju. K jarcu, ja imam na to pravo ovdje. Hoću to ovdje i točka.
I sad znam da time riskiram komplikacije, stres itd. (nisam znala kada sam rađala drugi puta, možda sam se zato i uspjela poroditi usprkos silnom stresu oko toga poroda, kojeg sam na neki čudnovati način izgignorirala i bio mi je smiješan, hormoni valjda što li).
Za ono što ne mogu dobiti, a mislim da imam pravo, godinama ću osvetoljubivo i s voljom malteretirati mailovima i dopisima nadležne službe i krivce, i čačkati kako da se to ipak jednog dana omogući nekom drugom (mojoj kćeri) ...
to sam ja