Ideologija u rađaoni
Primalje nagovaraju trudnice na prirodni porođaj – ponekad s dramatičnim posljedicama
Napisala novinarka FOCUS-a Simone Kunz
Za Uschi Glaser, 44, bilo je jasno da svoju bebu želi roditi „potpuno bez medicinskih aparata i prirodno kod kuće“. Iako je porođaj kod kuće za ženu njenih godina medicinski najnesigurnija varijanta, njena primalja je i više dana nakon izračunatog termina nije poslala na kontrolu u bolnicu. Ne treba joj ultrazvuk, rekla joj je.
Dva tjedna kasnije njena primalja inducirala je trudove koktelom od ricinusa. Prošlo je daljnjih 10 sati, u kojima se stanje buduće majke naglo pogoršalo. Na kraju se ipak javila u bolnicu. Liječnici su odmah postavili dramatičnu dijagnozu – opasno po život trovanje trudnice zadnjeg stupnja. Njena primalja, čudi se Glaser, uredno je upisala sve podatke u njen karton – bjelančevine u urinu, povišeni tlak, naticanje. Ali, bila je mišljenja – ljuti se socijalna pedagoginja – da to nije tako strašno i da bi i dalje trebali pokušati porođaj doma.
Sigurno – većina budućih majki cijeni praktično iskustvo primalja i njihov senzibilni instinkt za potrebe žene u toj izvanrednoj situaciji. Ali, tijekom porođaja primalje ponekad kreću u opasnom smjeru. „Za vrijeme pripreme porođaja, njege bebe i naknadne brige, smatrala sam primalju jako korisnom“ govori Caroline Schneider*, majka sedmogodišnjeg sina iz Berlina. Mnoge žene pak osjećaju da ih primalje nagovaraju, gotovo gone na prirodan porođaj – često i protivno dijagnozama i preporukama ginekologa i opstetričara. Začudo pomoćnice pri porođaju imaju nakon samo 3 godine obrazovanja neobično veliku moć i odgovornost u rađaoni.
Ginekolog žene iz Berlina već ju je u 8. mjesecu upozorio da već tada njena beba ima iznimno velik opseg glavice, te je savjetovao carski rez. U bolnici su bili drugačijeg mišljenja. Schneider je čula kako je starija primalja govorila učenici „Čak i kada je jasno, da neće moći biti moguć vaginalni porođaj, najvažnije je motivirati ženu“. Nakon 16 sati trudova naglo je dramatično pala zasićenost kisikom u bebinoj krvi. Rodilja je bila jedva prisebna. Tek carski rez nakon daljnjih 8 sati spasio je dijete. „Zašto je trebalo čekati da djetetu bude toliko loše?“ prigovara 37-godišnjakinja. „Zašto su nas oboje toliko mučili?“.
Ines Stein*, 40, ležala je 9 sati u jednom od vodećih rodilišta Minhena u trudovima – bez ikakvog napretka. Dobila je visoku temperaturu, broj otkucaja djeteta je naglo porastao. Ipak, kaže Stein, „primalja nije htjela pozvati liječnika“. Konačno je jedan liječnik slučajno prošao, te prepoznao da je plodna voda već bila zelena, što je upućivalo na manjak kisika te je odredio spasonosni hitni carski rez. Satima je njen sin ležao prikliješten licem prema gore u porođajnom kanalu. „Rodio se s izduženom glavicom, poput faraona Ehnatona“ žali se Stein. Uvijek kada se ta žena sjeti poroda, zaplače.
Pojave li se tijekom poroda neočekivane komplikacije, život majke i djeteta može biti u akutnoj opasnosti. Zdravstvene posljedice uglavnom dovode do dugotrajnih i skupih procesa o stručnim greškama u terapiji. Osiguravajuća tvrtka DEVK je 2003. godine stotinama od ukupno 1500 primalja za kućne porode otkazao poslovnu osiguravajuću policu. Kod 6 od ukupno 9 slučajeva oštećenja djeteta djeca su zadobila najteža oštećenja zdravlja, što osiguranje može koštati sume pokrića sve do 2,5 milijuna eura. – postupci su još u tijeku.
Oko 950.000 Eura naknade za bol dobila je jedna obitelj iz okruga Soest. Zbog stručne pogreške primalje dijete je dobilo oštećenje mozga i oslijepilo. Jedan dečko, koji je zbog greške primalje lišen mogućnosti govora, primanja rukama, te samo uz pomoć može jesti, dobio je 350.000 Eura, kako je odlučio okružni sud u Minhenu 2005.
Dietrich Berg, bivši voditelj klinike za žene St. Marien u Ambergu, vrednovao i obradio je 103 izvještaja/publikacija o smrtnim slučajevima beba kod kućnog porođaja. Sudeći po tim analizama rizik za mortalitet je naspram porođaja u klinici 5 puta veći. Pravi broj vjerojatno je još veći. Kako ne postoji nužnost prijavljivanja vankliničkog pomaganja kod porođaja – porođaji kod kuće kao i porodi uz primalje u kućama za porod – samo 80% tih poroda se prijavljuje. Preostalih 20%, siguran je profesor, „su oni najproblematičniji slučajevi“. Osim toga, mame i bebe najčešće ipak predaju u bolnicu u slučaju opasnih komplikacija – svaki 8. porođaj kod kuće završi u bolnici. Moguća oštećenja nakon poroda tako se pojavljuju u statistici bolnice. Uz to tek vrlo mali broj žena čak i kod očitih grešaka primalja iste prozove za odgovornost.
U jednoj kući za porode u Dresden-Buehlauu primalja je prošle godine kod jedne rodilje ustanovila opasnu infekciju streptokokom B. Nije informirala niti ženu, niti je pokrenula nužne medicinske korake za liječenje majke i djeteta. Beba je umrla u roku 3 dana. Tugujući roditelji nisu tužili primalju, nego će u dogledno vrijeme svoje drugo dijete dočekati u istoj kući za porode.
