„Statistike su tako loše“ kaže Silvia Höfer iz Saveza njemačkih primalja „jer mnoge primalje ne prihvaćaju granice svojeg zanimanja“. U normalnim slučajevima primalja mora predati porod liječniku čim se pojave prvi znakovi medicinski relevantnih problema. Höfer, koja je primalja i liječnica, po nalogu svog saveza prve upute za praćenje trudnoće kroz primalje u državi. „Postoji stoljetna borba oko toga“ objašnjava ona „tko u praćenju poroda može što raditi“.
Donedavno pomaganje u porodima je bila isključivo ženska zadaća, koje su uz to posao koji nudi dobru zaradu znale zadržati u vlastitoj obitelji. „Neke primalje“ zna Hoefer, „smatraju da liječnici nemaju što tražiti kod rodilje“. Paragraf 4 zakona o primaljama im daje to rpavo: smiju same pratiti/voditi porod, dok liječnik uvijek mora imati primalju u svom timu.
Borba za raspodjelu moći. Ne mali broj primalja, zna Klaus Dietrich, zamjenik predsjednika njemačkog društva za ginekologiju i opstetriciju, „prigovara protiv svega što dolazi od medicine, od jednostavnih lijekov aprotiv bolova preko epiduralne anestezije pa sve do carskog reza“. Liječnici, tako kaže profesor, nisu partneri nego konkurenti. „Boje se za svoje zanimanje.“.
I stvarno je prošle godine Magdalena Weiß, predsjednica saveza primalja, tražila povrat k porodima bez lijekova i medicinskih intervencija. Sve trudnice, izuzev malobrojnih iznimki, bi trebale biti pod nadzorom isključivo primalja. Čim je liječnik prisutan porodu, primalja zarađuje samo minimalni dio izvornog iznosa kojeg bi dobila da ga nema. Vodi li porod kod kuće može obračunati 408,40 Eura. Ako je prisutan liječnik dobiva samo još 190,80Eura. Ne može li završiti porod, u bolnici joj pripada samo još 98 Eura, kod kućnog poroda ipak još 136,10 Eura. A za svaki započeti sat honorar se penje za 13,60 Eura.
Najviše se primalje osjećaju ugrožene od takozvanog elektivnog carskog reza, zvanog i soft-sectio. Prisutnost primalje prilikom toga je potrebna svega u pola sata trajanja zahvata. U mnogim klinikama pak pedijatri primaju bebu umjesto primalje. Priprema za porođaj, praćenje kroz trudove kroz nekoliko sati i tečaj za povratnu gimnastiku otpadaju. Sve više žena u njemačkoj se odlučuje za ovaj put, trenutno otprilike 30%. Po studijama osobito žene sklone sigurnosti sa visokim stupnjem obrazovanja biraju carski rez – tako npr. Svaka treća ginekologica preferira carski rez. To i ne čudi, jer „rizik za dijete je kod carskog reza 10 puta manji nego kod vaginalnog poroda“, rezimira minhenski profesor Ernst Rainer Weissenbacher iz sveučilišne klinike Grosshadern. Te majke putem elektivnog carskog žele izbjeći moguću inkontinenciju, problemima s mišićem zatvaračem te mogućim lošim utjecajima na seksualni život. Za mariannu Dirks, zamjenicu predsjednice saveza primalja u Baden-Wuertembergu je taj brzo rastući broj carskih rezova „katastrofa“.
Borba za način pogleda na svijet. Mnoge primalje se osjećaju pokrenutima i putem nematerijalnih motiva. Te žene, tako autorica knjige Hoefer, poput misionarki su. „Misle da znaju, kako treba ići ispravno, i žele druge uvjeriti u to“. Posebno rado te žene savjetuju porode kod kuće, priča primalja jednog od većih rodilišta u južnonjemačkom području. Već za vrijeme obrazovanja one su protiv svega. Što prije žele u samostalne vode, jer tada mogu raditi što i kako žele.
I naše sugovornice, razočarane majke Uschi Glaser i Ines Stein naišle su na takve misionarke. Njihove primalje bile su gotovo opsjednute time da porode provedu na tzv. Prirodni način. „ Ona ne odustaje od toga. Primalji nije bilo stalo do mene ili do djeteta“, predbacuje Stein.
Trenutno najuspješnija knjiga u vezi i oko poroda sa nakladom od do sada preko 330.000 primjeraka je „Sat za primanje/razgovor s primaljom“ od ingeborg Stadelmann. Mnogim majkama kao i primaljama to je svojevrsna Biblija. Autorica poziva trudnice da se „bore“ protiv dostignuća moderne medicine. Tabletama vitamina D koje novorođenčad dobiva kao prevenciju od rahitisa predbacuje da su uzročnik kasnije ovisnosti o lijekovima protiv bolova kao i ulaz u ovisnost o drogama. Ultrazvuk grije plodnu vodu i prepada bebu sa 100 decibela. 100 decibela je često maksimalna vrijednost u diskotekama.
Naravno da je porod kod kuće najbolja od svih mogućnosti. Čak i kod poroda na zadak bi uvijek trebalo pokušati vaginalni porod. Opasnost da majka pritom umre je 10 puta veća po statistici. Suočena sa znanstvenim činjenicama primalja „može samo slegnuti ramenima i reči – tipično za statistike!“. I kod sindroma iznenadne dojenačke smrti je suprotnog mišljenja nego medicina. Istraživači su u međuvremenu uspjeli odrediti jasne faktore rizika poput spavanja na trbuhu ili ležanja na ovčjim krznima. Stadelman to zanemaruje i piše „Polegnite bebe za spavanje na trbuh i stavite i krzno za spavanje u krevetić, jer „dijete koje ne želi živjeti, neće se dati omesti – svejedno ima li ili nema krzna“.
Umanjenje bolova. Turska primalja Fahriya Zor je priznata kod minhenskih kolegica i liječnika. Za vrijeme svoje naobrazbe u Njemačkoj, kritizirala je, nagovarali su je i uvjeravali da objasni rodiljama „kako su bolovi i trudovi super“. Žene njihove pomagačice ne pripremaju na to što ih stvarno čeka. „Kod nas“ kaže turkinja „žene ne moraju niti sebi niti bilo kome drugome dokazivati kako su izdržljive“.
Na Internet stranici privatne mreže žena oštećenih od medicine, jedna žena objšanjava kako ju je njezina primalja uvrstila u „sklone jadikovkama“. Njezina maternica je za vrijeme 21-stanih trudova pukla, nakon čega je beba zbog manjka kisika umrla. Jedna po imenu „Bina“ priča „da je samo razmišljala o elektivnom carskom rezu, ali mi je primalja odmah dala osjećaj da sam kukavica, premekana“. I njeno dijete je moralo biti spašeno putem carskog reza. Primalja ju je toliko plašila carskimr ezom, da je Bina mislila da će je to ubiti. I lijekovi protiv bolova ponekad su na udaru primalja. „Zašto“ pita Bina „primalje toliko hvale vaginalni porod“.
Pogled u stari testament, 1, knjiga Mozesova, objašnjava da su misionarke među primaljama gotovo zagovornice jedne prastare tradicije. Jer biblijski Bog je kaznio Evu i sve žene za užitak u žiotu „Mnogo muke ću ti prirediti, tako često koliko češ biti trudna. U mukama ćeš rađati,“
* Imena promijenjena od redakcije