Malo upadam OT... Ja sam svakako za asistirani porod kod kuće ako je trudnoća uredna i nema komplikacija.

Pišem zato što sam jučer pričala sa svojom bakom koja je rodila troje djece kod kuće uz pomoć babice, pa bih samo htjela kratko prenijeti njene opise.

1. porod: puknuo joj je vodenjak, nije imala svojih trudova, porod je trajao jako dugo i bio jako težak i bolan, beba se nije spuštala (beba imala 5 kg!). na kraju babica ju je uspjela poroditi nalijeganjem na trbuh.
rezultat - popucala je skroz, izvana i iznutra, izgubila dosta krvi. babica ju nije šivala, niti zvala liječnika da šiva, rekla je da je bolje ostaviti da samo zaraste. baka je mjesec dana bila nepokretna (kako ona kaže nosili su je na plahtama do wc-a), njena majka joj je ispirala ranu sa mlakom kamilicom. oporavila se i nakon 18 mjeseci rodila drugo dijete
jedino što zbog bolova i iscrpljenosti nije mogla dojiti - nije imala mlijeka.
imala je i lagano napuknuće maternice zbog žestokog nalijeganja koje je kasnije liječila kod doktora.

2. porod: počeli trudovi, djed otišao po babicu koja je stigla u zadnji čas i baka se porodila jako brzo (kaže ona: samo je izletjela ), bez pucanja, beba normalne veličine, isključivo dojila do 9 mjeseci

3. porod: rađala malo duže nego u drugom porodu, ali bez ikakvih problema, bez pucanja. oporavak brz, a dojila je cca 6 mjeseci

Samo da napomenem, to se sve odigravalo u periodu 1955.-1965., na selu, jednom tjedno je dolazio liječnik koji je pregledavao babinjače. Moja baka je dosta teško fizički radila (poljoprivreda i sve što ide uz to) i tijekom trudnoća i nakon babinja (radi i dan-danas koliko joj zdravlje dopušta)