 |
|||
Naravno da ti je dužnost. Pa mi smo tu da se borimo za njihpapak prvotno napisa
, tko će ako nećemo mi ?
A ovo za kolica mi je notorna bedastoća. Pa to je najnormalnija stvar u svim vrtićima. Mora postojati određeno mjesto za kolica. Jako puno jasličara dolazi sa kolicima, pa negdje ih roditelji moraju i ostaviti.
Potpisujem. Moj mali je krenuo u vrtić prošle jeseni, imao je tada 3,5g. Na prvom i JEDINOM!!!! roditeljskom stanku u rujnu ispala sam malo previše nadobudna sa svojim pitanjima i "zahtjevima". Zanimalo me generalno što su radili taj tjedan, koji su im planovi za idući. Odgovor teta je bio da dijete kad dođe doma mora ispričati što je radilo u vrtiću. Moj meni ispriča otprilike ovako: " Igrali smo se, jeli smo i spavali.". Naravno da i dalje niš ne znam što se radi tj. koji je "nastavni" plan i program. Povremeno nešto nazirem iz crteža na panou. Kad pitam tetu kak je danas bilo, odgovor je:"On je super i sve je super". Neš ti odgovora...
Samo da se nadovežem na ovu temu komunikacije sa roditeljima malo kasnim ali nema veze ovo je vječna tema za vrtićGle, ja mislim da opravdanja za nezainteresiranost nema.
Svatko ima loš dan i onda ni ne treba forsirati, ali generalna nezainteresiranost :/
Svatko ima svoje probleme u životu, ali šta je važnije od tvog djeteta?
Ja bi najradije znala u detalje šta je sve moje dijete radilo dok nisam bila s njim i jako mi fali da nemam vremena razgovarati sa tetama.
Zato stvarno ne mogu razumjeti roditelje koje to uopće ne zanima.
Upravo završavam sa jednom generacijom u kojoj sam imala više nego odličnu komunikaciju sa roditeljima. Ne kažem da je uvijek sve bilo super jer prolazlili smo različite faze, probleme....ali uvijek je postojala volja za komunikacijom, a produkt dobre komunikacije je i povjerenje roditelja. :D Ponosna sam na svoje roditelje, na sve što smo zajedno činili i vjerujem da nam se trud isplatio, i da će im vrijeme provedeno zajedno ostati u ljepom sjećanju kao i meni.Pusa Bubamarcima i krokodilima
Komunikacija?
Koja komunikacija???
Jutros mi ČISTAČICA priča kako je jučer bila predstava,
A onda se moj 3 i po godišnji sin nadoveže na to kako su imali bijele košulje...
"Ali sine, mama ti nije obukla bijelu košulju!"
"Pa trebala si!", kaže meni sinak moj.
A kako?
Kad nisam pojma imala niti da se nešto sprema, a eto, ne bih znala ni da je bilo da mi čistačica nije rekla.
Kad čujem ovako nešto ne mogu vjerovati, i stvarno mi je žao da tako nešto postoji. Pa komunikacija je najvažniji proces u vrtiću ( dijete-dijete, odg-dijete, rod- dijete, odg-rod), žao mi je i tih odgajatelja jer uopće ne razumiju koliko bi im posao bio lakši i ugodniji kad bi svakodnevna komunikacija sa roditeljima bila bolja. Ali to je proces na kojem se treba raditi i prije svega željeti, a ti zidovi koji se grade između odg-rod, su najveća prepreka, (na žalost puno je odgajatelja sklono tome i misle da je to lakši i "ispravan " način).
kako kod postoje odg. koji stvaraju zidove, tako postoje roditelji koji vrtć smatraju nužnim zlom.Žalosno
Osobnog sam uvjerenja da bi odg trebali inicirati i individualizirati tu komunikaciju i prvi krenuti u taj proces, ipak smo mi profesionalci i to je naše zanimanje, i mislim da su roditelji u malo težem položaju ( iako ima stvarno nezainteresiranih i nemarnih roditelja) pa im treba mali poticaj za bolju razmjenu informacija. Pogotovo u jasličkim skupinama gdje se stvaraju temelji za sve, jednom kad roditelju stekne povjerenje sve je lakše i ugodnije.
Nataša, Sarajevo, pa to je grooozno. Toliko od mene
sokačice, kad čitam tebe, kao da si u vrtiću koji pohađa moj sin.
čak se i nazivi grupa podudaraju
Evo što mi saznamo od našeg 3,5-godišnjaka:
1) "...pa.... jeo sam..... jeo sam....jeo..... REZANČEKE!!" (na oglasnoj ploči lijepo piše da su imali špinat i krumpir, ali u krajnjem slučaju zaista nije važno što je jeo)
2) "nisam spavao" (teta veli da ga je dizala u 15,30 dok su mu drugi već doslovno skakali po glavi)
3) "pa jesam...igrao sam se sa... sa.... sa.... Matijom" (Matije nema već 2 tjedna, dijete slomilo nogu).
Toliko o teoriji da djeca moraju roditeljima reći što se dešavalo u vrtiću. Da mi je vidjeti tu pametnicu žensku
Željela bih samo dodati da nisu valjda svi vrtići isti, mi smo prezadovoljni sa našim vrtićem (u koji smo se prebacili iz starog jer smo bili silno nesretni zbog prevelike grupe, loše higijene i :/ teta), naročito moram pohvaliti naše tete s kojima doduše ne uspjevamo uvijek komunicirati face-to-face (jer nas dočeka dežurstvo ili je gužva ili je grupa još puna pa žena naprosto ne stigne pričati) ali strašno se trude na oglasnoj ploči dočarati njihov program, pa i svaki radni dan, kroz zgodne poruke-članke-crteže i sl. O svemu smo uvijek i stalno informirani. Točno znamo kakav im je program, što rade sa djecom, što će tek raditi i sl. Do sada smo imali već nekoliko zajedničkih radionica a i uvijek nađu vremena ponaosob popričati sa roditeljima (znamo s kime se najviše i najradije druži, što voli a što ne, imena prijatelja, omiljene igračke i igre - ma sve one male stvari koje želimo znati dok nas nema..)
I ja isto mislim da smo u istom vrtiću, tek sam sad povezala sve, al ne bi spominjala ime vrtića( da se nebi reklamiralisokačice, kad čitam tebe, kao da si u vrtiću koji pohađa moj sin.
čak se i nazivi grupa podudaraju
Drago mi je da ste me po tekstu prepoznali, to je samo znak da to što pišem je stvarno istina i da se ta volja za komunikacijom osjeća u svim skupinama.
kod nas ne samo da se ostavljaju kolica , nego i autosjedalice
ja sam i službeno postala frikuša.
ovaj put s Dianinom tetom koja mene nit sluša nit razumije. najvažnije je da donesem ispričnicu. kao da će to riješiti sve probleme. kao da će to izbrisati sve streptokoke koji vladaju u toj grupi. koje, bajdvej, može imati i teta.
ali, ahhh...znate, tu se baš ništa ne može.
mislim, može. možemo ostati doma do rujna. i vratiti se u saru grupu.
eto, tam nas je odvela komunikacija s tetom.
saru=staru
Hm, i ja sam postala frikuša kad sam zamolila tete da moje četveroipogodišnje dijete ne spava u vrtiću, ako to ne želi. Kod kuće ne spava već dvije godine, i sasvim normalno funkcionira bez toga. Bili smo kod kuće oko mjesec i pol zbog operacije mandula, i stalno me počela moliti da nek je vodim doma prije spavanja, jer ne želi spavati u vrtiću. Naravno da je ne mogu tada voditi doma, ali mislila sam, mogu zamoliti tete da joj omoguće neku tihu igru koja neće ometati drugu djecu koja spavaju.
I..nisu bile baš susretljive na moju molbu. Mala mi je rekla čak da joj je jedna teta rekla da ko ne želi spavati u vrtiću ne može ići u vrtić. (no dobro, to je bilo u sklopu "uvjeravanja" da se u vrtiću spava). Na kraju smo našli neki kompromis da ne treba spavati, ali mora biti u krevetiću i može listati slikovnice. Ok, bolje nego prije kad su stvarno morali zaspati, ali moja mala bi htjela sjediti za stolom i nešto crtati ili slagati puzzle ili nešto takvoga.
To kao ne može, jer su kreveti po cijeloj sobi.
Ja sam odlučila da ne tjeram mak na konac jer sam inače zadovoljna sa tetama i vrtićem općenito, ali nije mi baš leglo. :/
A čula sam još nekih stvari koje mi su nisu svidjele od dežurne tete (ne od naših): "Sad se žale što moraju spavati, a kad dođu u školu onda žale za popodnevnim spavanje" , "Znate mama, to vam ne ide, onda bi oni svi tako".
Dakle, nije mi se svidjelo što su tete nastupile kao da mi rade uslugu, dok ja smatram da je vrtić dužan omogućiti nespavanje djeci koja to ne žele i već dugo ne spavaju kod kuće, dakle da je to trebalo primiti kao najnormalniju molbu. Ne znam kakva je praksa u drugim vrtićima, je li to netko tražio od teta?
Ja sam to tražila mnogo puta dok je M. išao u vrtić, jer je mrzio to spavanje. Međutim, nije to bilo do teta nego do prostornih mogućnosti - djeca koja nisu spavala mogla su biti samo u toj istoj prostoriji, a ono što nisu mogli, nisu mogli pri tome biti tihi. Zbog toga su ih tete tjerale da barem leže u krevetu - M. je obično čitao. To je bio problem sa više strana: problem djece koja nisu htjela spavati, one koja su htjela i teta koje nisu mogle udovoljiti jednima i drugima, pa su se priklonile većini. Razumijem da nisu mogle puštati djecu u garderobu i po hodnicima da šetaju bez nadzora.
B. voli spavati u vrtiću, pa sada nemamo tih problema (osim što se žali na one koji ne spavaju da je bude
Ajde, sad mi je lakše. Velim, tete su nam ok, ne bih se htjela zakačit s njima, jer neće njoj biti nikakva šteta ako koji dan i odspava u vrtiću. Jučer je pitam je li spavala, pa kaže da nije, da je ležala i listala slikovnicu, a druga djeca su spavala. Izgurat ćemo onda ovako do škole.
Razmijenim par riječi s tetama kad ih dovodim i odvodim (jesu li bili dobri, što se događalo taj dan, što su učili...).
Roditeljski sastanak bude 4 puta godišnje, a na individualne razgovore idem cca svaka 3 mjeseca, jer me zanima kako mi djeca napreduju u svakom pogledu ( od engleskog, lijepog ponašanja, timskog rada, prijateljstava, pa do jela i spavanja).
Ind. razgovori nisu obavezni, pa sumnjam da je neki veliki odaziv.
Ne bi se baš složila da je nemoguće organizirati boravak spavača i nespavača u istoj prostoriji. Kod nas je to praksa u vrtiću već godinama, i to zaista funkcionira. Djeca koja imaju potrebu za spavanjem zaspu nakon nekog vremena, a nespavači se mogu igrati za stolom. Najteže je odvagnuti onaj dio tko stvarno nema potrebu za snom, jer kad djeca vide da nekolicina djece ne ide na spavanje, ne bi ni ostali. Taj dio smo rješili u dogovoru sa roditeljima i nikada baš nismo imali previše problema sa takvom organizacijom. Sada su predškolci i četvero ih ide na spavanje,Ja sam to tražila mnogo puta dok je M. išao u vrtić, jer je mrzio to spavanje. Međutim, nije to bilo do teta nego do prostornih mogućnosti - djeca koja nisu spavala mogla su biti samo u toj istoj prostoriji, a ono što nisu mogli, nisu mogli pri tome biti tihi. Zbog toga su ih tete tjerale da barem leže u krevetu - M. je obično čitao. To je bio problem sa više strana: problem djece koja nisu htjela spavati, one koja su htjela i teta koje nisu mogle udovoljiti jednima i drugima, pa su se priklonile većini. Razumijem da nisu mogle puštati djecu u garderobu i po hodnicima da šetaju bez nadzora.
B. voli spavati u vrtiću, pa sada nemamo tih problema (osim što se žali na one koji ne spavaju da je bude
( zato mi je teško povjerovati da u nekim vrtićima sva djeca iz predškolske grupe imaju potrebu za spavanjem). Bitno je da to spavanje ne postane trauma djetetu, a kad ima volje ima i načina za organizaciju takvog rasporeda.
Osjvežavam temu ...
Kako komunicirate s tetama u vrtiću.
Ja u pravilu pitam ujutro za prethodni dan, jer poslijepodne nemamo nikakve informacije, s obzirom da nas dočeka dežurna teta. Međutim, to mi je premalo. Stalno molim tetu da 'na miru sjednemo na 10-15 minuta', shvaćam i vidim da je zauzeta. Tek sada ću uspjeti dogovoriti da razgovaramo dok je dežurna, međutim sumnjam da će ona imati mira, jer će oko nje opet biti druga djeca. Interesira me da li i koliko često komunicirate e-mailom i/ili SMSom i/ili na neki drugi način.
Hvala.
Kod nas tete nemaju telefon, a kamoli mobitel. Ako želiš nazvati vrtić, telefon je u kuhinji, javlja se "teta iz kuhinje", kojoj kažeš da imaš poruku za tete iz te i te grupe: npr. "X je bolesna, neće dolaziti u vrtić idućih 10 dana".
E-mail, nisam ni pitala...Hoću reći, ima email adresa za cijeli vrtić, koji ima 4 područna objekta.
Kada dovedem H teta mi mahne preko stakla, isto tako je i kada se dodje po nju.
Problem je šta je ujutro i popodne samo 1 teta, pa kada sam par puta nešto pitala, djeca moraju ostati sama, pa ih teta gleda kroz staklo ili nas stalno prekidaju. Tako da sam od takve komunikacije odustala.
Ostaju samo roditeljski sastanci, kojih je do sada bilo ukupno: 1 u 5 i pol mjeseci.
Ako nešto trebam reći teti, to se svede na to da što kraće kažem što hoći i ona mi isto tako i odgovori. za drugo uopće nema vremena.
Deaedi, hvala. I kod nas je u pitanju telefonska komunikacija 'preko kuhinje'.
Čini mi se da je tako više-manje u svim vrtićima; koliko sam uspjela čuti/pročitati iskustva drugih.
I uopće ne znam što po tome pitanju mi i Roda možemo napraviti. Jasno mi je da od tete ne mogu tražiti da ostane duže zbog mene, a niti ju mogu zadržavati dok ju čekaju druga djeca. Dodatno, ne mogu ništa tražiti niti od ravnateljice, jer ona ima ograničen broj teta. Jedino joj mogu skrenuti pažnju na taj problem, s kojim je ona sigurno upoznata. Ne znam da li ima smisla razgovarati s pedagogom i/ili psihologom o mome djetetu - možda bi oni za to imali više vremena, međutim, vjerojatno rade do 16h, pa bih morala izaći s posla (no, valjda bi se nekako uspjela organizirati u par tjedana/mjeseci) i dodatno - važnije - o mome djetetu najviše informacija imaju tete - prema tome, opet bi one morale sve to prenijeti pedagogu/psihologu.
Sve ideje su dobro-došle.
Meni nije jasno kakvo je to radno vrijeme teta, s obzirom da je ujutro do negdje 10 i popodne poslije 3,4 samo 1 teta. Vrtić radi od 7-17. Dežurstvo je do: 1730!!!!, ali i tada je 1 teta na cijeli vrtić, nakon 1630 svi su u 1 prostoriji.
Dakle, od 10h rada, 2 tete su 5 h, a trebale bi se poklapati barem 7-8h.
Što se telefona tiče, naše tete imaju (bežični) telefon u prostoriji gdje su i djeca, pa se uredno one javljaju na telefon i npr. ujutro direktno njima prijavljujem izostanak. Po potrebi kažem i razloge i/ili se informiram o pojavi neke bolesti u vrtiću. Isto tako popodne, ako kasnimo po djecu, ili nešto slično... Tete se uvijek javljaju, osim ako su s djecom na dvorištu ili u šetnji, tada se javlja teta kuharica/spremačica ako je u vrtiću. I naravno, ne zovem kad je vrijeme spavanja.
Također sam jednom iskoristila mogućnost da telefonom teti prenesem informaciju koju sam dobila od svog djeteta, a nisam htjela da dijete čuje da teti to prenosim. Inače nam za takve razgovore služe individualni sastanci. Za njih se najavimo tetama par dana unaprijed pa se dogovorimo tako da na sastanku mogu biti obje tete. To je uvijek popodne, nakon njihovog radnog vremena.
Imamo i brojeve mobitela naših teta pa nam one šalju koji sms, ili mi njima, kad s klincima odu na jednodnevni izlet. To su privatni mobiteli.
Vrtić je općinski.
Naše tete su super
Da baš sam htjela reći da postoje individualni sastanci, za koje se treba unaprijed dogovoriti.
RAdno vrijeme tete tj. odgajateljice je pet i pol sati (rada sa djecom)
Kod nas u jasličkoj grupi, prema tetinoj informaciji, je sljedeći raspored: 7:30-12:15-jutarnja smjena; 9:45-16:15-poslijepodnevna smjena; znači preklapaju se 2,5 sata; srećom pa djeca u 12 h idu spavati.
U par navrata sam zatražila razgovor na miru (i da se tetu ne smeta, tj. da ne radi još nešto drugo) i ponuđeno mi je samo vrijeme dežurstva.
mozda mozes predloziti tetama što bi ti bilo zanimljivo na roditeljskom pa mozda one nešto i tako pripreme!
Ne razumijem, što te smeta ako je to vrijeme dežurstva? I mi smo se dogovarali negdje za pola pet.
... jer je to opet vrijeme u kojemu teta mora biti posvećena i djeci. Naime, to nije isključivo vrijeme za individualne razgovore, već je to vrijeme u kojemu je teta s djecom i roditlejima koji dolaze po djecu.
mi imamo super komunikaciju s tetama
kad dođem po M. teta izađe i kaže mi sve što je bilo i što nije bilo (jela, piškila, kakala, svađala se, tukla itd.)
Nekad pošalje M. unutra da se još malo poigra (ili je pošalje po nešto, ko fol) pa mi onda kaže i one stvari koje mi ne bi govorila pred njom (što su poduzeli kad je nekoga udarila, kako da se postavimo prema tome itd)
Za svaku su pohvalu
e sad, meni je možda lakše jer idem po nju oko 3 pa je još njena teta tamo, nemam pojma kako bi bilo da ostane u dežurstvu
Teta ti je ponudila vrijeme kad je ona dežurna? Hm, kod nas nije tako, to jest vrijeme dežurstva ali nije naša teta tada dežurna, a i druga teta dođe na razgovor.
Mozda nebi bilo loše pitati tetu jel' dobro vrijeme za razgovor kad djeca idu spavati.moj malisan je u vrticu do spavanja i ja uredno dobijem kompletan info i teta uvijek izadje s nama na hodnik dok ostala djeca leze.ja bih u tom slucaju otisla s posla u to vrijeme spavanja.
Nije baš direktno vezano sa tetama...naime u našem vrtiču postoji sportski program ako ga tako mogu nazvati s obzirom da se radi o jednom satu tjedno, ponekad idu i na izlet u neki klub i sl. E sad di je problem, meni prvo nije jasno da je to program koji se plača dodatno a radi se u toku vrtića i to kad kome padne napamet tako da moje dijete ne ide jer obično to bude oko 1 kad moj ide spavat s o obzirom da se budi u 6 pa nemože izdržat dan.
Neki dan dolazim u vrtić a on spava. Pitam tetu šta je reč da još spava a ona će meni da je kasno išao leč jer su išli na sportski. Sad se ja malo čudim pa pitam kako to kad on ne ide na sportski a ona če pa znam ali išle su sve tete ostala je jedna u vrtiču pa ih nije mogla prije stavit leć. Šok i nevjerica u mojim očima. I sad budi se moja mrvica i ljutito me pita zašto je on morao ostat u vrtiču on je htio na izlet ali teta mu je rekla kako mama nije platila pa nemože.
E sad moje pitanje je da li je normalno da takve aktivnosti budu u sklopu vrtiča pa se automatski dijeca osječaju užasno kad ne sudjeluju u njima.
Još kad se sjetim tete koja j još bila bjesna kad sam joj prigovorila da on ne ide tamo upravo da može spavat.
Uhh ljuta sam sorry ako sam malo zbrkano pisala.
Ja sam jučer ispala neroditelj. Jer sam pitala što moje djete radi u vrtiću. Da li ,crta što crta, tražila na uvid radove... i bila nakraju napadnuta da sam nemajka jer djetu ne dopuštam da se igra
Meni to uopće nije normalno, niti najmanje. I u našem vrtiću je tako da postoje programi koji se odvijaju u normalno vrijeme vrtića, i to mi je totalno nenormalno i neprihvatljivo.
Edit: ovo što Darija pita
Posljednje uređivanje od Mima : 17.02.2010. at 13:29
Nikolina, kod nas je predviđeno uto, sri i čet, ako želimo individualne razgovore s tetama / tetom (ne znam da li dolazi i ova iz jutarnje smjene, ne sjećam se). Nakon kraja njihovog radnog vremena (u 17:00), roditelj može doći na razgovor, samo se treba unaprijed najaviti (OK, ja moram izaći malo ranije s posla, ali to je zbog MOG dugog radnog vremena).
I tetama je to drago, i nije im teško razgovarati i ostati s nama koliko god mi želimo.
Meni je nekako malo bezveze što su ti individualni sastanci "nakon radnog vremena" tete. Tako mi se stvara osjećaj da otkidam od njenog privatnog vremena ako zakažem sastanak.Iako je teta rekla da je ona posve spremna ostati zbog razgovora.
Ja, doduše, kako ne radim, imam vremana kad dolazim i odlazim, pa ako i tete imaju vremena, popričamo se. Ipak, neke stvari bi voljela bez djeteta, jedan na jedan pitati...
Čisto sumnjam da je to privatno vrijeme tete. Pa tu su cure koje su odgajateljice pisale što sve tete pišu i ubrajaju u prekovremeni rad, za koji dobiju slobodne dane. "Naše" tete su rekle da će napraviti sa svim roditeljima individualne sastanke, ne vjerujem da bi one tek tako to radile u svoje slobodno vrijeme.
Uf, komunikacija!
Promijenili smo mnoge tete u istom vrtiću, sa svakom je bilo drugačije!
Neke su mi svako popodne rekle u jednoj rečenici kako je prošao dan, ako se zbivalo nešto ozbiljnije rekle bi to u pet rečenica. To mi je bilo sjajno jer sam znala i šta je dijete jelo i kako je spavalo, s kim/čim se igralo a s kim ratovalo, koja je bila tema dana i šta su naučili.
S jednom smo vodili gadan rat, svi roditelji i sve tete. Ona bi uredno odslušala sve primjedbe, pristala na sve molbe i sutradan napravila po svom. A djecu maltretirala do suza! Jednostavno ništa nije pomagalo, ni vrtička psihologica, ništa. Srećom, nemamo je više!
Jedna zna razgovarati samo kad sebe želi hvaliti. Zatvori mi vrata pred nosom kad želim pitati kako je dijete danas ručalo. Ako šta roditelji pitaju, ona se u principu uvrijedi jer se time sumnja u njenu stručnost.
Pa, je, tako je, ali kad onda održati sastanak ako radiš do 16:00 ili 16:30 ili do 17:00 kao ja? I kako normalno razgovarati s tetama ako istovremeno moraju paziti na dječicu...
Meni je super što 'naše' tete nude tu mogućnost individualnih sastanaka, poslije radnog vremena. Nije to baš tako često. Samo su molile ne ponedjeljkom i petkom, a ostalim danima je OK.
S tetama u našoj grupi moguće je komunicirati SMS-om - uglavnom su to obavijesti da dijete neće doći jer je bolesno ili nešto tako. Na to dobijem najčešće kratki odgovor i to mi masu znači.
Za individualne sastanke nisam znala, imam osjećaj da nam je komunikacija s tetama dobra, pri dovođenju ili odvođenju djeteta dijete zagrli (pri rastanku koji put i poljubi tetu), izmijenimo par osnovnih informacija, pa zasad nisam osjećala potrebu da ga zatražim. Ujutro su tete koji put, ako dođemo dosta rano, opuštenije i može se izmijeniti više od osnovnih informacija. Ako sretnem tetu u hodniku dok ona ide doma, samoinicijatnivno mi kaže kako je bilo.
Da ima kakav problem s djetetom, očekivala bih da nam tete na to ukažu, jednako tako bih i ja tražila razgovor da imam nekakav problem s vrtićem.
Da imam izvješen info o individualnim razgovorima, vjerojatno bih došla, nisam to znala da je to uobičajeno, koliko sam shvatila, to nigdje ne piše i ne znam je li uobičajeno u našem vrtiću.
Ali, stvarno imam osjećaj da se tetama mogu obratiti i da će mi one sve bitno kazati, a to nisu samo informacije jelo-spavnaje i sl., nego malo i o odnosima u grupi (ima jedno dijete s kojim se baš kliknula, pa se tete šale na temu "vrtić sweethearts"). Tete i ohrabruju i "virkanje", tj. pozovu me nakon pozdrava s djetetom u naručju da još malo mahnem, ili da vidim kako plešu ili neku drugu aktivnost...
Ja nekako baš volim naše tete, baš su mi legle i od prvog dana sam imala osjećaj da su to dvije vrlo OK žene kojima mogu vjerovati i koje vole raditi s djecom. Voljela bih da nam se posreći pa da ostanu s nama dugo, dugo. Možda će zvučati čudno, ali u virjeme kad smo odlučili da je pred Božić ne vodimo u vrtić 2 tjedna zbog zaredalih boleština i kad sam se išla javiti, baš mi je bilo teško što je nećemo voditi i što je izvlačimo iz te njene ekipice, iako smo je ostavljali u stanu s nama, dolazila je baka. Čini mi se da je moja cura takav tip djeteta, fizički dosta aktivna, da je njoj bolje s njenim tetama i dječicom, nego s bakom u stanu, koja nema toliku energiju.
Znam da će možda biti nekih i problema, ali zasad stvarno imam i prema našim tetama i prema vrtiću pozitivan osjećaj jer nekako imam dojam da su vrlo OK. Kuc-kuc-kuc u drvo.
mi imamo redovito sastanke.... u 10 mjesecu, pa u 2, pa za kraj... prije ljeta...
sve 4 tete su mi dobre, komunikacija odlična, individualne sastanke isto možemo zakazati bez problema... i sa tetama i psihologicom i medicinskom sestrom
pošto ih ja nisam vodila u vrtić neko vrijeme jer sam rodila, bio je dogovor da zovem za vrijeme spavanja... uvijek dobijem sve informacije... od jela, spavanja, igra, do toga s kim se druže, tuku...
naš vrtić je stvarno odličan od osoblja do hrane, smještaj, igračke... sve je super... samo neka tako i ostane... mislim da ću se više brinuti oko osnovne škole i komunikacije s učiteljicama jer ova jedna jedina u našem kvartu je toliko jadna i bjedna, a učitelji i profesori koji su predavali i mojoj mami... grozno
Posljednje uređivanje od mlukacin : 17.02.2010. at 22:43
ja sam zadovoljna s tetama
svaki dan pitam što su radili (ptičice) i onda oni pričaju,a teta nadopunjuje (da isprati ih svaki dan kad idu doma)
tako da i nemam potrebu za individualnim sastancima (iako nisam imala pojima da to postoji)
Meni je ta mogućnost individualnih sastanaka super, jer ja tete uopće ne viđam. Moje ujutro u vrtić vodi MM (kasnije počinje raditi), a popodne ih kupi baka iz vrtića.
Tak da tete uopće ne srećem, nego sve preko bake rješavamo, pa mi je super mogućnost da možemo povremeno zakazati individualne sastanke.
tete imaju satnicu za suradnju s roditeljima. to nije prekovremeno, već redovna satnica. u većini vrtića/grupa postoji dan kad roditelj može, uz predhodnu najavu, doći na informacije. to nije za vrijeme dežurstva nego dan kad odgovara i teti i roditelju. tada u miru sjednu i popričaju o tome što se u vrtiću radi, kako dijete prihvaća drugu djecu i ona njega, kako napreduje, kako se ponaša.... ako toga u vašem vrtiću nema, tražite.
Hvala što ste sa mnom podijelile vaša iskustva. Vidim da nema pravila, tj. sve ovisi o vrtiću i tetama. I ja sam čula da po pravilu postoji vrijeme za informacije (izvan dežurstva), međutim, kako mi to teta nije ponudila, ovaj puta nisam htjela inzistirati, međutim možda ću sljedeći puta pitati. Jer nemoguće je da nije shvatila da želim s njom na miru razgovarati - baš sam i naglasila - 'kada vas ne trebaju druga djeca i drugi roditelji'.
Ovaj puta sam 'uzela' što mi je na bilo ponuđeno, a to je razgovor u vrijeme dežurstva. Pripremila sam se sa svim mogućim pitanjima, tako da se ne zadržavamo bespotrebno u nebitnim pričama, sve je trajalo cca 1/2 sata, u međuvremenu su nas prekidali drugi roditelji (4-5) puta, jer su dolazili po svoju djecu i teta je onda i s njima pričala; to mi se naravno nije svidjelo, no vidjela sam da nemam izbora (u tome trenutku), jer to je, naravno, bilo vrijeme dežurstva.
Što se tiče svakodnevne komunikacije, pitam za prethodni dan ujutro, jer poslije podne, kada dolazimo po našu mrvicu, rade dežurne tete, koje u pravilu prenesu samo informacije o problemima i kažu - da nešto nije bilo u redu tete bi rekle.
ja kada sam pitala tete (koje su stvarno drage) da li ima neki termin kada se moze doci na razgovor o djetetu - dobila sam odgovor "A zašto?". Pa zato što me zanima kako dijete napreduje, ima li kakvih problema. Ma sve je Ok. To mi je bio odgovor. U 1,5minutu koliko sam bila u vrticu.
Ovo je stvarno čudno ali ima nas svakakvih i na strani odgajatelja i na strani roditelja, super je kad su odnosi dobri i kad roditelji imaju povjerenje u odgajateljice a i obrnuto onda je obično i dijete zadovoljno i sretno u toj sredini.
Što se tiče tih individualnih mi imamo termine kada su odgjatelji na raspolaganjui to stoji stalno na oglasnoj ploči ali vrlo malo roditelja to koristi svi bi željeli razgovarati na hodniku kod primopredaje djece i ok je razmjeniti nekoliko rečenica ali to je vrijeme neposrednog rada sa djecom i mislim da se ne bi trebalo koristiti za neke duže razgovore.
ja sam prezadovoljna tetama u vrticu. isto imamo individualne sastanke, ponekad na trazenje same tete ako primijeti da se L. poceo drugacije ponasati, ponekad na moju inicijativu (ako me nesto zanima), iako je vidim svako popodne jer dolazim po L. prije dezurstva.
evo, u sijecnju im se vratila teta s porodiljnog (koju uopce nisu upoznali do tad), kako ona isto ima malo dijete doma koje je cesto bolesno, i ona ide cesto na bolovanje, pa se njihova grupa spaja, kombinira, idu u dezurstva...i to Lovri malo teze pada. teta je primijetila neku promjenu na L. i sama mi rekla da bi bilo dobro da se sjednemo i popricamo, da vidimo kako mu mozemo pomoci.
iako, u razgovoru s ostalim roditeljima, primijetila sam da nemaju bas svi tu naviku razgovora s tetama.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom