roditeljska komunikacija s tetama u vrtiću

[Angie75]

Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može? Jeli mislila da se mješam u stvari koje me se ne tiču? A tiču me se, ako se direktno tiču mog djeteta.

I ja sam to pomislila i iskreno vjerujem da da jer ja, možda za razliku od drugih roditelja koji samo pokupe djecu i nemaju nikakvu ili jako slabu komunikaciju s tetama, uvijek par minuta porazgovaram s tetama što o djetetu što o drugim stvarima jer mislim da na taj način pokazujem i poštovanje prema osobi koja mi se brine o djetetu kad ja nisam u mogućnosti. Zbog te spontanosti u komunkaciji mislim da im je upravo lakše reći meni, nego nekome tko ih mrko pogleda i pobere dijete, a ima i takvih, što opet nakon 8 satnog radnog dana ni nije toliko čudno :/

Stijena, moram te potpisati.
I još jednom reći da sam sretna što ima odgajatalja kao što je Veki.
I ispričati kako sam jednom u vrtiću, u starijoj grupi gdje sam pričala sa svojom prijateljicom - odgajateljicom, vidjela dijete kako maltene poluživo leži na krevetiću, samo, dok su se svi ostali igrali (bilo je 15.30). Tad sam čula da su njegovu mamu zvali prije 5 sati (da, 5 sati :shock: ) da joj kažu da joj je dijete bolesno i da dođe po njega. Još je nije bilo. Otišla sam doma užasnuta.

I u cijelom tom sustavu predškolske skrbi, lanac je jak koliko je jaka najslabija karika. U ovom slučaju ta karika je bila mama tog jadnog djeteta.