roditeljska komunikacija s tetama u vrtiću

[sladjanaf]

Zanima me što vas najviše zanima kad dođete u vrtić po svoje dijete, znači, što pitate tetu?

Postavljate li ikad takva pitanja zbog kojih se ona uvrijedi? Ako se uvrijedi, zašto se uvrijedi? je li zato što je vama možda "puknuo film"pa niste bile najpristojnije i najfinije na svijetu ili je teta jednostavno takva da misli da u njezinom ponašanju i odnosu, organizaciji, nema pogreške niti mjesta možebitnoj zamjerci?

Ili tete samo krivo shvate vaše pitanje?

Mi imamo super tete, i Dianine i Karlove su odlične.
No dogodi se ponekad da na njima primjetim da im je krivo što pitam pitanja koja pitam.

Npr. dođem neki dan po Karla u vrtić (to mu je treći dan vrtića nakon jednomjesečne stanke) i vidim unutra dijete koje kašlje, šmrca i ima temperaturu (prema tetinim riječima). Razumijem da se većina toga mogla razviti unutar tih 8 sati u vrtiću, ali zaista ne razumijem kad to isto dijete s istim simptomima vidim u vrtiću i slijedeće jutro!!!

I naravno pitam tetu zašto je to dijete u vrtiću. Bila je ona pristojna i fina (kao i ja, uostalom) i objasnila kako eto nema temperaturu. Jer sa svim ostalim simptomima može u vrtić. Ali sam primjetila i da joj je bilo krivo što sam to pitala i komentirala kako Karlo nema šanse za 2 tjedna u nizu u vrtiću s tako bolesnom djecom. Mislim, stvarno se uvrijedila.

S druge strane, Diana ima streptokok koji uporno kupi od nekog iz grupe a vrtić uporno ne želi napraviti briseve svoj djeci. Bez obzira što sam fino i pristojno dva puta razgovarala s medicinskom sestrom. Žena je stvarno ok ali vidim da me već svrstala u ladicu "frikuša". Nije bila uvrijeđena, ali nije joj baš niti drago kad me vidi.

Jesam li ja frikuša ili cijeli ovaj sustav ima izrazito slabe točke?

[Stijena]

Ja npr. uvijek pazim na način kako nešto pitam, tako da niti nekakve osjetljive stvari ne zvuče kao napad na tete jer znam da znaju biti jako osjetljive. Možda i s pravom jer ima roditelja koji stvarno znaju tupit bez veze. Naime, ja sam ostala frapirana kad me naša stvarno draga i ljubazna i što je najvažnije pametna teta, pitala jel mi smeta što vode djecu van (a vani sunce i toplo) jer da su se neki roditelji bunili :shock: :shock: :shock: OK možda mnogi roditelji ne dijele moje mišljenje, ali pobogou kako mi može smetati da ih vode van, ako ga se pravilno obuče u skladu s vremenskim uvjetima ne može mu biti ništa ni za ciče zime jer naravno da vani nisu cijeli dan.
Istu situaciju sa streptokokom smo i mi imali prošle godine kad je popio 4 antibiotika u 6 mjeseci (i na sreću otada ni jedan :D ), pa nam je objašnjeno da uopće ne mora biti da dijete od nekoga kupi streptokok, nego ga jednostavno ima (a dobio ga je valjda po duhu svetom), pa mu se povremeno aktivira i da zato nema nikakve potrebe maltreitirati drugu djecu s brisevima jer ni to ne znači ako ga netko drugi od djece ima da ga treba liječiti ako nema nikakve simptome.

[sladjanaf]

meni stvarno ne smetaju neke stvari, npr. uzmem Karla a on pokakan,pa se onda teta ispričava i vidim da joj je neugodno. ili mu treba presvući majicu koja na sebi ima pola ručka.
ja znam koliko one rade i koliko djece imaju i da ne mogu u svakom trenutku znati stanje svačije pelene.

obično pitam kakav je bio i je li spavao, s obzirom da on nije neki grupni spavač - svaki zvuk mu smeta.

ali sam se stvarno iznenadila na njezinu reakciju, jer je ona sa mnom u komunikaciji izravna, tipa:"mama, Karlu curi nos i počeo je kašljati, pa bi bilo dobro da ostane doma".
Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može? Jeli mislila da se mješam u stvari koje me se ne tiču? A tiču me se, ako se direktno tiču mog djeteta.

Mislim, ne znam pa pitam.

A streptokok: nije Diana jedina koja ga ima povremeno. Drugo dvoje-troje djece su svako malo na antibioticima. Znači da postoji kliconoša u grupi. Ali, to je tako puno posla, pozvati doktoricu da svima uzme briseve. Samo za informaciju.
No ni to ne može,
Ispadamo taoci kliconoša.

Ozbiljno razmišljam da više ne ide u vrtić do slijedeće "školske" godine.

[Mony]

Je li mislila da se mješam u stvari koje me se ne tiču? A tiču me se, ako se direktno tiču mog djeteta.

Ovo mi je tako poznato

[Stijena]

Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može? Jeli mislila da se mješam u stvari koje me se ne tiču? A tiču me se, ako se direktno tiču mog djeteta.

I ja sam to pomislila i iskreno vjerujem da da jer ja, možda za razliku od drugih roditelja koji samo pokupe djecu i nemaju nikakvu ili jako slabu komunikaciju s tetama, uvijek par minuta porazgovaram s tetama što o djetetu što o drugim stvarima jer mislim da na taj način pokazujem i poštovanje prema osobi koja mi se brine o djetetu kad ja nisam u mogućnosti. Zbog te spontanosti u komunkaciji mislim da im je upravo lakše reći meni, nego nekome tko ih mrko pogleda i pobere dijete, a ima i takvih, što opet nakon 8 satnog radnog dana ni nije toliko čudno :/

[svjetlic]

hmmm. i mi smo u sličnom sosu
na kraju uvijek ispadne da sam ja jedina "neurotična"mama
al stvarno mi je bio pun kufer..stalno streptokok u nosu
ja ga izliječim, doma je mjesec dana, dođe i u roku tjedan on je gotov
kad sam im to i rekla, onak su rekle da to imaju gotovo sva djeca i da se tu ne može baš puno
kod nas je čak i napravljen bris teta i klinaca i izolirali ih par ( među ostalo i mojeg )
i fino liječenje
kako je to bilo pred Božić, ja sam odnijela sitne poklone, a mali je bio doma
i čude se one gdje je on, jer da su se već svi vratili :shock:
daklem, bili su vjerojatno 5 dana na terapiji, pedijatar im dao ispričnicu i one su dužne ih primiti
i naravno čim smo se vratili nakon 3 tjedna opet ispočetka
hoću reći da su i tete ponekad nemoćne u svemu tome
al da uvijek pazim kojim tonom nešto pitam, pazim
moja dnevna pitanja se svode na klopu, spavanje, WC( jel smo friški skidači )

[Veki]

Pišem sa pozicije i roditelja i odgajatelja.
Po meni je ovo tema koja bi se najviše trebala mjenjati u našem vrtićkom sustavu.
Komunikacija između roditelja i odgajatelja je u našim vrtićima svedena na minimum. Vidimo se samo dok se dijete dovodi i odvodi, kad se kojiput i nema vremena razgovarati ( teta je ipak tu prvenstveno zbog djece i mora se njima baviti u to vrijeme ), roditeljski sastanci su većinom svedeni na klimanje glavom, a ostala druženja su premalo zastupljena. Ja bi jako voljela kad bi saživjeli i postali praksa informativni individualni sastanci. U školi je to najnormalnija praksa.
Individualni sastanci, izvan radnog vremena su u satnici odgajatelja, ali o tome se jako malo zna.
Ja na početku svake godine kažem to roditeljima, kad god vidim neki problem, uputim roditelje na tu mogućnost. Znate šta se dešava? U 12 godine prakse imala sam dva sastanka i to sa istim roditeljima. Roditelji nisu zainteresirani za takav vid suradnje i misle da im to ne treba. Dapaće, ne znaju šta ih očekuje i misle da neće valjda oni jedini na razgovor.
Dobro poznavanje je jako bitno u komunikaciji i ako ono izostane jako lako se krivo shvati.
Što se tiče bolesti, ono je bolna točka vrtića jer na žalost malo ovisi o nama. Sve ovisi o pedijatrima. Nama se znalo dogoditi da ne primimo dijete ujutro jer je očigledno bolesno. Drugo jutro dijete u istom tom stanju dolazi sa potvrdom da je zdravo. Sa potvrdom ga morate primiti jer je riječ liječnika jača. Znali smo i zvati liječnike, ali nema komunikacije jer "valjda oni znaju svoj posao". Vrtimo se u krug.
Vjerujem da su i tete već isfrustrirane jer se na nama lome koplja, roditelji nas okrivljuju ako je bolesno dijete u vrtiću ( sa pravom ), a mi smo bespomoćni jer mi ne određujemo tko je bolestan, a tko zdrav.
E, da ! I jeste "frikuše" ( i ja skupa s vama ). Da su bar svi takvi!!!
U mojoj praksi 80 % roditelja ostavi dijete ujutro, popodne pita je li jelo i spavalo i ode i to je sva naša komunikacija. Znam ih pitati da li ih zanima šta se dijete igralo, s kime se družilo, šta mu se novo dogodilo, šta je novo usvojilo i onda ih zbunim totalno.
Na žalost, puno toga treba mjenjati u našim glavama.
Sa onih 20 % roditelja imam prekrasnu komunikaciju. NItko sretniji od mene da su svi roditelji takvi.

[Veki]

Zbog te spontanosti u komunkaciji mislim da im je upravo lakše reći meni, nego nekome tko ih mrko pogleda i pobere dijete, a ima i takvih, što opet nakon 8 satnog radnog dana ni nije toliko čudno :/

Gle, ja mislim da opravdanja za nezainteresiranost nema.
Svatko ima loš dan i onda ni ne treba forsirati, ali generalna nezainteresiranost :/
Svatko ima svoje probleme u životu, ali šta je važnije od tvog djeteta?
Ja bi najradije znala u detalje šta je sve moje dijete radilo dok nisam bila s njim i jako mi fali da nemam vremena razgovarati sa tetama.
Zato stvarno ne mogu razumjeti roditelje koje to uopće ne zanima.

[Mony]

U mojoj praksi 80 % roditelja ostavi dijete ujutro, popodne pita je li jelo i spavalo i ode i to je sva naša komunikacija.

Evo, zbog vecine ovakvih roditelja, mi koje nas sve zanima doista ispadamo zabadala i ko sto spomenuste "frikuse"
Mene maltene ni ne zanima koliko je jeo ili spavao, al me zanima bas ovo - što se dijete igralo, s kime se družilo, šta mu se novo dogodilo, šta je novo usvojilo i onda sam valjda svima :shock:
I ne mogu vjerovat da smo mi koji tako nesto ispitujemo u manjini. Meni je ta cinjenica :shock:

[Veki]

Samo da pojasnim postotak, da me se ne bi krivo shvatilo.
Ne mislim da su ti roditelji loši roditelji, samo govorim o postotku roditelja s kojima "bolje" komuniciram.
Za to smatram odgovornim vrtićki sustav jer je takva praksa. Ja bi uvela obavezne individualne sastanke.

[Stijena]

Ja bi uvela obavezne individualne sastanke.

I ja!

[Anci]

Veki, svaka ti čast.
Mislim da nisu svi odgajatelji takvi.
Ja sam sretna kad "nabasam" na njenu tetu pa da malo popričamo jer me uvijek dočeka dežurna koja, naravno, ništa ne zna.
Imam sreće da mi dijete voli pričati svoje događaje, ali, naravno voljela bih čuti i tetu.
Meni je važna i činjenica jel ona jela. A i što se voli igrati, kako riješava eventualne sukobe i sl. Neke mi stvari ona sama ispriča,a li svejedno.

Napominjem, ja sam zaista sretna s njenim tetama, ali jedan put sam postavila pitanje više i teta me u čudu pita: U čemu je problem???

[Veki]

Nisu ni tete navikle na razgovore

[Stijena]

Da, baš sam htjela komentirati da sigurno ima i teta koje baš i nisu za komunikaciju i čine sve samo da što manje moraju komunicirati s roditeljima. Ja moram priznati da u ove dvije jasličarske godine staža nisam naletila na takve, tako da moje iskustvo ipak govori da su tete spremne na onoliko komunikacije koliko iniciraju roditelji.
Doduše, nije mi opet sa svakom bilo isto ugodno komunicirati. S nekima sam ostala na informacijama o jelu i spavanju, a od nekih sam čula i puna usta pohvale za svoje dijete što vjerujem niti jedan roditelj ne bi trebao propustiti.

[Foška]

kad me teta prvi put pozvala na individualni razgovor, premrla sam od straha, eh eh
mislila sam da me (nas) treba za nešto gadno oprat

[mmmama]

ali sam se stvarno iznenadila na njezinu reakciju, jer je ona sa mnom u komunikaciji izravna, tipa:"mama, Karlu curi nos i počeo je kašljati, pa bi bilo dobro da ostane doma".
Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može?

Da, mislim da je u ovome stvar. Ima roditelja koji ne žele povesti dijete kući ni kada povraća sluz, ni kada toliko kaslje da ne moze spavati. Ima ih koji po dijete dođu razgovarajuci na mobitel, nema ni "Dobar dan!", samo mahnu dijetetu da iziđe, nema komunikacije, roditelj ode bez pozdrava, tako naravno i dijete. Na našem roditeljskom tete su rekle roditeljima da bi bilo lijepo da pozdrave kada dođu i odu jer ni dijete ne zna da treba pozdraviti ako roditelj ne pozdravi. E sad, kakve to veze ima s bolesnom djecom - htjela sam reci da je tetama s nekim roditeljima jako teško, ne žele komunicirati, ne žele ni čuti da bi njihovo dijete trebalo dati bris, ostati kod kuće jer je bolesno i sl. Mislim da bi medicinska sestra trebala rješavati taj dio s bolestima. I naša M. ima streptokok, pije silapen, deset dana je kod kuće, nakon toga neće ići u vrtić jos nekoliko dana, a onda ce ponovno u vrtić i opet će pokupiti streptokok jer, kazu tete, neki roditelji mrtvi-hladni kažu da neće voditi dijete na vađenje brisa. Ne razumijem zašto ne ne rjesava vrtićka medicinska sestra?

[andrea]

Ja bi uvela obavezne individualne sastanke.

I ja!

i ja

individ. sast. postoje, ali čini mi se da je praksa da se dogovaraju tek kada postoji neki problem, što se meni osobno ne sviđa, jer u tom slučaju uopće nemam "prostora" za razgovor; preostaje mi samo vrijeme kada ga dovodim/odvodim, a to se svodi na svega par minuta i ono što mene zanima, to zapravo ni ne stignem pitati, niti mi teta tada to ima vremena pričati :/

[monax]

ali sam se stvarno iznenadila na njezinu reakciju, jer je ona sa mnom u komunikaciji izravna, tipa:"mama, Karlu curi nos i počeo je kašljati, pa bi bilo dobro da ostane doma".
Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može?

Da, mislim da je u ovome stvar. Ima roditelja koji ne žele povesti dijete kući ni kada povraća sluz, ni kada toliko kaslje da ne moze spavati. Ima ih koji po dijete dođu razgovarajuci na mobitel, nema ni "Dobar dan!", samo mahnu dijetetu da iziđe, nema komunikacije, roditelj ode bez pozdrava, tako naravno i dijete. Na našem roditeljskom tete su rekle roditeljima da bi bilo lijepo da pozdrave kada dođu i odu jer ni dijete ne zna da treba pozdraviti ako roditelj ne pozdravi. E sad, kakve to veze ima s bolesnom djecom - htjela sam reci da je tetama s nekim roditeljima jako teško, ne žele komunicirati, ne žele ni čuti da bi njihovo dijete trebalo dati bris, ostati kod kuće jer je bolesno i sl. Mislim da bi medicinska sestra trebala rješavati taj dio s bolestima. I naša M. ima streptokok, pije silapen, deset dana je kod kuće, nakon toga neće ići u vrtić jos nekoliko dana, a onda ce ponovno u vrtić i opet će pokupiti streptokok jer, kazu tete, neki roditelji mrtvi-hladni kažu da neće voditi dijete na vađenje brisa. Ne razumijem zašto ne ne rjesava vrtićka medicinska sestra?

Slažem se med sestra bi trebala uskočiti, ali ja krivim sistem pa roditelje jer su oni krivi jer dovode bolesno dijete u vrtić,a opet moraju jer rade. Svojeg nikad nisam odvela dok je bolestan ili da mu curi zeleni potok iz nosa a viđam ih stalno.U grupi ima ih nekoliko koji često budu bolesni i jadničci plačljivi pa od silne sline nemogu disati. I ja nekad krivim tete za neke stvari jer moram nekog, ali nemogu oni sve, kad neki roditelj dovede dijete, ostavi i ima potvrdu od pedijatra. Mada bi tete trebale biti direktnije prema roditeljima. A neša pedica nebi dala potvrde dok ga nepregleda, a na svakom pregledu moram čekati barem 1 sat.

Borimo sa streptokokom već mjesecima, mrzi me i pomisliti da mi mora opet piti antibiotik. Svaki put po 10 dana.

A sastanci... kod mojeg u grupi budu više kao neka zeza, valjda tete nešto i skontaju šta im treba, ali meni lično su bezveze. Moram ići a to mi je čista glupost.

[monax]

Npr. dođem neki dan po Karla u vrtić (to mu je treći dan vrtića nakon jednomjesečne stanke) i vidim unutra dijete koje kašlje, šmrca i ima temperaturu (prema tetinim riječima). Razumijem da se većina toga mogla razviti unutar tih 8 sati u vrtiću, ali zaista ne razumijem kad to isto dijete s istim simptomima vidim u vrtiću i slijedeće jutro!!!

E ovo me strašno ljuti, neznam jel više roditelji ili tete.
Moj kad ima temp. one me zovu i ja dođem po njega. Sasvim normalno ali sam već nekoliko puta vidjela dijete s temp. čeka mamu. Mislim da to nije uredu. Ja ću po svojeg doći i želim da me zovu. Neću da on to prolazi sam, ali šta je s drugima?

[bubička]

tu te tete nemaju što ljutiti, jer svako dijete s potvrdom moraju primiti...o čemu su uostalom već curke prije mene pisale
i meni je također žao što ima dosta roditelja koji ignoriraju simptome bolesti svog djeteta i zamolbe teta da dijete odvede liječniku

a sama komunikacija ovisi i o roditelju i o teti, no stvar je u tome da je teta ta koja je u tom odnosu stručna osoba i treba znati komunicirati... bar pokušavati ostvariti kakvu-takvu komunikaciju s roditeljem ako s njegove strane nema nikakvog interesa...

[Matilda]

Profesor u školi jednom tjedno mora imati termin za individualne razgovore (tzv. informacije) s roditeljima. To mu je u satnici.
Ja sam mislila da i odgajatelji imaju tako. :/

[Mukica]

u mom vrticu je prosle godine na oglasnoj ploci svake grupe bilo izvjeseno kad su termini za individualne razgovore... ove godine nis od toga...

ne vjerujem da su ih ukinuli, ali obavijest stavili nisu...

[tanja_b]

Meni fali individualne komunikacije s tetama u vrtiću.

Ne brinu me bolesti (na sreću, nemamo problema s ponavljajućim infekcijama), ali ponekad bih rado popričala o djetetu, čime se bavi dok je u vrtiću, kako se igra, kako reagira na grupne aktivnosti, kako komunicira s drugom djecom... ali vremena je uvijek premalo. Nerijetko dođem po Andreja, on mi dotrči u susret, a teta mi samo mahne s drugog kraja sobe i to je to - nemam je ni prilike pitati nešto, kad ima i drugu djecu na brizi. Ujutro ista stvar. Ako i uspijem uloviti tetu na minutu-dvije, za vrijeme razgovora Andrej mi se vješa o nogu i nešto priča. I tako nikad vremena ni razgovora :/

[bubička]

cure, vi imate pravo zatražiti individualan razgovor i dogovoriti se s tetom za termin nakon njenog radnog vremena...

i individualni sastanci se pišu u satnici...odnosno - onoliko koliko se vremenski potroši na suradnju s roditeljima toliko se i piše (no to i nije sad bitno)

[renci]

Kod nas ima termin za individualni razgovor, negdje imam zapisano i mislim da je jednom tjedno, utorkom popodne, ali uz prethodnu najavu.
Moj Andrija ide s Slađaninim Karlom u grupu i znam točno o čemu govori, stvarno ponekad ispada kao da smo pale s Marsa jer nas je briga!
Ali, već mi je na samom početku bilo jasno da mi je sin upao u čudnu skupinu kad se na prvom roditeljskom od 19 roditelja pojavilo svega 6!
Zavisno od situacije, no mogu reči da je odnos teta prema nama drugačiji baš zbog toga što pitamo, čekamo, cupkamo..., za razliku od onih koji daju i uzmu dijete bez pozdrava.

[Frida]

Ja puno razgovaram sa Lolinim tetama, od onih klasičnih pitanja o jelu i spavanju do savjeta za koje smatram da su, obzirom na znanje i iskustvo, kompetentne.
Individualni razgovor su jednom mjesečno, neznam koliko ih roditelji koriste, ja sam bila na jednom, obzirom da gotovo svaki dan razgovaramo nemam potrebu dolaziti češće.
Na roditeljske sastanke dolazi dosta roditelja (po ovome što vi pišete) ali naše tete su obožavamo ih i mi i Lola.

[Anci]

. Nerijetko dođem po Andreja, on mi dotrči u susret, a teta mi samo mahne s drugog kraja sobe i to je to - nemam je ni prilike pitati nešto, kad ima i drugu djecu na brizi. Ujutro ista stvar. Ako i uspijem uloviti tetu na minutu-dvije, za vrijeme razgovora Andrej mi se vješa o nogu i nešto priča. I tako nikad vremena ni razgovora :/

Točno ovako i ja.
I to kad imam sreće da uhvatim njenu tetu, a ne samo dežurnu.
Jučer sam pitala dežurnu tetu, baš potaknuta (još jednom) ovakvim topikom, i malo je za reći da se iskreno čudila mom pitanju u vezi komunikacije.
Kaže - da ima problema, netko bi vas zvao :/

[Angie75]

Je li to znači da meni može reći a nekim drugim roditeljima ne može? Jeli mislila da se mješam u stvari koje me se ne tiču? A tiču me se, ako se direktno tiču mog djeteta.

I ja sam to pomislila i iskreno vjerujem da da jer ja, možda za razliku od drugih roditelja koji samo pokupe djecu i nemaju nikakvu ili jako slabu komunikaciju s tetama, uvijek par minuta porazgovaram s tetama što o djetetu što o drugim stvarima jer mislim da na taj način pokazujem i poštovanje prema osobi koja mi se brine o djetetu kad ja nisam u mogućnosti. Zbog te spontanosti u komunkaciji mislim da im je upravo lakše reći meni, nego nekome tko ih mrko pogleda i pobere dijete, a ima i takvih, što opet nakon 8 satnog radnog dana ni nije toliko čudno :/

Stijena, moram te potpisati.
I još jednom reći da sam sretna što ima odgajatalja kao što je Veki.
I ispričati kako sam jednom u vrtiću, u starijoj grupi gdje sam pričala sa svojom prijateljicom - odgajateljicom, vidjela dijete kako maltene poluživo leži na krevetiću, samo, dok su se svi ostali igrali (bilo je 15.30). Tad sam čula da su njegovu mamu zvali prije 5 sati (da, 5 sati :shock: ) da joj kažu da joj je dijete bolesno i da dođe po njega. Još je nije bilo. Otišla sam doma užasnuta.

I u cijelom tom sustavu predškolske skrbi, lanac je jak koliko je jaka najslabija karika. U ovom slučaju ta karika je bila mama tog jadnog djeteta.

[Stijena]

cure, vi imate pravo zatražiti individualan razgovor i dogovoriti se s tetom za termin nakon njenog radnog vremena...

pa da ispadnemo još veće frikuše nažalost

[svjetlic]

mi imamo redovne individualne razgovore, tako da redovito odlazim na tih sat vremena posvećenih samo mojem djetetu
i mislim da je to super stvar, jer ne samo da doista doznam o njemu sve kako, koliko, s kojim intezitetom, nego se i mi međusobno upoznajemo
što mislim da je vrlo važno za obostrano zadovoljstvo!
i stvarno svaki dan uz klasična pitanja one me same obavijeste koliko imaju mogućnosti što se događalo
al me stvarno muči to s boleštinama
znam da su tu nemoćne i med. sestra i tete
one sve fino naprave što je u njihovoj moći, al eto opet ima roditelja koji da bi što prije vratili dijete u vrtić, cijelokupni napor i trud bace u vjetar

[Imga]

cure, vi imate pravo zatražiti individualan razgovor i dogovoriti se s tetom za termin nakon njenog radnog vremena...

pa da ispadnemo još veće frikuše nažalost

briga te 8)
ja sam tražila individualni razgovor s našim tetama na početku ove šk. god. (nema redovnih termina, već roditelj mora pokazati inicijativu)
one su se jadne sve bile uzvrpoljile misleći da im valjda hoću zvocati ili nešto, onako izokola ispitujući što me točno zanima da se mogu pripremiti i u čemu mislim da je problem
a ja sam samo htjela imati neometan razgovor s njima o ovoj obrazovnoj godini i malo više infa o tome kakvo mi je dijete u grupi, čemu se najviše raduje i u kojim stvarima nerado sudjeluje, vide li one možda neka područja u kojima bi mi doma trebali više poraditi... i tako

došla sam slijedeći tjedan jedan dan popodne, tata se za to vrijeme malo intenzivnije družio s djetetom, mi se ugodno napričale - svi na dobitku

hmm, možda sam i ja frikuša, najradije bi virila kroz prozorčić cijeli dan da vidim kako mi dijete funkcionira samostalno

[Mony]

najradije bi virila kroz prozorčić cijeli dan da vidim kako mi dijete funkcionira samostalno

I ja
Kad bih bila sigurna da se to ne bi krivo shvatilo

[Švrćo]

Kod nas su tete rekle kao da slobodno dođemo na individualne sastanke. ALI, da možemo doći jedino u terminu između nekih 12.30 i 13.00 kad djeca spavaju. OK.
Ali zar ne bi mogle jednom mjesečno (znači svaki drugi mjesec jedna teta, pošto su dvije u grupi) ostati i nakon 16 sati pa imati individualne sastanke. Pa, većina roditelja radi u to vrijeme. I zar bismo trebali uzeti godišnji jedan dan da odemo s njima popričati o tome kakvo je naše dijete? Pa da mogu biti slobodna u to vrijeme, dijete mi sasvim sigurno ne bi bilo u to vrijeme u vrtiću, nego kod kuće.
Informacije u školama su jedan tjedan prijepodne, drugi popodne, pa se ipak svi nekad nekako mogu organizirati i doći razgovarati o svom djetetu.
I onda što mi preostaje, pokušati razgovarati s tetama ujutro nekoliko minuta (ako bude i toliko, ja presretna). A popodne kad se ide po I., onda je često već počelo popodnevno dežurstvo (u 15.15, mislim, bez komentara), pa onda više nema njegovih teta, a ove druge pojma nemaju ni koje je dijete, a pogotovo kakvo je bilo tog dana.

[bubička]

Švrćo...to što su one rekle nije ok, jer je to termin samo nakon njihove jutarnje smjene ili je čak u njihovo radno vrijeme kad trebaju biti s djecom (ovisno kak rade u tom vrtiću i s kojom dobi djece)
još jednom ću ponoviti... cure, imate pravo tražiti individualne razgovore... i to nakon 16.30 do kada je uglavnom normalno popodnevno radno vrijeme
a to što će one možda misliti da ste frikuše, za to se ne brigajte

ja smatram da svaka teta koja voli taj posao će takvu inicijativu s vaše strane doživjeti samo pozitivno...i nikako drukčije...
često one imaju osjećaj da većinu roditelja ni ne zanima ništa u vezi djeteta i onoga što se s djecom radi tijekom dana baš zato što većina ništa ni ne pita...čak ni u svakodnevnoj komunikaciji

[mimazg]

Nisam ni znala da individualni sastanci postoje i u vrtiću. :shock: No ni ne čudim se. Kad čitam vaše postove i kad ih uspoređujem s našim vrtićem dođe mi da sjednem i plačem. Naš vrtić ko da je zalutao u 80-te.
I još bi i podnjela i to što nema med. sestre i što za doručak imaju paštete, slaninu i ostale "delicije" i što im na vratima visi tablica u koju upisuju jesu li roditelji donjeli sok, grickalice i 15 kuna za maramice i čak bi podnijela i cijenu od 655 kuna mjesečno (jaslice) samo da su nam tete ok. Jedna je ok, al je prije 2 mjeseca imala saobračajku i ova druga radi duplu smjenu. A ta druga je kak vjetar puhne, neki put ne zna reči ni dobar dan, a neki put se raspriča tak da ju nemreš zaustaviti - uglavnom o onom šta me uopće ne zanima.
Prošli tjedan je za Lovru rekla da je prolio čašu vode po sebi i da mi to mora reći da mama može malo ... i pokaže rukom kao batine. Ja sam :shock: Koje li ironije taman je taj dan imao majicu "Ne po guzi" na sebi 8) Na božićnoj predstavi smo bili izbačeni jer se Lovro prepao vuka i počeo plakati, kad sam to prigovorila teti (a nije nas izbacila naša teta) od onda me svi gledaju kao kakvu napast.
No već sam pričala o našem vrtiću više puta, na žalost tako je kako je, nema promjene, al mi je zato malo lakše kad se izjadam.

[bubička]

ajme, mima,
sve što si napisala, ali baš sve mi je :shock: i ne mogu vjerovati da to i danas postoji...
zar ne možeš promijeniti vrtić?

[andrea]

mimazg :shock:

[Anci]

ah, čula sam i ja svašta
ali ipak ima puno, puno više svjetlijih primjera

mimazg
žao mi je što je kod vas tako

ovo doduše nije tema, ali u našem vrtiću još nikad nije bilo paštete i hrenovki (računam od 9 mj)
i stav teta o nasilju je prilično jasan
ne dozvoljavaju "vraćanje jedni drugima" već nenasilno rješavanje sukoba- isto kao i ja doma

[sladjanaf]

nisu naše tete škrte na riječima, sve će ispričati. nekad imaju vremena, nekad ne. no jednostavno imam osjećaj da misle kako postoje stvari koje se ne tiču mene kao roditelja.

što mi je :shock:

ja mislim da me se sve tiče, od zagrijanosti (čitaj: pregrijanosti) sobe u kojoj borave, tjednog jelovnika (dobro, on je svaki tjedan zvješen na oglasnoj ploči), s kim se najčešće igra, jede li sam, može li sam napraviti ovo ili ono, je li plakao, pa sve do zdravstvenog stanja djece s kojima moja djeca žive pola dana.

I nisam bezobrazna, fino i kulturno pitam. No, eto, ne bih trebala pitati NEKE stvari. Ako je bolesno dijete došlo i one ga MORAJU primiti, onda se nemaju šta vrijeđati na moje pitanje. Nek mi objasne, a ja ću odlučiti koliko ću biti socijalno osjetljiva.

[donna]

naše tete su izvrsne i jako puno razgovaraju s nama(bar sa mnom)..svako jutro kada dođemo klasično se pozdravimo,teta izljubi malenu,peru rukice a mi za to vrijeme pričamo o svemu i svačemu.kažem jel male jela ili nije,jel kakala,i tako šta treba....kada dođem po nju bude druga teta -isto pitanja poput jel jela,što,koliko je spavala,jel plakala,jel imala dudu ili taj dan nije...a i kad ne pitaš one već same znaju šta treba kome reći tj što koja mama traži
bilo je da kad je zamjena pa teta ne zna niti imena dječice a ne koliko je moja pojela ali brzo je naučila jer ja ju pitam uvijek isto
ne,nisam dosadna.smatram da imam pravo znati kako mi je dijete provelo dan,jel jela,jel kakala i jel odspavala

[dundo]

evo ja sam isto teta u vrtiću i mogu potvrditi da se ind konzultacije moraju održavati iza radnog vremena (kod nas od 16-16.30). A zaista više cijenim roditelje koji pitaju koji traže razgovor od onih koji samo pokupe dijete i ni riječi. Ali ne možemo mi tjerati roditelje na brigu za njihovo vlastito dijete. Tisuću puta sam nazvala roditelja i rekla da je dijete bolesno i ima temp, na što sam dobila odgovor : joj dajte mu nešto sada stvarno ne možemo doći po njega. Imala sam slučajeva i kada mi je dijete dolazilo u vrtić s temp po dva tri dana za redom. A roditelji su svaki put rekli da doma nema temp i da ga ne žele voditi doktoru da nešto ne pokupi u čekaonici. Tada ih obično pošaljem na razgovor sa med sestrom i sutra dođu opet u vrtić a dijete ima temp 36!!!! znači čepić. I šta da mi u vrtiću napravimo. meni je jako žao i te djece i druge, ali i mene jer onda obično i ja završim na antibioticima. Teško je riješiti taj problem

[monax]

najradije bi virila kroz prozorčić cijeli dan da vidim kako mi dijete funkcionira samostalno

I ja
Kad bih bila sigurna da se to ne bi krivo shvatilo

A joj i ja sam takva kad dođem po njega, molim boga da me nevide jer virkam po nekoliko minuta.

Volim ga gledati kako se igra s drugom djecom, pogotovu kad plešu
Al kad me teta vidi onda me bude stid, ispada da špijuniram!

[cvijeta73]

joj, ja sam prezadovoljna i tetama i vrtićem - što se tiče prehrane, riječki vrtić je super- nema krafni, hrenovki, pašteta, a i hrana im je, osim što je zdrava i izuzetno ukusna. nažalost, čula sam da nije ista situaccija u školi - J će najesen u cjelodnevni boravak i nadam se da će se i tu situacija popraviti.

tete strplivo odgovaraju na svako pitanje, same pričaju roditelju o provedenom danu (kad ga on pokupi iz vrtića, na sva moja pitanja - jel jeo, jel spavao - odgovor mu je "a valjda je, ne buni se da je gladan"), o nekakvim njegovim zapažanjima, što je pričao i sl (što mi je bitnije od toga jel jeo - budući da s time nemamo problema). vidim da puno pričaju s djecom jer teta zna ama baš sve što se događa u našoj obitelji - od toga kad je M propuzala i počela pokazivati prstićem, do toga kad je mm promijenio posao i sl.

što se tiče individualnih konzultacija, i ta mogućnost postoji nakon radnog vremena. ja sam bila samo jednom, jer stvarno nemam potrebe ići (sve informacije dobijem kad ga dovedem i dođem po njega - naročito sad kad ne radim, pa mi se nigdje ne žuri). i to sam i tada došla zabunom jer mi je mm prenio kako je roditeljski sastanak. i došli smo samo nas par roditelja, gle čuda, nitko od roditelja djece s nekakvim problemom.

ja im se stvarno divim i prezahvalna sam što su takve. a, iako sam sigurna da ima i drugačijih primjera teta, znaju i roditelji imati nekakva čudna očekivanja, pa se desi da sam s tim istim tetama i vrtićem ja prezadovoljna, a da bi neki dan npr. srela u gradu jednu mamu čiji je sin išao sa J u grupu, i nakon mojeg pitanja "zašto vaš više ne ide u vrtić?" dobijem odgovor "ha, bili smo strašno nezadovoljni sa svime, naročito s tetama (tu je nabrojala i hranu i igračke i slikovnice i nemogućnost komunikacije i još sijaset drugih stvari), pa smo ga morali ispisati". i ja na to ostanem totalno :shock: i bez komentara.

[mimazg]

ajme, mima,
sve što si napisala, ali baš sve mi je :shock: i ne mogu vjerovati da to i danas postoji...
zar ne možeš promijeniti vrtić?

Na žalost ne. Ima jedan super vrtić al sam pitala ne primaju djecu sl. 4-5 godina (radi se o jaslicama koje su od ove god. postale vrtić pa dok im klinci ne budu izašli iz njega dotle ne primaju nikog novog).
Kaj se tiče ind. razgovora, baš sam pitala kolegice s posla jel imaju to u svojim vrtićima, sve su :shock: nisu imale pojma da tak neš postoji.
Da se skupimo s roditeljima i da neš poduzmemo ne ide, jer nemam pojma roditelje djece koji idu s Lovrom u grupu. Nemamo uopće rod. sastanke. Trebao je biti pred Božić, al su tete zaključile da nema smisla. :/
Takvo ponašanje njihovo zbilja ne razumijem jer radim u školi i imam svoju igraonicu i znam koliko je važan razgovor s roditeljem. Na moje pitanje kak je danas bilo one uvijek isto odgovaraju - Dobro je jeo. Pa to me ni ne zanima, znam da dobro jede!!! A najbolji biser je kad smo bili prije 2 tj. u kazalištu, prvi put, ja sam se pohvalila teti i pričam kaj je gledao, kak je bio oduševljen, a ona meni zabrinuta - A to vam je tak kad su oni još mali!!!!! A ja :shock: I skužim da me uopće nije slušala neg je bila u svom filmu. Eto, takva je komunikacija s našom tetom, definitivno jednosmjerna.

[bubička]

ajme, mima, očito nemaš sreće.... ne znam jel to neprofesionalnost na razini čitavog vrtića (a pretpostavljam da je ako tete same odlučuju o tome da neće održati sastanak - inače ih u tome treba kontrolirati stručni tim) ili su samo ekstra nestručne tete

[tetana]

Svaki odgojitelj zna, ili bi trebao znati, da je komunikacija s roditeljima važna za njegov rad s djetetom. Bez kavlitetne komunikacije nema ni suradnje, a bez suradnje nema kvalitetnog odgoja i obrazovanja djece.
Moj savjet je da sami zatražite individualni razgovor,a ako vam ne ispune želju obratite se njihovim nadređenima.
Što se tiče bolesne djece, iz mojeg iskustva, uz neodgovorne roditelje problem su i pojedini pedijatri koji daju potvrde bez detaljnih pregleda. A kada vam se vrati takvo dijete ne možete ništa . I samo nam preostane čekati da bolest zakuha... i jadno dijete završi na dvije doze antibiotika.

[domy]

¸Ja sam zadovoljna ove godine sa tetama od D. Super su tete i hvala dragom bogu na tome, baš vidim da se trude. Stalno im rade nekakve nove igračkice i izmišljaju neke nove igrice.
Neko jutro dođem i vidim da sa prstičima farbaju po paporu sa nekom bojom i to mi se baš svidjelo.
Jedino šta mi se ne sviđa u našim vrtičimašto svake godine mjenjaju tete. Recimo prošle godine je imao jednu tetu koju su mu promjenili. Ali eto imamo sreče šta smo opet dobili supre tetu.
E a sljedeće godine mjenjamo i ulaz i sobu i jednu tetu sigurno, i to onu koja je od početka sa njima, grozno.A za drugu tetu se još ne zna. To me baš jako živcira, jer se taman nauče i zavole tete i onda ih opet mjenjaju i opet sve ispočetka.

[tanjads]

Filipa u vrtić uglavnom vodi i odvodi MM, ja rjeđe. Nekad ga pokupim nakon posla i onda sam uglavnom gladna i zurim se da sto prije dođem doma i ručam. Uglavnom ne pitam ništa. Tete mi same znaju reći, jedna dosta i to mi je drago čuti-ali, iskreno, sve što mi je ona do sad rekla o Filipu ja već znam (da zna puno životinja, da ga zanima engleski, da se puno druži sa djecom...). Nove info povremeno donese MM-bilo mi fora čuti da se Filip igra i s curama i s dečkima, dok ostali većinom samo sa svojim spolom. Čini mi se da imamo ok komunikaciju, iako nisam puna pitanja. Što je radio, jeo i sl-pitam Filipa.

Meni najviše ide na živce donošenje salveta i sl. potprepština. Ja većinu tih stvari ne koristim (za sve koristim pap ručnike a one bi sve odvojeno), pa zaboravim kupiti. Bilo bi mi draže da odrede npr. 50 kn/mj. za to, pa da sam mirna.

[Ines]

mi valjda imamo srece jer su nam sve cetiri tete super ( tetama)
kad dolazim po cure obicno pitam jel sve ok, ne idem u detalje sa kakanjima i spavanjima, ako postoji nesto neuobicajno - tete napomenu.
redovito nas obavijeste i ako su radili nesto novo/zanimljivo (to nekad bude usmeno, a redovito napisano na oglasnoj ploci)

isto tako redovito imamo roditeljske sastanke (kod L. ove godine cak i dosta cesto jer su predskolci pa se tete trude ne pripremiti samo klince nego i nas za skolu )
individualni razgovori se dogovaraju sa tetama kada god netko ima potrebe (to je i napomenuto na oglasnoj ploci) - nema zadanih, fiksih termina vec se usklade roditelji i tete

[papak]

bok! evo naše situacije:
beba 11 mj. - i krenuli smo u privatne jaslice jer za gradske tek podnosimo zahtjev...dok smo se upisivali sve divno krasno, a sada svaki dan neko sr... s njihovim režimom! ispada da ja koja to plaćam 1000 kn moram biti sretna što je on tamo ( moj sin), a ne oni što je on tamo!!! tete su ok, trude se i nježne su s njima tako da će i ta nesretna adaptacija valjda lakše proći, ali čim postavim neko pitanje , a uglavnom ga postavljam ravnateljici koja donosi sve te čudne odluke- odmah nailazim na revolt i čuđenje...ja ne mogu vjerovati da sam samo ja ta notorna glupača koja primječije neke stvari ali izgleda da sam rijetka koja ima hrabrosti iznjeti neki stav. puno puta u životu sam zbog toga nadrapala ili prešutjela al zaboga, pa tamo se nalazi moje dijete koje ne zna govoriti da bi reklo što mu treba pa zašto ja kao njegova mama nebih bila njegov glas? to mi je i dužnost!
neki dan me jedna "nadasve simpatična" teta ( kojoj se u očima vidi da je prava zmijurina) iz starije jasličke skupine lijepo opomenula da više ne ostavljam kolica u njihovom prostoru jer da je tako ravnateljica odlučila. kako se radi o sklopivim kišobran kolicima koja stanu u jedan čošak rekla sam da ja nemam druge mogućnosti jer zaista mi nije usput dovesti dijete ( namamo auto) i onda vraćati kolica u stan , pa tako i kad dolazim s posla....i da ih ostavljam na vlastitu odgovornost pa ako treba da ću ih gurnuti u neki čošak u kupaoni,no nije se dala! a sad se iz inata neću ni ja dati...pa ako su svi ostali roditelji takvi bezkičmenjaci ja eto neću biti! obratila sam se mailom ravnateljici al ništa od odgovora..
svaki dan mi je muka i kako da onda normalno funkcioniram na poslu?