 |
|||
samo cu se prijaviti da vas rado citam
dosta razmisljam o ovoj temi (zapravo ovim temama) u zadnje vrijeme, ali misli se jos nisu pretocile u recenice, pa cu samo potpisati hrpu toga sto ste vec rekle (maltene svaka sudionica ove rasprave je rekla nesto s cim se slazem)...
ono sto je meni benefit roditeljstva je to da je za posao koji obavljam moje vl. iskustvo majcinstva vazno ko doktorat, bez obzira koliko mi to ne bi priznao niti jedan drugi strucnjak (jer vrijedi ono da si strucnjak bez obzira na vl.iskustvo).
ja nisam osjetila ovo sto bb kaze. meni je oduvijek od moje obitelji bilo usadjeno da je imati dijete prekrasna povlastica i velika odgovornost, te mijenjanje percepcije od one kad si sam sebi najvazniji na zadovoljavanje potreba djeteta.
mozda sam ja fakat preanaliticki mozak, ali meni svi moji uspjesi su jednako vazni, svaki u svoje vrijeme mi je donio nepojmljivo puno zadovoljstva i ostvarenja. i ne mogu reci da mi je majcinstvo tu zasjenilo sve drugo...nekako mi je to ko puzzla, sve dio mene, neponovljivo i moje.
I nešto vezano za žensku snagu, jer isto mislim da je doživljaj te snage subjektivan. Kako su me učili, ona leži redom u:
- obrazovanju
- financijskoj neovisnosti
Porod, dojenje, skrb o djetetu, ... nekako sve ove funkcije dolaze prirodno, kao dio žene. Bar se ja (eto, izrod) ne osjećam nešto supersnažno što sam rodila, dojila, gubila noći, što sad svako malo letim na bolovanje, što su mi se prioriteti s rođenjem djeteta okrenuli naglavačke, ... Priznajem da još uvijek ima dana kad se osjećam ko obična iscijeđena krpa, nimalo snažno i moćno (pogotovo ovih dana, kad me peru muke prvog tromjesečja).
S majčinstvom se osjećam ispunjeno i sretno
A nije ni to neko mjerilo. Poznajem ja neke neobrazovane, financijski neovisne zene. Poznajem i jako obrazovane zene, koje su donijele odluku o financijskoj ovisnost, iako meni taj izraz totalno bezveze zvuci kad su u pitanju partneri koji su svjesno donijeli takvu odluku, na korist svoje djece.
Ovo o snazi i moci je nesto sto dolazi iznutra i oko cega bi se mogli raspravljati do sutra.
Sto se svega ostalog tice, neka postoji pravo izbora i to je to.
Ali, brate mili, totalno mi ide na jetra kad mi neka nadobudna feministkinja krene spocitavati moju financijsku ovisnost o muzu itd. Jer kao nije to to, nije to prava emancipacija.A nije da se toga nisam naslusala. (ne na forumu, da se netko ne bi nasao uvrijedjen)
Osim toga, danas i nije neka umjetnost biti financijski neovisan. Pitanje je koliko djeca ispastaju u tome svemu.
Možda ružno zvuči, ali ništa nije konstantno ni apsolutno, pa ni partnerstvo. A samohrani roditelji koji nemaju mogućnost dogovora s partnerima ?Zorana prvotno napisa
Slažem se, možeš biti financijski neovisan i bez obrazovanja. Ali obrazovanje daje ipak veći izbor zanimanja, otvara puno vrata.
Daje, onome kome je to prioritet. Npr. ima ljudi koji odlaze raditi cisto zato jer moraju. Nije im do karijere, nemaju ambicije itd. Nismo svi isti.
Sto se tice samohranih roditelja, tu je situacija u Hrvatskoj jos uvijek dosta problematicna. Npr. u blizoj (austrijskoj) okolini imam par samohranih majki koje bez problema funkcioniraju kao takve, u financijskom smislu. Onaj tko se ne moze dogovoriti s bivsim partnerom je tako i tako u specificnoj situaciji.
Naravno da nista nije apsolutno. Partnerske odluke uvijek mogu da se promijene.
Meni ovo nije srz majcinstva, meni je ovo nesto sto spada u "rok sluzbe".Porod, dojenje, skrb o djetetu, ... nekako sve ove funkcije dolaze prirodno, kao dio žene. Bar se ja (eto, izrod) ne osjećam nešto supersnažno što sam rodila, dojila, gubila noći, što sad svako malo letim na bolovanje, što su mi se prioriteti s rođenjem djeteta okrenuli naglavačke, ... Priznajem da još uvijek ima dana kad se osjećam ko obična iscijeđena krpa, nimalo snažno i moćno (pogotovo ovih dana, kad me peru muke prvog tromjesečja).
Lijepo sam napisala da ne znam objasniti.
Tocno to, tu se radi o roku sluzbe i dobro si objasnila. Bar sam te ja shvatila.
Slažem se
Imaš i tragične primjere - npr. smrt partnera koji je do tada financijski uzdržavao obitelj, koje dođu obično naglo, i na koje se ne možeš pripremiti. U tim slučajevima dobro dođe taj neki "plan B"; jer ta financijska odgovornost za djecu padne na leđa onome tko ostane s njima.Sto se tice samohranih roditelja, tu je situacija u Hrvatskoj jos uvijek dosta problematicna. Npr. u blizoj (austrijskoj) okolini imam par samohranih majki koje bez problema funkcioniraju kao takve, u financijskom smislu. Onaj tko se ne moze dogovoriti s bivsim partnerom je tako i tako u specificnoj situaciji.
Naravno da nista nije apsolutno. Partnerske odluke uvijek mogu da se promijene.
U kojem smislu navodis taj primjer?
Primjer iz vlastitog života - otac nam je rano umro, i automatski smo došli u financijsku gabulu. Nismo imali pomoć sa strane, i da mama nije radila u to vrijeme, blage veze nemam kako bi skrpali kraj s krajem.
Da, ali odlazak na posao je u toj situaciji sasvim racionalna odluka. Sila zakon mijenja.
i meni je tata rano umro (ja 9 godina, sestra 4) i ne znam kako bi mama da to tada nije radila posao koji voli, izašla sa svime na kraj - fizički i psihički. da, radila bi, ali koji posao? misliš da je lako 8 sati provoditi na poslu samo za plaću, bez ikakvog zadovoljstva?
i ne moramo ići tako tragično. znam i one savršene dogovore koji su završili krasnom rečenicom "ja te izuzetno cijenim, ali, eto baš sam se jako zaljubio i odo ja". i što onda?
mislim da je financijska neovisnost užasno važna i ako je donesena odluka da će žena ostati kući, ja bi ipak imala plan B ako ne daj bože, nešto pođe ukrivo.
a što se tiče te odluke, i ja smatram da je djetetu, naročito do te treće godine, sigurno bolje s mamom. i ne pada mi napamet iščuđavati se toj odluci. ali sve ima plus i minus, svi smo različiti, svi imamo različite ambicije. no, po meni, bit ženske snage je ipak u neovisnosti.
Ok. Ali, ja samo pokusavam reci da danas zeni ne treba carobni stapic da bi postala neovisna. Za nuzdu se moze raditi i posao koji i nije bas nesto.
I da ne razvodnjavamo dalje...npr. ja sam doma s djecom. Dobrim dijelom sam ovisna o muzu. (nisam ako izuzmem porodiljni i doplatke.
Zorana, posao se ne nalazi preko noći ... možda to vrijedi za Austriju, za HR ne baš ... osim ako nemaš neku dobru vezu
Ok, razumijem.
ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.psiho-duhovno-emocionalni rad cija vrata otvara rodjenje djeteta
mislim da je vazan dogovor kod muza i zene, pretpotavljam da Z. i njen muz gledaju zajednicki na financije neovisno od izvora ulaza, mnogi (ja se uvijek sokiram koliki je to broj) ne gledaju tako. kad je moj otac ostao bez posla u vrlo nezgodnim godinama, mnogo je zena mojoj majci reklo da ga se rijesi jer eto sto bi ona njega uzdrzavala - ona je uvijek odgovarala da je to zajednicki novac i da je ona bila samnom 2 god. kuci (bez vl. prihoda) i da bi tad njega za glavu skratila da je rekao da on hrani obitelj. meni je ta zajednicka kasa, zajednicki dogovori kako raspolagati novcem srz osjecaja ravnopravnosti u braku (a i pokazuje sliku kako se vide partneri)
I kod nas je kasa zajednicka.
tako sam nekako shvatila, mislim da onda stvarno shvacam da se mozes osjecati emancipirano i mirno u vasem suzivotu i vasem dogovoru kako zivjeti zivot vase obitelji.
meni osobno placa i financ. neovisnost nisu prvi razlog zasto radim, ja se osjecam ispunjeno na svom poslu i zadovoljno, super je da me za to i plate. bio je period mojeg volontiranja...kad smo zivjeli na placi mm-a, nisam se tada osjecala nista manje emancipirano nego sada.
Zato se meni čini promašeno govoriti o potrebi financijske neovisnosti u braku, bilo čije (osim u praktičnom smislu - za slučaj teške potrebe). Jer to onda stavlja u brak dvoje ljudi koji bi trebali poduzeti mjere da se zaštite jedan od drugoga...i ja tu više ne vidim brak ni intimni odnos dvoje ljudi, već ispunjavanje nekakvih unaprijed zadanih društvenih normi. I gdje je tu onda emancipacija, bilo čija?
mislim da je više ovo razlog zašto se zorana može osjećati emancipirano i mirno
jer, kad radiš posao iz nužde, samo za plaću, kako si prije rekla, ne znam iz čega možeš crpiti tu žensku snagu? iz djece? koja su još npr, u pubertetu i po defoultu im ideš na živce i jedva čekaju da se osamostale?
sve sam sa zanimanjem pročitala,sa svakim dijelom nečijeg posta se u biti slažem,pisala zorana ili MC,razumijem ih obje
Nije da sad otkrivam toplu vodu,ali to majčinstvo je isključivo i jedino ono što našu vrstu produžava i radi njega još uvijek postojimo.
To je baš ono,gola ,iskonska činjenica.
Ljudi u dalekoj povijesti su bili toga svjesni.Prvi oblik društva nalik današnjim ljudima bio je klasični matrijarhat.Žena i njena uloga One koja rađa novi život se mistificirala i glorificirala.Žene su bile spiritualna bića,svećenice,one koje komuniciraju sa svijetom duhova,muškarci su pak u toj formi društva imali ulogu skrbnika koji je dužan pobrinuti se da ženi i njenoj djeci ništa ne pofali.Zanimljivo je da u to vrijeme nije još bilo ratova ni osobnog posjedovanja zemlje,znači muškarci su prvenstveno bili lovci-hranitelji.
Žene su se gledale poput božanstava,umjetnici su izrađivali kipiće golih,trudnih žena s izraženim oblinama koje su simbolizirale plodnost i majčinstvo.
Iz toga se otišlo u drugu krajnost,u društvo svima nama znano kao patrijarhalno,kada je fizički jači spol prestao samo loviti,nego su počeli voditi osvajačke ratove,sve više i više podčinjavajući ženu i pretvorivši je u podložno biće,njegovo vlasništvo,nekoga koga muškarac može otjerati ili ubiti,uzeti mu djecu.
Pa,tko bi se normalan u 21 stoljeću uopće poistovjećivao s tim???
No,nekako imam osjećaj da smo u toj svojoj borbi za ravnopravnost s muškarcima svoju ulogu majke,koja je u biti povlastica,pretvorile u nešto što nas kao obrazovane i samostalne žene degradira...sve pod teretom povijesti i podčinjene uloge žene u njoj.A to je pogrešno,tu ulogu ne treba potcjenjivati,nego se njome ponositi.Ako uz to imaš i završen faks u koji su uložila puno truda,super.Ako si uspješna u svom poslu,mrak.
Da završim svoj faks uložila sam dosta truda i vremena,izgubila odličan vid čitajući puste knjižurine,neke što sam morala,neke u kojima sam guštala.Ta diploma koju imam je rezultat nekakvog truda koji sam uložila i neće nikad nestati.
Ipak sam sad full time mama,i biti ću to po svom odabiru sljedeće tri i po godine.Dok su mi moja djeca mala,dok me trebaju više no ikoga na svijetu,za mene osobno nema tog posla koji bih radije obavljala.
prije nego što sam sad zatrudnjela treći put i tako završila kod kuće,uz najbolju volju osjećala sam da,makar to nitko živ na ovom svijetu ne bi primjetio,ne dajem sve od sebe 100% što se posla tiče.Kao da sam svaki rezervni postotak svojih misli i energije čuvala za one koje sam rodila,koji su još mali i ja sam im još centar svijeta.Bolovanje mi nikad nije bilo problem,mama mi je u mirovini i nisam nikad ni trebala uzeti bolovanje,no našla sam se u situaciji da me dok mi bolesno malo dijete doma leži ja NE MOGU raditi jer me srce vuče kući,i to je bio osjećaj koji je prevladavao nad svim ostalim.
Tek sad mi je srce na mjestu.Trenutno sam mama...za par godina ,kad poodrastu (ne mislim sad baš na punoljetnost,jel
Kako se osjećam u toj svojoj ,ajmo reći novoj ulozi?odlično.Ne zakidam se ni na jednom polju,a ne moram više gledati čeznutljive poglede svoje djece onog tjedna koji mrzim iz dna duše,kad radim popodnevnu smjenu i dolazim kući iza 19 sati,a njih ne vidim cijeli dan.Ne dok su još tako mali,nisam se stime mogla nositi.
I na kraju ovog malo predugačkog posta,htjela sam reći da žena 21.stoljeća,ako joj to naravno okolnosti dopuštaju,nikada ne bi trebala smatrati da je na neki način omalovažena jer je samo majka...to je ,posebno dok su djeca malena,njena najvažnija uloga-zašto bježati od toga????S druge strane uživamo povlastice borbe koju su još od kraja 19 stoljeća počele odvažne žene,u 20. je nastavile...da bi tek sad počela dobivati pravi zamah.
Pa jedno ne isključuje drugo.
a da se osvrnem malo i na evu herman,povezati majčinstvo sa dobom Trećeg Reicha mi je prilično klimavo,mogla je uzeti bilo koje razdoblje u povijesti,možda manje bombastično,kada je uloga žene bila svedena isključivo na domaćicu.Bila bi po mom mišljenju i vjerodostojnija da nam je te poruke slala iz vlastite kuhinje kuhajući blitvu i perući muževe čarape nego kao novinarka koja visi na televiziji od-do,al dobro....
Ja sam se u dijelu majcinstva psih-duhovno-emocionalno razvila tek kad sam postala majka. Prije toga nisam o majcinstvu razmisljala niti se ikako pripremala za to, niti imala sliku kako ce to izgledati, samo sam znala da zelim biti i majka, jednom, kad osjetim da je vrijeme. Kad je doslo (trudnoca), pocela sam o tome razmisljati.ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.
xxZato se meni čini promašeno govoriti o potrebi financijske neovisnosti u braku, bilo čije (osim u praktičnom smislu - za slučaj teške potrebe). Jer to onda stavlja u brak dvoje ljudi koji bi trebali poduzeti mjere da se zaštite jedan od drugoga...i ja tu više ne vidim brak ni intimni odnos dvoje ljudi, već ispunjavanje nekakvih unaprijed zadanih društvenih normi. I gdje je tu onda emancipacija, bilo čija?
naravno da za majcinstvo odrastes tek kad postanes majka, ja sam govorila opcenito kao osoba.
mene majcinstvo nije preplavilo, zauzelo svaku moju poru, ono je samo sjelo na neko svoje mjesto.
zato mi je dobra ona podjela na razlicite tipove zena, ja jesam majka s velikim M i jako se tim djelom sebe ponosim, ali se ne osjecam kao natural born majka, ta mi je uloga vazna, ali nije dominantna i ne preplavljuje sve druge moje uloge. mislim da se razlikujemo u tome i...it's ok da je to tako
Zbunjujuce
Precesto se podrazumijeva da je ljudska povijest zapocela prije desetak tisuca godina, zaboravljajuci da su se nasi prvi preci odvojili od drugih primata prije mnogo milijona godina, i da su postali ono sto danas nazivamo homo sapiens prije otprilike dvjesto tisuca godina. Eto, o tom se iskonskom radi.
Pa cak i mnogo kasnije, bilo je drugacije:
ja se pitam, i jos mi nije jasno sto ta rijec 'iskonsko' smeta? :?
al ajde...
a zasto jest mene majcinstvo osnazilo i kao zenu - zato jer sam se do tada potpuno ok osjecala kao zena, nigdje nisam osjetila ni potcinjenost, ni spolnu diskriminaciju - do kad- do poroda....lezi, siri noge, suti, ne pitaj vode, ne pitaj hrane - osjecala sam se kao nikad u svom zivotu bespomocnom....i bila sam uzasnuta koliko zena oko mene smatra da je to ok (cak i sada, cak i na forumu) pa izdrzat ces tih 3-4 dana u rodilistu, nemas sta traziti svoja prava, ne pitaj, ne talasaj...
ma skoro sam postala feministkinja
i sto, ta borba za zenska prava, za prava rodilja, za humani odnos prema rodiljama - sto, ne smijes se boriti, lijecnici valjda znaju najbolje a ne kumice s placa...
al veselim se tome sto su nas i b.a,b.e, prepoznale i pridruzile nam se na nasem lanjskom prosvjedu...
E, pogodila si me gdje sam najtanja, ravno "u sridu". Potpisujem rukama i nogama, najdeblje sto mogu.
Opsirnije cu sutra.
Sorry na fontu, nisam mogla drugacije
cure, čim me nema jedan dan na forumu ispadnem iz koncepta. preumorna za pisanje, pročitala sam sve vaše postove s velikim zanimanjem....
da skratim.... zamislite da sam ušla u flower account i pisala postove
upravo ovako.ja sam recimo prvo psih-duhovno-emocionalno odrasla i sredila svoje "poslove" pa onda postala majka, mene roditeljstvo u tom obliku nije rodilo, dapace ja sam se prvo izgradila, a majcinstvo je doslo kao tresnjica na torti.
...
mene majcinstvo nije preplavilo, zauzelo svaku moju poru, ono je samo sjelo na neko svoje mjesto.
zorana, ne znam što je tako, možda potpuno iracionalno, jer sam od početka zbog zdravstvenih razloga spadala u rizične trudnoće, al iako sam to sve pregrmila, i nakon poroda imala više od godinu dana ozbiljnih zdravstvenih problema - ne znam... nekako ne mogu za sebe reći: baš sam ponosna što sam rodila. a možda bih baš trebala :? eto, ne znam zašto je to tako... al, je. ja s tim nemam problema, i uopće nije sporno da sam presretna što sam uspjela roditi zxuju i da bih bila duboko nesretna da to nisam učinila.
ovo o financijama - tu sam radikalna (pravnica
Vertex je fino napisala ono sto mislim o financ. neovisnosti. Ali, svatko po svome.
Evo jedne redovne posmatračice.
Odrastanje i slaganje prioriteta se u mom slučaju dogodilo nevjerojatnom brzinom, zatrudnila sam sa 19 i svojom voljom odlučila zadržati T. U ponekim situacijama osjećam na nama prijeki pogled okoline jer se nisam afirmirala, završila fakultet i ... ne znam, udala se uz veliku pompu. I to mi ne smeta, dapače.
Sam čin poroda me osnažio i to zahvaljujući okolnostima koje bi mnoge majke opisale kao nepovoljnima, no meni je samoća odgovarala. Dašak iskonskog
Krenula sam na fakultet (iako štrajkam zadnjih par mjeseci), brinem se o T. i o kući, forumiram i uopće, ali uopće se ne osjećam manje emancipiranom.
Činjenicu da mi je teško ostaviti nju samu opravdavam njezinom dobi. Kada odraste i budem joj manje potrebna, nastaviti ću sa izlascima i društvenim životom.
'prostite na zbrkanosti, just look at the time :zijev:
S obzirom da dolazim iz obitelji gdje su žene bile te koje su tragičnim slučajem ostale bez supruga-hranitelja obitelji, u dvije generacije zaredom, itekako mi je od malih nogu bilo usađivano da trebam završiti fakultet, i trebam raditi i imati svoj kruh u rukama - bez obzira bila u braku ili ne.
Tako da su za mene, i mama i baka, bile i ostale pojam te ženske snage, jer su sva veselja i nedaće podizanja djece, osiguravanja njihove budućnosti, nosile samo na svojim plećima, bez pomoći sa strane.
Nisam jednostavno navikla živjeti u stilu - e sad mi je dobro, zašto bi se brinula oko ovih i onih stvari. Uvijek postoji onaj dio u podsvijesti "šta ako". Tako da mi je, bez obzira na to što me posao razdvaja od malenog, drago da primam plaću koju imam, jer mi daje jedan veliki osjećaj sigurnosti. I na kraju, možda i najvažnije od svega - obje plaće nam rješavaju životne troškove, i ne bi mogli povezati kraj s krajem samo s jednom.
Ja odbijam tako zivjeti jer mi to jako zagadjuje zivot, osjecaje i atmosferu. Takav sam tip.Uvijek postoji onaj dio u podsvijesti "šta ako".
To ne znaci da zivim suludo, ne razmisljajuci ni o cemu, nego odluke donosim na temelju onoga sto znam da je sad i sto sadasnje stanje pokazuje kako ce biti, a ne na svim mogucim scenarijima koji bi se mogli dogoditi. Imamo backup plan koji bi osigurao meni ili MMu ili skrbniku djeteta da se snadje, ali ne krojimo cijeli zivot po tome sto bi se moglo dogoditi.
Takvo bi me razmisljanje kocilo i ometalo.
Zrinka, mislim da je ovakav sramotni i ponižavajući odnos prema pacijentima generalni problem KBC-a Split. Nije baš vezan samo za žene; mi smo ga s tatom i bakom, na žalost, doživili i na drugim odjelima.
I mene živcira taj stav - neš ti tih 3-4 dana, to se zaboravi, prođe ... a eto, ja se uvijek prije sjetim poroda negoli vjenčanja.
Ali, takav stav su prije imali i lijecnici mnogih drugih zemalja. Nije lezeci polozaj i sve sto ide uz njega iskljucivo vezan uz tretman koji dobijes u Hrvatskoj.
Zorana, nisam mislila na ležeći položaj, nego da nedostaje neki ljudski odnos prema pacijentu, kultura komunikacije.
Tamo gdje sam rađala, u Petrovoj, sve je išlo prema uhodanoj proceduri - drip, rezanje, ... ali nitko nije bio osoran, bezobrazan. Sav bi mi tok poroda daleko teže padao da je osoblje bilo nepristupačno, i da su me tretirali doslovce kao objekt.
neću se nadovezivati na prethodne postove, iskreno nosam ih baš sve ni stigla pročitati, ali sam došla reči da prije mog upoznavanja s rodom kao udrugom, nikada ali baš nikada nisam percipirala rode kao feministice...uvijek i isključivo kao roditelje (u akciji)
Ja sam Rodu uvijek dozivljavala kao udrugu koja pokusava roditeljstvu, djetinjstvu i djeci vratiti njihovo izgubljeno mjesto pod suncem.
I ja isto.
Ali, svatko ima pravo na svoj stav - to i cini demokraciju. Ipak mislim da u svemu treba biti umjeren, pa cak i u stavovima
Ali - promjeniti kako nas dr. tretiraju u rodilistima - svakako
samo ti po svom. a i ako ne bude po tvom, znaš kome se možeš obratitiVertex je fino napisala ono sto mislim o financ. neovisnosti. Ali, svatko po svome.
Ja cu reci da me drustvo cijepilo valjda jos u mladosti cjepivom stava kojeg (izmedu ostalih) zagovara i MC po pitanju financijske (ne)ovisnosti (u mom slucaju, vise osjecaja da moram financijski doprinosit mojoj obitelji, posebno kad smo u prici bili jos uvijek samo mm i ja) i da mi je trebalo dugo da ga iscistim iz sistema.
Jos uvijek mi je vazno da budem opremljena za financijsku neovisnost (u smislu sposobnosti da imam/nadem posao koji bi familiju mogao odrzavat iznad povrsine) al vise se ne mucim oko toga jel ja osobno (dovoljno) doprinosim obiteljskoj financijskoj stabilnosti (ili, sto bi bolje opisalo moje osjecaje, jel zivim na tudoj, odnosno mm-ovoj, grbaci).
Al trebalo mi je jako dugo da dodem do tog mira i radije bih da nije. Radije bih da sam mogla otpocetka s lakocom prihvatit, ili se cak i slozit s mm-ovim stavom da je lova koju on zaradi zajednicka, ne njegova, nego zajednicka, i da mu ne dugujem nista zbog toga. Al kroz zivot se uci.
ja zarađujem više od MM-a, oduvijek. Da li se zbog toga osjecam neovisnije ili samostalnije - NE - samo su svi su krediti na meni
Cvijeta, zalosno i tuzno bi bilo kad bi se zenska tj. osobna snaga crpila samo iz ambicija ili obavljanja posla koji zelis. Zenska snaga je za mene duhovna kategorija i moze se crpiti u citanju knjige, razgovoru sa susjedom, radom na sebi kroz raspravu sa djetetom, ucenjem i usavrsavanjem u bilo cemu, pa i poslovno, uzivanju u prirodi....sve ovisi tko se u cemu pronadje.
Ispunjena osoba je ispunjena osoba.
Ja sam taj mir nekako uvijek imala. Al mi strasno ide na zivce i dan danas si ne mogu pomoci kad mi se zbog tog mira imputira da sam u najmanju ruku izdala cijeli zenski pokret i sve zene u povijesti do suksuksukunbabe mi Eve.
Sad sam se sjetila kako mi je mama rekla, negdje pocetkom mog braka, da su se njene kolegice na poslu cudom cudile kak to meni muz da da studiram i ne samo da ne zaradujem, nego mi jos i on "placa" studij.
Ovo me navelo da pomislim da kod nas u Hrvatskoj barem nije pitanje emancipacije zene u smislu da je zeni mjesto doma us sporet i djecu jer to od zene u hrvatskoj ama nitko ne ocekuje, vec bas suprotno, ocekuje da radi, da ima ambicije, ali da usput i radi sve sto ide sa sporetom i djecom.
Ono, ne valja ako nemas posao, skolu, ambiciju i istovremeno se ne brines za muza, djecu i kuhinju (ili, jos gore, ako nemas muza, djecu, kuhinju).
Kolko je istine u ovom, neznam, al to mi je bila prva pomisao kad sam se sjetila ove epizode s mamom i njenim kolegicama.
o da poznata balkansk a multipraktik žena, e pa to NISAM i neću biti i tko mi što može
ja želim biti slobodna kao žena iz mog avatara i uzimam si tu slobodu svaki dan
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom