Glass ceiling (stakleni strop) termin je kojeg je prije 20 godina uveo ugledni list Wall Street Journal kako bi opisao prepreke s kojima se žene suočavaju u napredovanju u svojoj karijeri i koje ih sprečavaju da dosegnu vrh korporacijske hijerarhije.
Naime, iako u razvijenim zemljama žene čine gotovo polovicu radne snage te postižu bolje rezultate u obrazovanju od muškaraca, na višim razinama hijerarhije u tvrtkama ih je tek oko 8 posto.
Uz to, žene za isti posao i istu razinu odgovornosti, u prosjeku zarađuju za trećinu manje od svojih muških kolega.
U Sjedinjenom Američkim Državama, na primjer, žene čine 46,5% radne snage, a među najvišim menadžerima američkih tvrtki ih je samo 8%, te u prosjeku zarađuju samo 72% iznosa plaće koju dobivaju njihovi muški kolege.
Slično je i u Europi gdje među 25 najbolje plaćenih izvršnih direktora, prema listi magazina Fortune,
nema niti jedne žene.
U Francuskoj je među najvišim menadžerima samo 5% žena, a među 400 direktora najvećih britanskih kompanija samo je 17 žena.
Stanje u Hrvatskoj ne odudara od prosjeka u razvijenim zemljama. Naime, udio žena na najvišim rukovodećim položajima u 500 najvećih tvrtki u Hrvatskoj je
samo 8%, dok je taj udio u 100 najjačih tvrtki tek 6 posto.
Također, istraživanje websitea MojPosao o visini plaća u Hrvatskoj pokazuje
da su plaće žena u menadžmentu manje od plaća muškaraca te da se ta razlika čak i povećava s godinama radnog iskustva. Naime, na početku karijere žene u menadžmentu zarađuju oko 10% manje od muškaraca, a do 12. godine radnog iskustva ta se razlika penje i do 25% u korist muškaraca, te gotovo ista ostaje do kraja radnog iskustva.
Karakteristike žena u poslovnom svijetu
Iako je, dakle, problem prepoznat prije gotovo 20 godina i iako su mnoge tvrtke uvele tzv. "Diversity programmes" – posebne programe za promicanje i poticanje jednakih mogućnosti za pripadnike oba spola, značajniji pomaci na bolje ipak izostaju, te se postavlja pitanje jesu li žene manje ambiciozne ili motivirane za napredovanje u karijeri od muškaraca?
Sva relevantna istraživanja pokazuju da su žene u poslovnom svijetu jednako ambiciozne i motivirane kao i muškarci, no među spolovima ipak postoje razlike, i to u prioritetima.
Istraživanje websitea MojPosao "Može li se zadovoljstvo platiti?" pokazuje kako su muškarcima na poslu vrlo važni bonusi, povlastice i nagrade i spremni su uložiti dodatan trud i žrtvovati slobodno vrijeme ne bi li se istaknuli izvanrednim rezultatima i povećali mjesečna primanja, a važan im je i status koji dodatne povlastice osiguravaju.
Ženama je pak važnije u kakvoj okolini rade, dobar odnos s nadređenim, sadržaj rezultata njihova rada i priznanje za postizanje dobrih rezultata, a bonusi i mogućnost hijerarhijskog napredovanja su za njih niže na listi prioriteta.
Tome u prilog idu rezultati istraživanja "Hrvatski manager, akter ili promatrač?", koje je također proveo website MojPosao i koji pokazuju da su
žene–menadžeri više usmjerene na ljude i kreiranje dobrih međuljudskih odnosa, dok muškarci, iako brinu o odnosima, veću pažnju posvećuju procesu i ciljevima.
U modernom poslovanju važnost žena je sve veća
Istraživanja, također, pokazuju kako su žene bolje od muškaraca u obavljanju više poslova istovremeno, u izgradnji timova i u komunikaciji, što je u današnjem poslovnom svijetu mnogo važnije od strogog poštivanja hijerarhije i usmjerenosti na poslovni proces.
Također, poznato je i da su mješoviti timovi, sastavljeni od pripadnika oba spola, bolji u rješavanju problema od timova sastavljenih isključivo od pripadnika jednog spola.
A istraživanje američke udruge Catalyst koja se bori za bolji položaj žena u poslovnom svijetu, pokazuje i snažnu vezu između broja žena na mjestima odlučivanja i financijskih rezultata 500 najvećih američkih kompanija.
Stoga mnoge kompanije, kao što su, na primjer, IBM u kojem je među 40 direktora čak 14 žena i General Electric u kojem su 14% najviših menadžera žene, na pitanje unapređivanja žena više ne gledaju samo kao na pitanje jednakosti spolova, već i na kao nešto što je dobro za posao.
Razlozi zbog kojih dolazi do pojave staklenog stropa Pa ipak, unatoč tim pojedinačnim pozitivnim primjerima, općenito gledano većih pomaka na bolje nema. Prema američkim poslovnim ženama, kako piše ugledni svjetski magazin Economist, tri su glavna razloga zašto ih se toliko malo uspelo na vrh hijerarhijske ljestvice tvrtki.
Prvi je razlog muško "ekipiranje" i isključivanje žena iz neformalnih mreža unutar tvrtke, koje su još uvijek izuzetno važne za napredovanje. Druga su nepremostiva prepreka još uvijek prevladavajuće predrasude o nesposobnosti žena za vodstvo, zbog čega muškarci, koji čine većinu u odlučujućim tijelima u tvrtkama, nisu skloni promicati žene na više i odgovornije položaje. A kao treći razlog američke poslovne žene navode nedostatak uzora. Naime, na visokim položajima u tvrtkama je premalo žena koje bi ostalima mogle pokazati kako raditi taj posao.
Također, važan razlog zbog kojeg žene odustaju od razvoja karijere jest i
obitelj. Naime, većina žena tijekom karijere treba pauzu za djecu i obitelj, nakon čega im je, zbog velike konkurencije,
izuzetno teško vratiti se u tvrtku i nastaviti karijeru na istom mjestu na kojem su ju prekinule.
Uz to, nakon tri ili više godina izostanka s posla, žene po povratku u tvrtku, u pravilu zarađuju znatno manje nego prije odlaska. Tako se sve više žena, umjesto nastavka karijere u tvrtki u kojoj su radile, odlučuje na započinjanje vlastitog posla, što im omogućava veću slobodu i ostavlja više vremena za obiteljske obveze.
Što tvrtke i države mogu učiniti
Jaz između muškaraca i žena u osvajanju vrhova korporacijske hijerarhije neće nestati sam od sebe i stoga bi tvrtke, s obzirom na sve veću važnost žena i njihovih vještina u modernom poslovanju, trebale pokrenuti značajne promjene kako bi ih zadržale na njihovim radnim mjestima i omogućile im napredovanje.
Jedna od poželjnih mjera je svakako omogućavanje ženama
fleksibilnog radnog vremena kako bi mogle uskladiti posao s obiteljskim obvezama, te pomoć pri povratku na posao nakon nužnih pauza u karijeri, a od velike pomoći moglo bi biti i uspostavljanje sustava mentorstva.
Osim tvrtki u poticanju jednakih mogućnosti muškaraca i žena za napredovanje, važnu ulogu ima i država. Tako je, na primjer, u Norveškoj u kojoj je postotak žena na najvišim pozicija tvrtki najveći u svijetu – 22%, donesen zakon koji sve kompanije obvezuje da do kraja 2006. godine imaju najmanje dvije žene u svojim upravnim odborima.
Jedna je činjenica, međutim, neizbježna. Većinu direktora tvrtki, naime, imenuju odbori u kojima pak većinom sjede muškarci. Jednom kada se ženama omogući veći pristup u odbore tvrtki, bit će i više žena na najvišim menadžerskim pozicijama.
Odgovori s citatom
cvijeta73 prvotno napisa
8)
).
što radim pogrešno da samo u mojoj kući pada prašina i samo se kod mene skuplja neopeglani veš ? :? 
pa kad dođem s puta i meni "biti doma" ima drugo značenje, i naravno da sam sretna što imam dom, a što ne živim na grani. al u kontekstu u kojem pričamo, kao što rekoh, u mom domu htjela ne htjela - nakupi se prašina. mogu ja je ne gledati i zanemariti, al ona neće nestati sama od sebe.
U 