ma jedno je teorija, a drugo je praksa. posebice kad potreba za dojenjem ne ostavlja baš puno mogućnosti razmišljati o kojoj se to "bliskoj osobi" radi. malo mi je nevjerojatno da to ne želite priznati. iako i sama smatram da ta "bliska osoba" itekako može biti baka il teta čuvalica (sa ili bez bočice adaptiranog), ipak se ide od premise da su roditelji odgovorni za dijete, da je mama ta koja daje majčino mlijeko (bitan je i taj prisan kontakt, jelte), da rijetko koja žena prepušta mužu tu ulogu (posebice u prvim mjesecima), da (pre)često muž više zarađuje pa se financijski i ne isplati, a i ima jako puno muškaraca koji to ne shvaćaju toliko velikim izazovom (koji naravno osim skrbi za djetetom podrazumijeva i obaveze oko kućanstva) da bi pravili prekid od tri godine na poslu, posebice ako imaju legitimnu želju za napredovanjem (a tri godine nisu malo ni u jednoj struci)... u zapadnim zemljama u sve to se treba računati i na manjak jasličkih i vrtićkih mjesta, na mentalitet baka koje nisu spremne na (besplatan) baka servis, na skupocjene sate teta čuvalica, na dvokratno školstvo koje djecu šalje doma na ručak itd itd...
u svemu ovome se mi slazemo, u svemu ovome sto si navela i roda nalazi motivaciju za svoje djelovanje. Koliko god da je floskula, ali ja stvarmo moram jos jednom naglasiti da forum ne predstavlja stavove udruge. Niti u jednom sluzbenom stavu udruge ti neces naci da se Roda zalaze da majke ostaju uz svoju djecu do trece godine djetetova zivota. Mi pozdravljamo mogucnost izbora, dobro je da taj izbor postoji za majke koje to zele i koje si mogu priustiti ali svjesne smo da za vecinu nas to nije realni izbor. Nije bio niti za vecinu clanica Udruge. U odnosu na prve tri mi se recimo zalazemo i za skolovane dadailje (ja bi si za drugo dijete voljela imati, npr. tu opciju).

Sto se tata tice - ne znam tocan postotak, ima ih u udruzi ali premalo, naravno.

a zasto se majka prva uvijek prepozna u "bliskoj osobi" - hebat ga, ja se prepoznajem prva. Biologija ipak radi svoje, ne mozemo bas od svega pobjeci i iznivelirati. U svojoj obitelji ja sam sigurno sama kriva sto me i svi ostali prepoznaju kao prvu "blisku osobu", ja sam kontrol frik, najdraze sam sama hendlala sve krizne situacije oko djeteta, pogotovo na pocetku. dakle, vjerujem da smo, dijelom, i same krive za to na koji nas nacin percipira drustvo, samo ne mislim da je rjesenje odustati od svega onoga sto majcinstvo/roditeljstvo nosi nego, ipak, dovesti do toga da drustvo u većoj mjeri postuje majcinstvo/roditeljstvo.