Ja razmišljam nekako kao flower i Kanga.
Slažem se s mc da ima još puno prostora i potrebe za promjenama u društvu. Napokon, sredina u kojom živim me stalno iznova iznenađuje svojom konzervativnošću (što valjda znači da sam poprilično naivna). Ono što mi se ne sviđa u njenoj priči o emancipaciji je to da su opet na cijeni zapravo neke vanjske manifestacije uspjeha, dakle nešto što je lako vrednovati, po čemu se lako uspoređivati i po čemo automatski postajemo vrijedni i u očima drugih: uspjeh u poslu, status, stečeno znanje, zvanje, novac. Bez sumnje, redom vrijedne stvari koje nisu za podcijeniti. Ali to mi opet govori da se žena treba potruditi biti takva i takva kako bi bila dovoljno vrijedna kao osoba.
Mislim da roditeljstvo ispašta u ovoj kombinaciji (i inače u društvu) jer je jedna vrlo obična i svakodnevna stvar. Isto tako, teško se mjeri uspjeh u roditeljstvu. (Neki ga mjere uspjehom djece - naravno da je po meni to promašena tema. Ne može se i ne treba se mjeriti bilo čime). Tako da je roditeljstvo jedna sasvim privatna stvar, bez ikakve društvene nagrade. (A na društvene nagrade smo uglavnom prilično slabi.) Jednostavno se podrazumijeva.
Ipak, s druge strane, meni je već odavno nešto najbolje, ali najbolje što mogu misliti o nekom čovjeku - da je normalan. To mi je najjači kompliment i zapravo je malo ljudi kojima sam ga (u sebi) pridijelila. Nekako to prilično povezujem s problematikom roditeljstva i zato mislim da je rad (društveni, osobni) na unaprijeđivanju roditeljstva izuzetno važan. Po principu - misli globalno, djeluj lokalno. To što se stavljanje fokusa na dijete (recimo kroz kampanju Prve tri su najvažnije) tumači kao vraćanje žene unatrag, po meni je jednostavno miješanje sasvim različitih problema. Karikirano: to što veliki broj muškaraca nije shvatio što je bitno (briga za malo dijete, i veliko dijete), ne znači da se i ja moram pravit blesava (kad sam pametna i emancipirana ) i natjecat se tko ce bit jednakiji u lošem.
(Nisam najsistematičnija, meni inače treba puno vremena za post ove dužine, a sad ga baš nemam.)