Možda u nama nije od djetinjstva potican taj natjecateljski duh. Ne znam, gledam mm-a, uvijek trza, najteče se, kad mi se nešto ne da (recimo skuhati neki komplicirraniji ručak) samo ga trebam malo isprovocirati da on to ne zna, on se odmah hvata kuhače (još me nije skužio 8) ), dok se ja, ako nisam u nešto sigurna, odmah povlačim. Da li je to samo naš primjer, ili se može povući paralela, ne znam...