Pa zena koja moj trud oko djece i moju zelju i potrebu da se posvetim majcinstvu tumaci kao lijenost, makar okicenu navodnim znakovima, nije prijatelj zena u mojim ocima. Jer bi se to isto tako moglo protumaciti da ni sve te zene prije, koje su tako tesko i mukotrpno odradjivale svoj dio posla kako bi obitelj funkcionirala, nisu ustvari radile nista. Bile su lijene....nisu nista postigle u drustvu, nisu zavrsile skolu. Mogu se sloziti i slazem se da je bilo tesko, nije se moglo, nije bilo prava za ovo ili ono. Ali, sve ostalo mi dodje ko pljuvanje po tom "nicemu" sto su zene tada radile i sto danas (ne) rade.
Sve ostalo mi dodje ko zivotna lekcija mog tate: mogla si, imala si uvjete, nisi htjela. E, pa nisam! U cemu je problem?