pa kako će pitati kad ona ima tatu pokraj sebe! drugog nit ne poznaje nit zna da postoji, a mama još nije djetetu ni spomenua da postoji i drugi tata - biološki, pored tate kojeg ona zna, pa tako ona svoga jedinoga ima i ne zna za drugačije, bez obzira što ga zove imenom... meni je to sasvim logična situacija u glavi djeteta, a sad o etici, psihologiji, načelu bi se dalo pričati...sorciere prvotno napisa
uglavnom ako dijete nema uopće kontakta sa biološkim ocem, niti ga čak poznaje, niti ovaj sili ulaskom u njen život, smatram da nema uopće potrebe za žurbom tog "otkrivanja" prije djetetove zrele dobi, jer bi to sasvim sigurno unijelo samo veliki nemir u malu dječju glavicu, koja bi se ko zna kako s time nosila...
a do tada imaš dovoljno vremena i prostora smislit strategiju kako djetetu to najbezbolnije reći i posavjetovat se kvalitetno s nekim psihologom o načinu, trenutku i eventualnim reakcijama!
 |
|||
Odgovori s citatom