 |
|||
što reći?
Pozdrav svima,
molila bih pomoć ako imate ideja.
Imam kćer od 4,5 godine koja ne poznaje svog biološkog oca.Ima očuha kojeg zove po imenu ali mislim da ga smatra tatom. Čuje od druge djece priče o tatama. Kako da joj kažem, i da li je sad vrijeme? Inače biološkom je oduzeta roditeljska skrb i izuzetno je loša i opasna osoba. Vjerujem da je djetetu bolje da nema kontakt sa takvom osobom. Ipak, ne želim lagati.
Unaprijed hvala!
koliko mi je poznato optimalna dob za reci o bioloskim roditeljima kod posvojene djece je oko 7 godina starosti - navodno tada nije ni pre rano ni pre kasno...
e sad koliko je to primjenjivo na vasu situaciju,ne znam... :/
mozda se neko pametniji javi...
ili sama potrazi savjet nekog dobrog djecjeg psihologa...
ne moras lagati ali mozda (jos) ne moras reci... ili ne moras reci cijelu pricu - pogotovo ne sa strasnim detaljima...
Da li ona uopce zna za svog bioloskog oca? Pokusaj s njom razgovarati da vidis koliko ona uopce zna o svemu tome. Ponekad je iznenadujuce kako mala dijeca kuze situaciju , a ne govore.
Ako skuzis da zna ili naslucuju nesto ,reci joj da ima i drugog tatu , ruzne cinjenice ne spominji.
Ako mislis da jos nista nije skuzila ,odgodi razgovor za 2-3 godine , ali isto , molim te , izostavi ruzne cinjenice.
Puno srece!
zar te do sada nije ništa pitala?
Mene je Luka negdje oko 5 godina pitao di mu je tata. Pokazala sam ga na slici, rekla sam da se nismo slagali i da se nije baš najbolje ponašao prema nama (izbacio me iz kuće kad je Luka imao 3 mj.).
Ja sam tada već bila u vezi s MD sadašnjim i rekla sam da mu i on može biti sasvim dobar tata i da uopće nije važno ko mu je pravi tata.
Luka je pitao MD jel mu hoće biti tata, on je rekao da hoće i tu je priča završila. MD još uvijek zove po imenu, ali za tatu više nikada nije pitao.
hvala!
Hvala!!! Puno ste mi pomogle!! Pogotovo Gita tvoj konkretni primjer!! Ne, još me nikad nije pitala ništa. Samo je spominjala tuđe tate. Za supruga, svog očuha, rekla je u nekoliko navrata da joj je on tata. Da, nisam planirala pričati loše o biološkom, ali bojim se da će me tražiti da ga vidi, a to svakako želim izbjeći. Ne mogu reći da je negdje daleko kad živi u istom gradu. Nadam se da će reagirati kao Luka!
pa kako će pitati kad ona ima tatu pokraj sebe! drugog nit ne poznaje nit zna da postoji, a mama još nije djetetu ni spomenua da postoji i drugi tata - biološki, pored tate kojeg ona zna, pa tako ona svoga jedinoga ima i ne zna za drugačije, bez obzira što ga zove imenom... meni je to sasvim logična situacija u glavi djeteta, a sad o etici, psihologiji, načelu bi se dalo pričati...sorciere prvotno napisa
uglavnom ako dijete nema uopće kontakta sa biološkim ocem, niti ga čak poznaje, niti ovaj sili ulaskom u njen život, smatram da nema uopće potrebe za žurbom tog "otkrivanja" prije djetetove zrele dobi, jer bi to sasvim sigurno unijelo samo veliki nemir u malu dječju glavicu, koja bi se ko zna kako s time nosila...
a do tada imaš dovoljno vremena i prostora smislit strategiju kako djetetu to najbezbolnije reći i posavjetovat se kvalitetno s nekim psihologom o načinu, trenutku i eventualnim reakcijama!
Kako su nas u ZG-u učili u Školici za posvojitelje, do 7 godine se obavezno mora reći - to je kao krajnji rok, a preporučeno je početi govoriti na djetetu prihvatljiv način čim dijete postavlja pitanja o rođenju, o svom porijeklu... To je tema na koju će se dijete višekratno vraćati i višekratno prerađivati vjerojatno cijeli život, neće to biti jedna "objava" i to je to. E, sad, kako to primijeniti u ovom konkretnom slučaju, tu savjeta nemam - čini mi se da je isto dobro čim prije, čim dijete pita, ali bez ružnih detalja o biološkom tati - tako i potencijalne posvojitelje savjetuju da se kaže nešto neutralno npr. da se nije mogao brinuti za njega. Vrijeme za cijelu istinu može doći kasnije. Možda bi najbolje bilo posavjetovati se s psihologom kako u tom slučaju postupiti, što točno kazati jer ovo što ja "znam" je ono što sam čula i kako sam zapamtila s tečaja. Sretno!
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom