Škola Nandi je nama izgledala sasvim u redu sve dok nismo premjestili malog i vidjeli sve njene mane. Da ne izgleda baš super , to smo primjetili odmah, ali to nam kao nije najbitnije , bitnija nam je atmosfera i individualni rad sa djetetom. Četvrti razred , u kojem sam ga prebacila , bio je još uvijek sasvim ok , dobra učiteljica, a to je više nego što smo dobili u državnoj školi. U višim razredima počinju problemi , stalna izmjena profesora, neadekvatan prostor, nepostojanje dvorane za tjelesni itd.
Ravnateljica ambiciozna ali jednostavno vidiš da sve to nikuda ne ide.
Veliki planovi koji se nikada ne ostvare. Krpanje kraja s krajem , smrzavanje po zimi. Odgulili smo to, hvala bogu. Sada smo u državnoj srednjoj školi. Još uvijek mislim da nisam napravila loše za njega jer bi ga u staroj školi problemi sa disleksijom dotukli.