Testiranje senzorne integracije obavlja se i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu za neke simbolične novce - nisam bila, ali koliko sam po pričama čula ne čeka se gotovo ništa .
 |
|||
|
|
|||
Testiranje senzorne integracije obavlja se i na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu za neke simbolične novce - nisam bila, ali koliko sam po pričama čula ne čeka se gotovo ništa .
mi smo isli prije 2 god i jako smo zadovoljni kako su zene odradile posao.čokolada prvotno napisa
kako zivimo u nl mogu napisato kako to izgleda ovdje. zdravstveno placa fizioterapiju jednom tjedno 45 minuta i tu je strpano sve, i radna terapija, i senzorska integracija i fizioterapija. ne foru vuk lisica dobili smo uputnicu za jednom tjedno terpaiju doma pa imamo jos jednom tjedno njegovu floor time coach doma
svi jako puno sa njim rade sa ljuljanjem, razlicitim vrecama, svi rade sa trampolinom i razlicite vjeze za odrzavanje ravnoteze. svi do jednog prije svake seanse odrade brushing & joint compression
u biti ne znam sto bi trebala pisati o senzorskoj integraciji, sto ves u biti zanima jer svi ulete sa vrlo povrsnim pitanjem
jedino di sam bez iskustva je auditorno procesiranje i tek sad smo nasli gdje ce ga mozda primiti za testiranje pa o tome vise za par mjeseci (s obziorom na liste cekanja)
ovo je ukratko o senzorskoj integraciji, iz toga stvarno mozete dalja sami traziti vjezbe. dijete nece napredovati samo od hodanja kod teraputa, jako puno morate kod kuce odraditi sami
http://bbbautism.com/sensory_integration.htm
Sensory Integration (SI)
The theories behind sensory integration (SI) were first developed by an occupational therapist and researcher, Jean Ayres. In the U.S. and Canada, many OTs are at least familiar with the principles of SI, although technically to practice it one must have completed special training and attained a certificate from Sensory Integration International. SII will provide parents with a list of trained therapists and evaluators.
In the U.K., the treatment methods recommended by Madeleine Portwood for children with developmental dyspraxia are very similar to SI. Portwood is an educational psychologist with the Durham County Council, and the author of Developmental Dyspraxia: A Practical Manual for Parents and Professionals (Educational Psychology Service, 1996).
Note to teens and adults with PDDs: Like other forms of occupational therapy, sensory integration work can easily be adapted to meet the needs of adolescents and adults. Some adults may be more comfortable with doing a SI-style program of their own design in privacy, while others might want to see an SI specialist in a clinic or hospital.
Adults with sensory-system dysfunction have often devised all sorts of ways to reduce their exposure to difficult or painful sensations, although this avoidance leads to increased isolation. We know of adults with PDDs who have installed expensive sound-proofing in their homes, who only buy soft cotton clothing, and whose "picky" eating habits have more to do with avoiding unpleasant textures than with taste. These coping strategies are admirable, but anyone who truly wants to break out of old life patterns without experiencing the discomfort of the past can look to SI techniques for help.
Sensory integration work is based on the idea that people with motor or sensory problems have difficulty processing the information their body receives through the various senses. Just as Auditory Integration Training attempts to desensitize the sense of hearing, SI exercises are intended to reduce sensory disturbances related to touch, movement, and gravity. These disturbances can occur in any or all of the following areas:
Processing: how quickly (or if) the sensation reaches the central nervous system to be interpreted.
Analysis: how the person interprets the sensation.
Organization: how the person responds to their analysis of the sensation.
Memory: how (or if) the person remembers similar sensations and proper responses from the past.
Disturbances can occur in either the traditional five senses (sight, hearing, smell, taste, and touch) or in less well-known senses--senses that actually have a greater effect on gross-motor development. SI exercises generally work on the latter. These "whole body" senses are:
Tactile: based in the system created by the entire skin surface and the nerves that serve it, this sense processes information taken in via all types of touch.
Proprioceptive: based in the muscles, ligaments, joints, and the nerves that serve them, this sense information about where the body and its various parts are in space.
Vestibular: based mostly in the inner ear, which acts as a sort of internal carpenter's level, this sense processes information about how the body interacts with gravity as it moves and attempts to retain its balance.
Most of us never think about these senses, unless they are suddenly disordered in some way, such as from an inner-ear infection, a dizziness-producing carnival ride, or a leg that "asleep" and causes stumbling. For many people with PDDs, however, dysfunction in these sensory systems is the norm—in fact, for many it this very sensory dysfunction that is the most pervasive part of the disorder, and that may lead to its most disabling effects. Many behaviors commonly thought of as "autistic," including toe walking, hand-flapping, and rocking, can be attempts to deal with sensory integration dysfunction.
Infants and young children learn to interpret the world around them through their senses. If the information comes in all wrong or cannot be processed properly, the world is a confusing place. Imagine trying to pay attention to your mother's lullaby if it sounded like an electric drill, or trying to play with a toy when your clothing was causing intense discomfort. The tactile, proprioceptive, and vestibular senses are our most elemental ways to relate to the environment--they're with us from the earliest nervous-system development in the womb. Problems in this area are fundamental, because they interfere with the ability to learn the basic skills that are the building blocks for all others.
Luckily, sensory integration work can help most people with PDDs get better control of the information they take in. Please consult an occupational therapist that is trained in SI techniques if possible, or at least explore further by reading some of the SI-related books. The Out-of-Sync Child, (Perigee, 1998) by Carol Stock Kranowitz, while not aimed at the more intense SI problems experienced by autistic-spectrum people, is another widely available source of information. It is an adequate guide starting a home-based sensory integration program when you can't find professional help.
SI activities are usually quite simple. Special equipment is not a must, although some parents have used swings, hammocks, and small items that can be obtained from catalogs. The following lists offer a few examples of typical SI activities that may be done at home.
For tactile-sensitivity problems (under- or over-sensitivity):
The so-called Wilbarger brushing technique is based on the use of firm strokes with a soft surgical brush (available inexpensively from medical-supply stores) on the back, arms, and legs. Brushing is interspersed with joint compression, in which the elbows, arm sockets, knees, and hip joints are pushed together firmly several times in succession. It's hard to explain this practice in print--it's really something you should be taught in person.
Handling materials with a variety of textures, such as wet or dry sand, shaving cream, dry beans, and water. Children can be encouraged to play with the materials even put them on their arms, legs, or face if appropriate.
Deep-pressure massage or hugs
Making a "kid burrito" by rolling the child up tightly in a blanket, or a "kid sandwich" by (carefully) squishing the child between two gymnastic mats or sofa cushions.
Parents and other caregivers should also avoid introducing people with tactile over-sensitivity to unnecessary unpleasant sensations. Clothing problems are very common in this group, with tags and scratchy materials being frequent offenders. Incidentally, tactile under-sensitivity is a common cause of hyperactive behavior.
For proprioceptive problems:
Swinging (clinics often use a big therapy swing that lets the person swing in a prone position). Jumping on a small trampoline. The joint-compression technique mentioned above.
For vestibular problems:
Walking on a balance beam. Balancing on a large "therapy ball" as it moves.
OT work aimed at strengthening and developing gross-motor skills (people with vestibular problems tend to have low muscle tone).
Exercises that encourage "crossing the midline:" using the left hand and arm on the right side of the body, and vice versa. Examples include some kinds of dancing, and rocking from side to side.
Stair climbing:
Most of these exercises actually work on more than one sense at once. Activities can be combined and varied to keep SI work fun--and most children do think it's fun! Adults with long-term sensory issues may have a hard time getting started with an SI program, especially since some of the activities may seem childish or silly.
One special area of concern is oral tactile dysfunction. For years, parents have told their physicians that their children with PDDs had strange, limited food preferences. Many prefer bland, textureless foods, and self-select from only a few favorites: peanut butter, white bread, and applesauce only, for example. Although sometimes food preferences may have their roots in allergy issues (some allergists say that the foods we crave tend to be the very ones we are allergic to), if texture appears to be the primary issue, the problem is more likely to be oral defensiveness. OTs can work to desensitize the nerves in the mouth, helping these children to gradually tolerate more textures and broaden their diet.
Sensory integration differences extend to eating habits. Some people with PDDs will stuff their mouths to the bursting point, for instance, and may not notice when food gets on their faces or hands. The issue here is tactile under sensitivity, and that can also be addressed by an OT.
Most speech therapists are also knowledgeable about sensitivity problems in the mouth and throat, and may be able to help.
In addition to exercises that reduce sensory defensiveness, or that help the under sensitive patient integrate and process sensations, clinicians recommend making a sensory diet part of daily activities at home and at school. This means integrating soothing sensory experiences into daily activities at a regular interval. These activities could include:
Slow repetitive rhythmic movements, such as Tai Chi, water aerobics, or using a rocking chair.
Firm pressure on the skin, from hugs, compression devices, or another source.
"Heavy work," such as moving furniture, carrying heavy bags, or lifting weights.
Activities done upside down, such as headstands or tumbling.
I mi smo naše testiranje obavili tamo (prije tri godine) mislim da smo čekali nekoliko mjeseci na red, ali bili su vrlo ugodni i profesionalni, i nalaz je stigao na mail nakon dva tjedna.
nas su obradile upravo lejla i maja. dobili smo sve napisano (sto i kako raditi koje knjige uzeti) za tjedan dana
jako puno vjezbi mozete naci na youtube ali meni je stvarno od pomoci to sto sam u pocetku sjedila u kabinetu kad je vjezbao (tu u NL). moguce je da je zbog sebastianovog autizma komunikacija sa njim bila otezana pa mi se cini nemoguce da bih ga pokrenula bez profesionalne pomoci.
Razlika u odnosu na Goljak je što na Goljaku postoji terapija, a na ERF-u samo dijagnostika i savjetovanje roditelja.
Cure koje ste išle ili tek idete na testiranje, što je bilo to što vas je potaklo na to. Jeste li same na djeci primjetile nešto po čemu ste zaključile da bi trebali ići, ili vas je uputio pedijatar ili specijalist ili...
Ja sam se isto ovo pitala, često... zapravo pitam se još uvijek i nisam našla zadovoljavajući odgovor. Nismo išli na testiranje senzorne integracije s djecom, ali naše starije dijete je imalo jednu grupu smetnji, a mlađe drugu, pa sam se oboružala literaturom (ima gore na starim postovima). Za mlađega još uvijek razmišljam da li da ga odvedem na testiranje, iako naslućujem u čemu je njegov problem (neki od njegovih problema: alergije, astma + izvrstan sluh za glazbu koji dolazi u kombinaciji sa užasnom preosjetljivošću na buku, šuškanje i slično te lako otklonjivom pažnjom).
Svi smo mi osjetljivi na nešto... Ček da se sjetim primjera... evo, na mirise u trudnoći. Prije i nakon trudnoće ti ne smeta, a u prvom tromjesečju ne podnosiš npr. miris paste za zube (bar je tak meni bilo). Te stvari su česte kod alergičara, a pojačana osjetljivost je također česta kod darovite djece. To se mijenja i često ovisi i o stanju duha (nedajbog da netko meni nafrlji radio u autu ako sam umorna, taj se ne bi dobro proveo...).
Između očite patologije i "normalnosti" vrlo je širok raspon stanja i nema tu neke granice za koju bi čovjek rekao "e, do tu smo normalni, a ovo dalje je poremećaj". I vrlo je individualno.
Smetnje senzorne integracije nisu nešto što je uklesano u kamen. Svaki je čovjek drugačiji, a problem nastaje kad ta preosjetljivost ometa normalno funkcioniranje. Ja sam pažljivim praćenjem ustanovila što smeta moju djecu (a takav je vjerojatno svaki čovjek) i nekako smo zajedno nalazili načine kako to prevladati. Moji su voljeli masažu, češkanje i ljuljanje u ranijoj dobi (konjić, stolac, ljuljanje u krilu i sve vrste ljuljački).
Ipak, ako posumnjamo da problem postoji, nije zgorega pitati za mišljenje iako ja smatram da ne treba na silu tražiti patologiju tamo gdje je nema (pa ponekad preskočim neki specijalistički pregled svake godinenego odem svake druge, pogotovo otkad su mi djeca veća). Bolje puhati na hladno nego se opeći, jer kod smetnji senzorne integracije (ako postoje) puno znači rana intervencija.
pitas se da li je sve ok i kuzis da ti dijete nije ko druga NT djeca
pa sto je dijete vece razlika je sve vidljivija
i pitas se da li dijete zeza (klasika je da se veli da izvodi, da izmislja, da je razmazeno ili neodgojeno...) a dijete ima ogroman problem koje losije educirana ekipa ne kuzi
Mame koje ste vodile djecu u MAKA, molim vas za savjet: imam dječaka od 7 god (prvašić mamin), koji je darovito dijete (a to nam je potvrdila i psihologica na obradi u PCM). Na upisu u školu, pedagogica je uočila neki nedostatak pažnje i uputila nas na opsežne pretrage u Suvag, sa sumnjom u ADHD. Na kraju priče pokazalo se da nema ADHD, ali i da određeni nedostatak pažnje postoji, uzrokovan nedovoljno razvijenom vizuomotornom koordinacijom za tu dob.
Zvala sam u MAKA da se naručimo na obradu ali gđa. mi je rekla da su im svi termini popunjeni i da će me zvati u slučaju da se otvori neki termin. Prošlo je već nekoliko tjedana i nije me zvala, očito je prevelika gužva za te vježbe... pitam se što sada - kao mama htjela bih pomoći svom dječaku svim raspoloživim sredstvima - da li da nazivam ženu i gnjavim je da nas primi, da li da s njim vježbam doma vježbice iz brain gym, jednorozi su stvarni i sl. knjiga, da li da pustim sve kako jest i ne forsiram dok sam ne stigne vršnjake u razvoju...?
Mislim, mi nemamo većih teškoća osim - nedostatka pažnje (pažnja traje max 35 min, a školski sat ipak 45 min...), brzo se umara, seprtljav je u igrama s loptom i sl. Nije big deal, al opet... Uz to je jako osjetljiv na dodir (nikad, ama bas nikad ne ide bos, cak ni na moru, a da ne pricam kako je bilo tesko nagovoriti ga da na natjecanju izadje na tatami bos...), na mirise (zato ja imam zabranu na deziće, lak za kosu, lak za nokte i sl)...
Bas citam Raising a sensory smart child i na onoj check-listi sa simptomima sam bome u svakoj tablici čvaknula bar po jedan ako ne više simptoma...
Sorry ako vam ovaj post izgleda zbrkan i zamoran, upravo se ja tako osjecam pa tako i pišem...
Pišem ti pp!
Di mogu nać ovu check listu?
korason jesi uspjela dobit termin?
Senzornu integraciju ne provode radni terapeuti , što je negdje gore napisano, jer naime sigurno ne znate ali ne mogu je provoditi niti defektolozi ukoliko nisu završili dodatno tečaj senzorne integracije (koji se masno plaća)...Što se tiče erf- savjetovališta, da tamo ima kabinet za si, dijagnostiku koju vodi prof. Fulgosi Mašnjak koji je veliki stručnjak u ovom području...
Nije istina. Senzornu integraciju mogu raditi fizioterapeuti, psiholozi, defektolozi, odgajatelji, pa tako i radni terapeuti, ali svi pod uvjetom da su završili edukaciju iz tog područja.
Rehab, ispričavam se ako sam pogriješila, ali znam da je nama profa koja vodi testiranje u erf savjetovalištu i koja je ujedno voditeljica tečaja si, kaže da se bori da zasad jedino mi ( defektolozi) imamo pravo na provođenej iste...al eto valjda griješim
Jel na ERFu senzornu dijagnostiku i dalje rade od djetetove navršene 4.godine ?
Ma daj, pa to je suludo ! Pa sama Jean Ayres, koja je tvorac teorije i metode SI, bila je po struci radni terapeut. Ispočetka su SI radili isključivo radni terapeuti, a i danas je najviše oni rade. Ili si nešto krivo razumjela, ili je Fulgosica (pretpostavljam da na nju misliš) nešto totalno krivo zabrijala. Uostalom, zašto SI ne bi radili i drugi stručnjaci koji se bave djecom, ako su završili edukaciju? Što to njih diskvalificira u odnosu na nas ?
Ok, rehab bez ljutnje..ok..očito nas krivo upućuju u to...Ti si radni terapeut ili? i jop jednom nemoj se ljutiti
Noup, i ja sam defektolog. I ne ljutim se na tebe, nego me ljuti taj nered kod nas... Pa dolje čitam o psihologinji koja dijagnosticira Aspergera, pa o defektolozima koji odbijaju djecu prije navršene 3 godine života, pa sad o profesorici koja daje nama ekskluzivno pravo na bavljenje SI... I nikoga nema da regulira taj nered, bavimo se nebitnim pitanjima poput onog jesmo li defektolozi ili edukacijski rehabilitatori, svatko se bavi svačijim poslom a nitko svojim... Ma želudac mi se diže od svega toga.Ok, rehab bez ljutnje..ok..očito nas krivo upućuju u to...Ti si radni terapeut ili? i jop jednom nemoj se ljutiti
a dali ima u splitu netko tko se bavi dijadnosticiranjem SI
Provjeri u Juraj Bonači
Vidim da se povela žestoka rasprava o tome tko tu smije a tko ne provoditi terapiju senzorne integracije. Dakle slažem sa su ovo jednostavno debilane što čitam okolo tko sve provodi testiranja i šta ti ja ne znam sve ne samo zato što su odslušali par predavanja na svom faksu o senzornoj integraciji. Sramota! A tu ispaštaju roditelji i djeca. Dakle ja ne znam tko su i što su oni ali postoje dvije edukacije vezane za senzornu integraciju. Jedna je namjenjena isključivo terapeutima dakle prvenstveno radnim terapeutima pa onda i fizioterapeutima jer SAMO oni mogu provoditi tu terapiju i sve te procjene koje se uglavnom vrše u senzoričkom kabinetu/dvorani. ta edukacija traje kroz dvije godine i vrlo je detaljna dakle tko god da je završio ne znam kakvu radinicu o SI ne može se mjeriti sa SI terapeutom niti smije raditi to bez licence, što će se vrlo brzo zakonski i kazneno teretiti. Dakle svima onima kojima još uvijek nije jasno TERAPIJU SENZORNE integracije može provoditi samo radni ili fizioterapeut koji ima licencu po završenom tečaju. Što se tiče defektologa, rehabilitatora i pedagoga za njih je bio poseban tečaj koji nije ista stvar kao ovaj za terapeute. Dakle to je skraćeni tečaj gdje se ti stručnjaci upoznaju sa SI, kako prepoznati simptome, kako primjeniti neke stvari u svojem radu ako rehabilitatorm, edukator, pedagog ALI NIKAKO ne mogu provoditi terapiju pobogu. Zato i postoje ogromne razlike u tom tečaju. U današnje vrijeme se otvaraju kojekakvi senzorički kabineti i igraonice jer se pojam popularizirao i svaka šuša misli da može to raditi jer "djetetu ljuljanje ne može naškoditi" Koliko god da nekima to sve izgleda kao igra oni koji nisu stručnjaci ne znaju koliko sa krivim imputima mogu djetetu zagročati život i dobiti upravo suprotan učinak od samoregulacije. Zato se i zove terapija. Zamislite da netko tko je pročitao dvije knjige o vašoj struci se smatra dovoljno educiranim da radi vaš posao ili ne daj bože da provodi terapiju sa vašim djetetom. Grozim se svega toga!Onima kojima nije još uvijek jasno neka pokušaju kontaktirati Gospođu Mihaelu Grubišić sa Goljaka koji najbolji stručnjak na našem području za senzoričku integraciju, uvjerena da će svima rao objasniti koja je razlika između radnog terapeuta i rehabilitatora i zašto oni ne mogu provoditi terapiju SI. Vidim da se mnogi roditelji žale da se jako dugo čeka na Goljak i zelengaj. Ne radim tamo ali znam da se čeka sa razlogom jer do nedavno to je bila jedna jedina ustanova gdje vaše dijete može dobiti pravu terapiju SI od strane stručnjaka a djece ima stršno puno i dolaze iz cijele zemlje. Uskoro će izaći druga generacija SI terapeuta što vam govori da i njih nema puno. Nadam se da će u bliskoj budućnosti sve više otvarati adekvatni senzorni kabineti gdje će raditi educirani SIAT terapeuti sa vašom djecom te da će se svi stručnjaci i članovi rehabilitacijskih timova educirati oko toga što je čiji posao kako ne bi bilo potrebe za prepucavanjem na forumima.
Molim vas ako netko zna provodi li se dijagnostika u rijeci i gdje?
Ne znam ja, ali mislim da znam tko zna. Udruga DIRA ima podružnicu i u Rijeci, pa ih probaj pitati. Evo ti njihove stranice s kontaktom: http://www.dira.hr/o-nama
Nisam našla riječku adresu i telefon, ali ima topic na njihovom forumu i tamo piše na kojoj su adresi. Gle ovdje: http://dira.forums-free.com/udruga-d...eka-t3024.html
Sretno!
Pozdrav! mi smo trenutno u Klaićevoj na ''papirnatoj'' hospitalizaciji. utvrđuje se što mu je i vrlo se sumnja na SI. Odradili smo sve moguće i vrlo opširne pretrage i još nam u ponedjeljak preostaje psiholog i psihijatar. Svi koji su ga se dotakli više manje se slažu s tim da je u pitanju upravo SI a i ja što više čitam o tome, više razumijem svog sina. Preporučeno nam je onako usput i još ne ofišli udruga Leri, Goljak, Zelengaj, Mali Dom, Silver u Dubravi, Maka (ali to nam je skupo a koliko sam shvatila na uputnicu ne ide). što odabrati? rečeno nam je da uz SI terapiju moramo imati logopeda (ne priča) i rehabilitatora (?), zato bi bilo poželjno da je sve na jednom mjestu. Što činiti? Još nam je sve novo, još istražujemo...
Joj draga, pročitala sam ovo sinoć i probudila se usred noći misleći na tebe i tvoje dijete... Nemam iskustvo sa SI (moji dečki su imali drugačijih smetnji, jedan više, drugi manje, nebitno...ali to je u velikoj mjeri riješeno).
Ipak, ne znam da li je ovo pametno, ali napisat ću ti što ja znam i s čim imam iskustva, možda ti pomogne: u Suvagu imaju kompletan tim za obradu (neurolog, psiholog, fizijatar, logoped... - to znam jer smo kod ovih bili i još uvijek hodamo na kontrole). Ne znam kako u SUvagu stoje sa senzornom integracijom jer oni imaju težište na rehabilitaciji gluhe djece, ali rade i s ostalima. S druge strane, kod njih se sve može obaviti na uputnicu. Istina, na prvi pregled se obično dugo čeka (nekoliko mjeseci smo čekali za starijega, a mlađi je došao na prvi pregled za samo nekoliko tjedana). Ako pokušaš objasniti situaciju, možda bi se to moglo ubrzati jer je kod ovakve djece važna rana intervencija. Zamoli i djetetovog pedijatra za pomoć. Suvagovi logopedi su odlični, ali nije svaki logoped bingo za svako dijete. Mi smo imali sreće i bili jako zadovoljni i u centrali i u vanjskoj ambulanti gdje smo vodili starijeg sina logopedu godinama.
Suvag ima isto i odlične radne terapeute koji rade s djecom sa zakašnjelim razvojem govora (naša pedijatrica me nagovarala da starijeg sina upišemo onamo u vrtić i školu, ali uspjeli smo i s običnim logopedom, isto Suvagovim, jer se djetetu popravilo stanje). Kod ovakvih situacija dijete te može jako iznenaditi (pozitivno) ali često treba s njim puno raditi. Ako te zanimaju imena, pada mi na pamet jedino Renata Rade (radni terapeut u Suvagu), zato jer žena piše knjige o tome kako se potiče govorno-jezični razvoj.
Nisam uopće sigurna da sam na pravom tragu, senzorna integracija je osjetljiv teren. Uostalom, vidi na ovom topicu tko od forumaša ima iskustva baš s tim. Možda se jave kad vide da se tema podigla.
Bilo bi dobro da čim prije uspiješ naći osobu ili još bolje tim ljudi koji će raditi s tvojim sinom + naučiti tebe i ostale članove obitelji kako raditi s njim i kako se nositi s cijelom situacijom. Možda će u početku biti malo lutanja (nek te to ne obeshrabri) ali držim fige da čim prije uspijete posložiti kockice. Sretno i držite se!
Silverinne, ja bih ti preporucila da se narucis na ERF (edukacijsko-rehabilitacijski fakultet) vezano uz SI, a sto se tice govora mislim da je SUVAG najbolji. Kad dobijete dijagnozu onda mozete razmisljati o institucijama koje si navela za terapiju. Mislim da vam je sad najbitnije doci do strucnjaka da vidite o cemu se radi. Sretno!!!
evo cure moje nas s novitetima. dakle danas smo završili s hospitalizacijom i zaključak je sljedeći: rađene su mu opsežne pretrage od kojih znam da je eeg u redu a čekamo još genetske nalaze krvi. ostalo je u redu. što se tiče psihologa, procjena je prema onom standardnom testu da kasni godinu, do godinu i pol općenito. fina motorika, govor, sve. psihologica mi je zajedno sa psihijatricom (dr. Klobučar, koja je toliko divna i umirujuća da je to divota) preporučila prvo barem 6 mjeseci samo defektologa intenzivno da ga ''slomi'' i strukturira jer on uopće ne surađuje i možda je i procjena o zaostatku i malo kriva, ali teško je reći jer se on zatvara u ''svoj'' svijet i ''iskrivi se'' čim ga se prekine. dakle, moralo bi ga se dovest u stanje da je on uopće u stanju pola sata s nekim surađivati da bi imalo smisla uvesti logopeda. uz defektologa mi je preporučena senzorna terapija i veli dr da je taj SILVER famozan a da se drugdje (na uputnicu) strašno dugo čeka i da ako mogu privatno da krenem odmah jer nemamo vremena za gubljenje više. cijeli taj njegov problem nam se dugo maskirao jednim drugim zdravstvenim problemom, zato smo tek sad reagirali. otvorena za preporuke i privatne i sve druge. moram što prije krenuti. hvala vam i na ovome do sada <3
Draga moja, na ovaj tvoj post samo divovski X.
Svaka riječ ovdje napisana je točna i istinita.
Kome nešto nije jasno, što je SI, tko ju dijagnosticira, tko ju provodi, a tko ljulja dijete u igraonici...neka pročita ovaj tekst!!!
Pozz sunshine83
Držim fige da uspijete naći pravu osobu / tim čim prije. Koliko god ti se sad činilo da ste kasno krenuli, ipak je dijete još relativno malo i puno se toga može s njim napraviti. Sretno!
hvala draga, evo telefon mi već srastao s uhom
Samo da pitam - silverinne, ima li kakvih novosti nakon skoro mjesec dana? Kako je dijete?
Pitanje roditeljima čija su djeca išla na terapiju senzorne integracije, osobito ako su išla na Goljak:
Koliko često ste imali terapije i koliko dugo (tipa, mjeseci) su išla?
Koliko su djeca tada bila stara?
prije tjedan dana sam bila na edukaciju "Senzorna integracija" kod dr.sc Dragane Mamić, predivno stvorenje, ogromna srca
Pokušajte doči do nje
u 5h predavanja puno toga sam naučila i znam kako pomoći danas sutra i sebi a i djetetu s takvim poremećajima:::
Što se literature liče, ne znam jeste li čuli za obiteljski priručnk http://www.izvorznanja.com/index.php...&product_id=65
Fantastičan priručnik za roditelje, odgojitelje, učitelje i sve one koji rade s takvom djecom....
Imam knjigu, preporuka od srca
V. kreće ovaj tjedan na terapiju na Goljaku. Prvo je imala par termina za procjenu i sad kreće terapija aktivno jednom tjedno i terapeutica predviđa da će trajati oko dvije godine. Uz to ide i na radnu (dva puta mjesečno, ali do sada smo uspjevali dobiti termine svaki tjedan). Dijagnoza još nije sto posto potvrđena ali najvjerojatnije se radi o dispraksiji, a terapiju provodi SI terapeut.
ej draga na kraju je tata bio u pravua svi su ga razuvjeravali.
Drago mi je da ste krenuli s terapijama.sve ce sad ici na bolje
Sretno!!!!
Pozz draga
I mi smo bili nekoliko puta na senzornu s malim (okolica Splita). Isli smo po preporuci medjutin to je skupo, 200kn 45min. Sad, to sta je odlazio jednom tjedno je jednostavno pre malo (tako je i psihologinja potvrdila). To bi trebalo ic jednom dnevno minimalno za nekakvo ozbiljnije rezultate..jer to je ipak program. Posto ja nemam placu od 2000 eura, mi smo odustali
poslala sam zahtjev mailom i dobila odbijenicu sa objašnjenjem da ne primaju djecu ispod 4,5 god, šta sada?
Bok mi cekamo u Klaicevoj senzornu sobu koja je sad kroz ljeto u rekonstrukciji. Zanima me tko je vec bio kak cesto se ide u senzornu sobu
jel se tko u zadnje vrijeme narucivao na erf-u za diagnostiku, koliko se ceka?
jeli u Splitu/okolici ima neko kvalitetno testiranje?
Imas kabinete za ranu intervenciju u Sibeniku, Zadru, Dubrovniku.
Koga u Dubrovniku preporucujes?
I dalje me zanima koliko se ceka na erf-u
Najbolje je da ih direktno pitaš: http://centar.erf.unizg.hr/index.php...graciju-o-nama
Čekanje ovisi o trenutnom opterećenju.
poslala mail, cekam odgovor, nego rekoh da se pripremim ako je poznato kakvo je trenutno tamo stanje...
evo info ako jos netkoga zanima: trenutno na narucuju, treba se javiti u devetom mjesecu
Nemam uvid u to zbog čega tražiš info o senzornom kabinetu, a nije ni bitno. Nemam ni nove informacije, jer su moja djeca poodrasla (v.potpis), ali stariji je imao raznovrsne rane smetnje koje smo rješavali kako smo znali i umjeli. Nismo išli u senzornu sobu jer nismo bili u ERF-u nego u Suvagu (zbog osnovnih poteškoća, koje su uključivale sluh, jezik i govor, ali motoriku i senzoriku - bilo je prostora za vježbanje). U to vrijeme došla sam do raznih informacija kako možeš s djetetom doma kroz igru raditi te stvari. Već sam ja i prije stavljala na forum taj materijal, pa ću probati potražiti stare postove, a ako ne nađem, stavit ću ponovno. Od viška glava ne boli.
Ne kažem da trebaš doma vježbati, jer bolje je ako imaš upute od stručnjaka (mi smo imali odličnu fizijatricu iz Suvaga, ali ta ekipa koja je pomagala mom sinu sada je u mirovini) ali pogledaj, možda će nešto od toga biti zanimljivo i korisno. Nama je pomoglo.
Evo, našla sam svoje stare postove - ovaj topic, postovi 10, 11 i 12: http://forum.roda.hr/threads/84498-Senzorika
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom