Naš uskršnji paketić - prirodni porod na SD

[sonja]

Ovo mi je bio treći porod na Svetom Duhu i već sam dobro znala što mogu očekivati. Na prvi porod prije šest godina sam došla dosta nespremna, iako sam mislila da sam spremna. Stavili su mi drip, a da mi to nisu niti rekli (poslije sam pogledala u karton), rezali su me i doktor mi se nalaktio na trbuh. Oporavak od epiziotomije mi je bio jeziv. Prije tri godine sam došla puno spremnija na porod i odbila sam epi, brijanje, drip i lijekove protiv bolova. Rodila sam brzo, hodala sam ili stajala sve do samog izgona i nisam popucala niti malo! Oporavak je bio super – na izlasku iz rodilišta sam čučnula s Jakovom u naručju da ga pokažem Jeleni. Nakon prvog poroda nisam mogla ni sjediti, ni čučati jaako dugo.
Ovaj treći porod mi je ostao u sjećanju kao nešto teži nego drugi, iako sam isto tako rodila prirodno, bez intervencija. Počelo je , kao i svi moji porodi u 3 ujutro. Ovaj put je pukao vodenjak, uz lagane trudove. Ja sam se prvo dobro izguštala u kadi s toplom vodom (da si ublažim neugodu od trudova), pa sam onda probudila MM-a. Spremili smo se, popili čaj i nešto pojeli i krenuli na SD. Btw, bio je Uskrs, a mi smo se vozili kroz snijegom zavijene brege.
Kad smo stigli u rađaonu (nešto prije 7)– standardni prijem: neljubazna sestra, na stol, ctg. Ja se pokušavam opustiti, jer znam da ako se osjetim nervozno da će mi trudovi prestati (to mi se dogodilo na drugom porodu). Dolazi mlada doktorica, gotovo ništa ne govori (kaj je njima tak teško nasmješiti se i objašnjavati što rade?). Ja lijepo i ljubazno objašnjavam što sve neću (klistir, brijanje, drip, lijekove protiv bolova, epi), a ona zove šeficu – nešto stariju doktoricu kojoj sve to ponovo objašnjavam, a ona mi daje dvije izjave na potpis. U jednoj potpisujem što sve neću, a u drugoj da ako smo dijete ili ja ugroženi, njima prepuštam odluku. Cijelo to vrijeme imam trudove koji su srednje jačine – moram se koncentrirati i opuštati da bi prošli. Otvorena sam 6 cm i plodna voda curka povremeno po podu. Tri puta me ispituju moje podatke ?! i uopće ne poštuju vrijeme dok sam u trudu. Odlazim u predrađaonu i tad dolazi do smjene. Stižu primarijus Dukić i doktorica Laušin. Super mi je bio njegov komentar na moje odbijanje lijekova i dripa: „Super! Šef bi se veselio da je više takvih rodilja – manje trošimo.“ On je bio vrlo simpa i potpuno je podržavao te moje zahtjeve. No samnom stvarno nisu imali puno posla. Nakon kratkog vremena u predrađaoni sam otišla u box, i rekla da ću, hvala lijepo, za sada stajati. Došao mi je MM . U boxu mi je primalja Snježana prikopčala ctg dok sam stajala, za 10 tak minuta pogledala nalaz i onda me pustila na miru. Ja sam već imala dosta jake trudove, i za vrijeme truda sam si vizualizirala otvaranje- kao pupoljak cvijeta magnolije koji se otvara. Nakon nekog vremena sam unutar cvijeta vidjela bebu koja je zapravo izgledala kao bumbar. Teško je to objasniti, ipak je to jedno posebno stanje kad razni hormoni divljaju tijelom. Između trudova sam se opuštala, pila čaj od mente i pomalo grickala energetsku pločicu. Bila sam pomalo nestrpljiva pa sam prerano mislila da osjećam poriv na tiskanje, i kad je doktorica rekla da to još nije to, malo sam bila razočarana. Na ovom porodu sam stvarno osjetila tranziciju – bila sam nestrpljiva i pomalo razočarana što ne mogu više stajati, jer sam zadnjih dvadesetak minuta trudova legla gore na stol. I mislila sam si da mi je dosta troje djece, da ne moram više. No, kad je došlo vrijeme za tiskanje, ja se više stvarno nisam mogla suzdržati, već kao da je tijelo samo od sebe tiskalo, a ja sam samo malo pomogla. Doktorica i primalja su pripremale međicu za izgon i brzo je Karlo bio vani (bilo je 10.35). Ono što neću nikad zaboraviti je da je Karlo lupao po trbuhu iznutra i između onih zadnjih najjačih trudova !? Baš kad sam se ja trebala opuštati i pripremati za dalje, malac je lupao ko lud. I kad se Karlo rodio, stvarno je ličio na bumbara – bio je sav bucmast (3800, 50cm) i s puno tamne kose. To mi je bilo sasvim neobično, budući da su mi i Jelena i Jakov odmah imali naranđastu kosicu. Odmah su mi ga stavili na trbuh, pa smo ga MM i ja gledali i uživali, dok je primalja rekla da je pupčana vrpca prestala pulsirati i prerezala je. Tad je izašla i posteljica pa su se svi zabrinuli – izgledalo je kao da komadić nedostaje. Primalja je rekla da se sama posteljica odljuštila i da je mala vjerojatnost da je nešto ostalo, no doktorica je odmah izvukla ultrazvuk, pa su me ona i primarijus dobro pregledali i zaključili da nema ništa. Sva sreća, jer me baš uhvatila panika i strah od kiretaže. No to je srećom dobro prošlo. Još je nešto dobro prošlo: nisam popucala ni malo :D Tad su malog samo obrisali i vratili ga meni na trbuh i tako smo ostali u boxu još sat i pol. Mali je dojio, mi smo ga gledali, MM je slikao i snimio mali filmić da odmah može pokazati djeci doma . Uživali smo

http://www.babababies.com/images/pic...017_0-5854.jpg
http://www.babababies.com/images/pic...017_1-1643.jpg

[Marija]

Prekrasno!

Čestitam na slatkom bumbaru

[Sretna Mama]

Predivna prica...
Pusa malom bebacu

[Felix]

super, super! :D a iduca beba stize... negdje oko 20.02.2011. , zar ne?

[maxi]

prekrasno, pusa bumbaru

[Arkana10]

prekrasno