E i ja potpisujem-dan po dan..moj dan je npr danas losiji. Preksinoc sam spavala sve skupa 4sata u tri navrata, sinoc isto toliko u 2 navrata, preko dana spavanje 0 bodova, a sad evo lezim na ledjima, suze mi frcu od bolova u ledjima jer je malena na meni 24/7. Na jedvite jade sam muza probudila da ju bar na pola sata uzme-jer gospodin veli kako se on mora naspavati jer on radi??? I naravno da tih pola sata mala vristi nemilice i ja ne mogu sklopit oko posto se osjecam kao nemajka. Da ne spominjem stariju kcer koja mi svaki dan kaze da joj dam posla po kuci da mi pomogne i srednju koja ima tantrume jer se osjeca zapostavljeno. I auto nam krepo'. I mala nece u kolica. I starija kaslje i ne idu u vrtic a ovaj tjedan prave ukrase za Katerinski sajam na kojeg ne znam kako cu ih odvest jer nemam auta i muz ce bit na terenu...ima dana kad se sve cini kao 'čemer i jad'. I hvatas se tad za onih par tracaka svjetla kako imate krov nad glavom i kruh na stolu. Ali to su i dani kad se pozelis baciti s balkona-ne karikiram!- ili nesto jos gore sto ti prodje kroz glavu, ali to ni u ludilu ne bi izgovorio naglas. U zadnjih 10 dana sam 3x zamracila i pala dok sam drzala malenu, a muz je preksinoc zaspao i poklopio malu koja se pocela gusiti (istrcala sam ispod tusa na vrijeme).
Tu prvu godinu zaista nije lako i bude svega!