kako se nosite s depresijom?

[cvijeta73]

pulinka, sori na iskrenosti, zaboravi ako sam fulala ceo fudbal, i krivo shvatila tvoje postove. no, iz njih iščitavam zbunjujuće poruke. nisu logički povezani, kako bih rekla. dakle, ili nisi dobro objasnila situaciju, što u krajnoj liniji nisi ni dužna, naravno, ili, radi svog mira i zdravlja, pa taman da i odeš u taj novi zeland, ja bih osobno preispitala samu sebe, da točno utvrdim što mene u toj situaciji, odnosno u odnosima - muči. i sa sestrom i s roditeljima.
evo npr ovo:

Da, osećam se loše jer sam se ja izderala na nju kada smo poslednji put razgovarale: da ide kod doktora jer joj ja ne mogu pomoći

s nekim ljudim treba na fino, s drugima ne pali taj pristup. nego oštar, ultimativan, nema mrdanja.
ti joj i nisi mogla pomoći (i ne znam ni kako bi joj mogla pomoći, u pitanju je bolest, a ne, nemam pojma, svađa s mužem) i ona je na kraju otišla doktoru. dakle, pomogla si joj i desilo se ono što ti je i bio cilj. a ti se osjećaš loše.

[pulinka]

ti joj i nisi mogla pomoći (i ne znam ni kako bi joj mogla pomoći, u pitanju je bolest, a ne, nemam pojma, svađa s mužem) i ona je na kraju otišla doktoru. dakle, pomogla si joj i desilo se ono što ti je i bio cilj. a ti se osjećaš loše.

Omg, cvijeta, ja jesam konfuzna uvek u izražavanju i da, ima puno namernih i slučajnih "rupa", naizgled nelogičnosti i prećutanog u mojim postovima, jer ionako pišem nerado i više nego što sam htela, potpuno si u pravu da je priča namerno, i tu i tamo slučajno nekoherentna - ali činjenice su istinite, moja tumačenja moguće da nisu.
Ali ako tebi iz priče nije jasno zašto se ja osećam loše, e pa, ne znam na koji način bi bilo bolje objašnjivo.

[Dijana]

Ali meni se nekako čini da njeni problemi ipak ne sežu tek do iza poroda? Kad pišeš da si joj na raspolaganju 30 godina? Možda je to tek sad, iz razumljivih razloga, kulminiralo?

[pulinka]

Ali meni se nekako čini da njeni problemi ipak ne sežu tek do iza poroda? Kad pišeš da si joj na raspolaganju 30 godina? Možda je to tek sad, iz razumljivih razloga, kulminiralo?

Pa, Peterlin je najbliža objašnjenju sa svojim bratom.
Mi smo oduvek jako bliske, ona je mlađa 7 god. Ja sam oduvek bila vrsta majčinske figure, sa blagoslovom, da ne kažem forsiranjem, mojih roditelja, kao malu sam je čuvala, hranila, oblačila, uspavljivala, radila sa njom domaći, objašnjavala kontracepciju kasnije , bila rame za plakanje zbog momaka itd. itd.
Kad kažem da sam joj bila na raspolaganju, mislim da sam joj bila oslonac i podrška u nekim sasvim običnim životnim problemima, uvek se to očekivalo od mene, uvek sam ja imala autoritet nad njom jači nego moji roditelji.
A sestra je izraziti ekstrovert, i sa karakterom takvim da će uvek pre da računa na druge nego na samu sebe.
Što i nije neka retkost, puno ljudi tako funkcioniše, štaviše, ona je zaposlena, visokoobrazovana, sa širokim krugom prijateljica, vredna, organizovana kao radnik, u privatnom životu nešto manje organizovana, ali opet, ništa drastično...
Nikad je nisam percipirala kao nekog čiji će problemi da kulminiraju na način koji jesu, nikad je ne bih okarakterisala kao osobu sklonu depresiji.

Ono što se meni ne sviđa, ako to zaboga još nije jasno, je to koga je odabrala za dugogodišnjeg partnera. I posledice tog izbora, i još nekih dodatnih odluka.

[Peterlin]

Ali meni se nekako čini da njeni problemi ipak ne sežu tek do iza poroda? Kad pišeš da si joj na raspolaganju 30 godina? Možda je to tek sad, iz razumljivih razloga, kulminiralo?

Pa porod je dodao veliki teret na od ranije labilnu ravnotežu.

Ja nisam baš labilna, ali kad se sjetim kako su me uzdrmale i izbacile iz cipela dvije uzastopne trudnoće (od kojih jedna komplicirana) i dva poroda... bolje da se ne prisjećam. Nisam bila ista osoba kao prije poroda (i sada) dooo... pa možda treće godine mlađeg djeteta. Trudnoća i porod je nešto što može i zdravoj osobi biti teško jer to je OGROMNA promjena u životu, a kad je u pitanju netko tko i inače naginje depresiji, nije čudo da se situacija pogorša. Pa napisala je pulinka negdje u topicu da je sestru savjetovala i prije trudnoće i poroda, ali sestra nije prihvatila savjet.

Btw. to i inače možemo u životu činiti - savjetovati nekoga kad nas taj netko pita i traži, a ne uzrujavati se previše ako savjet ne bude prihvaćen.

[casa]

I pulinka, pa nije ti di tvoje obitelji... Većina obitelji je disfunkcionalna na nekom nivou, i velika većina kad jedan član dobije lijekove propisane od psihijatra intezivno kreće u krug traženja krivca starom metodom nije do mene, već kad si ti 91. To je potpuno očekivano... Sve je to dio života. Važno je u jednom trenutku prestati bez očekivanja da ostali članovi dožive prosvjetljenje u istom trenu.
A koja je dijagnoza sestre, pa to u ovom trenu ni najhrabriji psihijatar ne nagađa pa nemojmo ni mi na forumu.

[pulinka]

Evo, ako već lepim etikete, može se reći da mi je sestra bila sklona čudnom izboru momaka, ne nasilnih ali po meni nespojivih sa njom.
I da je sklona dramatici u rečima ali ne i u delima, verovatno je zato niko nije na vreme shvatio dovoljno ozbiljno.
A ako išta, najpre bi joj pripisala sklonost ka OKP-u nego samu depresiju (o kojoj očigledno ni izdaleka ne znam dovoljno...):

[AdioMare]

pulinka, okidač je bio porod, zar ne, radi se o ppd? pa proći će to, stat će žena opet na svoje noge.
ako nije samo od poroda, ako je bilo i ranije, a sad to kulminiralo, pa i opet će proći na način da će se ona stabilizirati uz lijekove i/ili psihoterapiju....
a problemi koje ima ona, kao i mi svi ostali, će se rješavati na ovaj ili onaj način.
sad je najvažnije da joj se u bolesti pomogne. a depresija je bolest u kojoj sit gladnom ne vjeruje, ne zaboravi to.

[pulinka]

sad je najvažnije da joj se u bolesti pomogne. a depresija je bolest u kojoj sit gladnom ne vjeruje, ne zaboravi to.

O, da, to je tačno...Ja sam mislila za sebe nakon prvog porođaja da sam užasno depresivna, ali sad vidim da to nije ni blizu onog šta moja sestra oseća, tim pre što je meni sa protokom vremena bivalo sve bolje, a njoj sve gore ...
Mislim da je okidač porođaj, bar ja pre toga nisam videla na njoj ništa alarmantno.
Ma biće bolje, naravno, na ovaj ili onaj način, samo se treba prilagoditi, a ja stvarno nemam prethodno iskustvo sa depresijom koja je tako ozbiljna, niti znam kako da se postavim, zato sam tražila savet. I mislim da sam dobila dosta dobrih saveta ovde .

[jelena.O]

i ja nisam oduševljena s izborom partnera moje sestre ni kad je imala 16, ni kad se udala za istog s 19.5 ni sad s 40+ ( kad s njime živi više nek je živjela smenom i mojima), ali što nju briga za mene, njen izbor. Ona je našla smisao života u toj priči, ko i tvoja sestra bar se nadam.

baš me zanima kak bi ispalo da sam joj ja birala muža!!!

[pulinka]

E nasmejala si me jelena, neka si !

Ne znam da li je našla neki smisao života u svojoj životnoj i partnerskoj priči, pitaću je kad bude ponovo u stanju da mi odgovori nešto suvislo i bez suicidnih želja.

[nanimira]

I mislim da bi trebala bit ponosna na sebe jer si prva prepoznala problem i učinila doslovno sve što je u tvojoj moći da joj pomogneš. Sad odmaraj. I nazovi seku

[AdioMare]

I mislim da bi trebala bit ponosna na sebe jer si prva prepoznala problem i učinila doslovno sve što je u tvojoj moći da joj pomogneš. Sad odmaraj. I nazovi seku

tako je
biti oslonac i još k tome jedini nekome tko ima takve probleme uopće nije lako, dapače, strašno psihički optereti i iscrpi. ali adekvatna terapija i rješenje se mora naći, nadam se da će sestri biti bolje ubrzo.
a tebi držim fige da izdržiš sve skupa

[pulinka]

Hvala, nanimira .
Poslednji put kada sam pitala, sestra je odbila da priča sa mnom, a i sa drugima komunicira samo koliko mora.
No dobro, dan po dan, pa za par nedelja će, nadam se, biti ipak bolje.
Ipak, vidim po roditeljima da su i oni kao i ja prešli taj put od samooptuživanja, međusobnog optuživanja do konstruktivnijeg pristupa i delimičnog prihvatanja situacije.
Što me raduje, jer sada konačno bar sa njima mogu normalno da komuniciram. Sutra je novi dan, valjda ćemo biti još mudriji .

[nanimira]

Sjecam se sebe u toj fazi ' penjanja' na ad posljednji put,pa to su bili horori, molila sam sve svece da me nitko nistan ne pita i da me ostave samu . sestra ti je umorna i psihofizicki ,iscrpljena i treba joj mir,san,odmor.

[zutaminuta]

Pulinka, meni se čini da ti je sestra podlegla stalnom kvocanju u mozak oko njege djeteta i da je to okidač ovome. Nevjerojatno je koliko su neki ljudi uporni u tome da uvjere majku u svoj način. Kao da će uspiju li u tome dokazati sebi da su cijelo vrijeme radili ispravno, a ako ne uspiju, pa eto, radili neispravno. Što ih onda slijedom logike čini lošim ili bar nešto malo lošijim roditeljima. Tko će znati kakav su pritisak radili i je li ti sestra uopće sve govorila.

[casa]

zutaminuta, oprosti ali totalno mi je bezveze u ovoj situaciji tražit krivce sestrinoj bolesti u onima koji su kvocali...To stvarno ne pomaže, jer osim kvocaša sestra nema neke alternativne roditelje koji bi uskočili sad kad je gusto. Niti ih pulinka ima,pa mi se čini da je bavit se tim kako bi stvari trebale funkcionirat u idealnom svijetu kontraproduktivno.

[AdioMare]

zutaminuta, oprosti ali totalno mi je bezveze u ovoj situaciji tražit krivce sestrinoj bolesti u onima koji su kvocali...To stvarno ne pomaže, jer osim kvocaša sestra nema neke alternativne roditelje koji bi uskočili sad kad je gusto. Niti ih pulinka ima,pa mi se čini da je bavit se tim kako bi stvari trebale funkcionirat u idealnom svijetu kontraproduktivno.

tako je.
osim toga, biti u depresiji ili u "depresiji", kako mi, koji nismo iskušali depresiju običavamo reći u žargonu je nebo i zemlja i ima posve drugačije značenje. bilo bi dobro ne miješati to.
ako nekome nije jasno to je kao i kada svakom drugom živahnom djetetu kažeš da je hiperaktivno.

[zutaminuta]

Ne mislim da je to bavljenje stvarima u idealnom svijetu već da je to pronalazak rješenja problema. Džaba piti šaku lijekova svaki dan, ak je okolina otrovna i uzrok problema. To je kao liječiti upalu oka antibiotikom, a ne ispirati gnojave krmelje koji se nakupljaju.

[AdioMare]

žuta, to su obiteljske stvari koje će obitelj rješavati, ne čini mi se pulinka neuka. ali treba vremena, ne ide preko noći.

[zutaminuta]

Naravno da to stoji, ali kad je već došla ovdje po mišljenje, ... Ne sugeriram da ode sad i posvađa se. Ali ja, na njenom mjestu, bila bih jako ozlojeđena i ne bih se uopće trudila to sakriti...

... ok, shvatila sam, ne pomažem ovime ...

[casa]

Ma daj, molimte, sad osim što mi na forumu znamo dijagnozu, znamo i uzrok... Zašto ti psihijatri studiraju godinama...Budale...

[cvijeta73]

AM, casa, potpis!

nemam iskustva s depresijom, al imam s napadajima panike. razglabanje oko uzroka u tom periodu mi uopće ne bi bilo od pomoći. neki je valjda i bio, iako se meni činilo da su došli iz čista mira, pite boga zašto mi se to dešavalo.
ako je i bio, to su uzroci koje bi netko drugi izhendlao bez da trepne, a kamoli da dobije napad panike.
a opet u nekim drugim životnim situacijama, ja sam ih ishendlala bez da trepnem, a objektivno kad gledam, druge su mogli baciti u depresiju ili sl. tipo dijete na putu, a nas dvoje bez posla i stana
tako da razglabanje oko uzroka stvarno mislim da nije produktivno kao ni savjeti da bude ozlojeđenja. nije joj dosta depresija, sad nek bude i ozlojeđena na roditelje

[sirius]

Od kad okolina i okolnosti odreduju nase mentalno zdravlje?!
Da je tako neki od nas bi vec davno bili na lijecenju, a neki drugi bi trebali biti najsretniji na svijetu.

[Jadranka]

Od kad okolina i okolnosti odreduju nase mentalno zdravlje?!

A od kad ne odredjuju? Zar stres nije jedan od okidaca mentalnih bolesti ili intenzifiranja istih, ako postoje? Po mom iskustvu s nekim bliskim ljudima, je. A vidim da se i google slaze A di ces veceg stresa od okoline koja kvoca da lose postupas s prvorodjenim djetetom. Ako se ne varam, na jednoj od prijasnjih stranica ove teme, BMaric je pisala da je upravo majcino uplitanje u postupanje s bebom baca u depresiju. Tako da mislim da ima nesto u ovome sto Zuta pise posebno, ako se uzme u obzir da se sad s bebom Pulinkine sestre postupa na skroz drugi nacin nego li je to sestra radila. Ne znaci naravno da je to uzrok depresije, al upitno je, pomaze li.

[sirius]

Ako nesto ne pomaze, ne znaci da je uzrok.
Da su stvari tako jednostavne bile bi jednostavne.
Mene je svasta "bacalo" u depresju , puno ozbiljnije od kvocanja mame , pa daleko od toga da sam okusila kako stvarno depresija izgleda.
Srecom nisam. Jer mi biokemija mozga nije (postala ) takva.

[zutaminuta]

Zar je za recimo mobbing na poslu kriv pojedinac? Kriv je jer je u tom dijelu svog života slabiji i lakše pukne po šavovima nego ranije, u svojim dvadesetim-tridesetim? On će otići psihijatru koji će mu dati šaku šarenih bombona za cuclanje, dok je agens traume i dalje prisutan?

[sirius]

Zar je za recimo mobbing na poslu kriv pojedinac? Kriv je jer je u tom dijelu svog života slabiji i lakše pukne po šavovima nego ranije, u svojim dvadesetim-tridesetim? On će otići psihijatru koji će mu dati šaku šarenih bombona za cuclanje, dok je agens traume i dalje prisutan?

Pa nije pojedinac kriv za depresiju. Nije to nesto na sto mozes utjecati.

[sirius]

Sto se tice mobinga ( a hvala na pitanju , konacno u svojim skoro cetrdesetim sam to onako posteno iskusila na vlastitim ledima) i na njega se reagira drugacije.
Ne pukne svatko, niti svatko guta pilule, niti padne u depresiju , ali to ne znaci da mobing nije prisutan ili ga nije bilo.

[AdioMare]

Zar je za recimo mobbing na poslu kriv pojedinac? Kriv je jer je u tom dijelu svog života slabiji i lakše pukne po šavovima nego ranije, u svojim dvadesetim-tridesetim? On će otići psihijatru koji će mu dati šaku šarenih bombona za cuclanje, dok je agens traume i dalje prisutan?

bože, žuta! "šareni bomboni" koji su ljudima sa psihičkim poremećajima ponekad jedini spas razvlačiš tu kao neku nepotrebnu sramotu jer ćeš ti sad malo lamentirati o možebitnim uzrocima i jer je to jednostavno.
mene je sram tu ispred ljudi koji su liječnici, posebno liječnici psihijatri, a znam da ih ima, popovati o depresiji, ali ajde da se u konkretne stvari ne miješamo tako otvoreno, a nismo liječnici i ne znamo pacijenta ni pacijentovu obitelj.
otvori temu i razmatraj razloge ako ti se baš hoće, ne sumnjam da je zanimljivo.

[zutaminuta]

bože, žuta! "šareni bomboni" koji su ljudima sa psihičkim poremećajima ponekad jedini spas razvlačiš tu kao neku nepotrebnu sramotu ...

Nemoj me loviti za riječ. Karikiram sredstvo (lijek), ne ljudske slučajeve, ljude i profesiju. Je li ono baš uvijek spas ili je ponekad način da se prblem pomete, da se od čovjeka napravi biljkom koja će trpjeti s***nja iz bliže i dalje okoline ...

[sirius]

Nemoj me loviti za riječ. Karikiram sredstvo (lijek), ne ljudske slučajeve, ljude i profesiju. Je li ono baš uvijek spas ili je ponekad način da se prblem pomete, da se od čovjeka napravi biljkom koja će trpjeti s***nja iz bliže i dalje okoline ...

Je, postoji citava jedna grana medicine cija je jedina svrha ljude pretvarati u fikuse.

[Peterlin]

Nemoj me loviti za riječ. Karikiram sredstvo (lijek), ne ljudske slučajeve, ljude i profesiju. Je li ono baš uvijek spas ili je ponekad način da se prblem pomete, da se od čovjeka napravi biljkom koja će trpjeti s***nja iz bliže i dalje okoline ...

Ne daj bog da te život pouči....

[zutaminuta]

Kad kažem kriv - mislim na uzrok koji bi bio u biokemiji nj mozga. E, pa, mislim da nije uvijek uzrok vlastita biokemija. I najjači puknu pod određenim teretom. Nekome obitelj, drugome mobbing, trećem ne znam ... zatvor kod Bashar Al Asada. To vrijedi za apsolutno sve.

[AdioMare]

karikiraš ti iz očite dosade sve pomalo.

[zutaminuta]

To nisam napisala. Kad netko preživi prometnu normalno ide liječiti posljedice: strah, i stres, i ostalo. Ali kada je netko traumatiziran okolinom koja je i dalje prisutna, gdje ga šef ili majka nastavljaju danonoćno kljucati u mozak, a jedino rješenje je mlatiti po tabletama - što li je to drugo nego činjenje čovjeka hladnokrvnim na utjecaj okoline - da ga ne dira ono što ne može ionako promijeniti?

[sirius]

To nisam napisala. Kad netko preživi prometnu normalno ide liječiti posljedice: strah, i stres, i ostalo. Ali kada je netko traumatiziran okolinom koja je i dalje prisutna, gdje ga šef ili majka nastavljaju danonoćno kljucati u mozak, a jedino rješenje je mlatiti po tabletama - što li je to drugo nego činjenje čovjeka hladnokrvnim na utjecaj okoline - da ga ne dira ono što ne može ionako promijeniti?

Pa uvijek mozes promjeniti sefa ili odseliti majku. Ako netko uzima terapiju ne znaci da kad se uravnotezi nece imati snagu da promjeni okolnosti ili stav.

[Dijana]

Ne znam zašto ste navalile na žutu. Nije jedina kojoj je upalo u oči da je napisano da je žena, još u takvom stanju, praktički omalovažena u krugu najbližih.

Razlog što je to jedina sredina koju ima, nije razlog zašto se to ne bi smjelo spomenuti kao otežavajući faktor u cijeloj situaciji.

[Zuska]

Ja sam nakon prvog poroda bila u banani, ali mi to tada nije bilo jasno. Znam samo da sam prvih par mjeseci skoro svaki dan plakala na balkonu kad bi beba (konačno) malo zaspala. Nije mi bio problem toliko u tome što mi se život potpuno promijenio, koliko njena zahtjevnost i nespavanje, fizički i psihički sam bila iscrpljena, a nisam poznavala nikoga kome je to bilo tako teško, oko mene par frendica s bebama u ulozi sretnih majki koje su se prešetavale s kolicima, dok ih je doma čekao ručak (starci ili sveki), a bebe relativno ok spavale i vozile se.
No, ono što me ipak najviše drmnulo je što sam do poroda o svojoj obitelji imala stav kako je sve super, a onda me porod i beba toliko bacilo na preispitivanje svog odnosa sa starcima, svog djetinjstva i njihovih odgojnih mjera i nekih postupaka. Da sam imala blizu nekog psihića, svakako bih bila otišla, ali nisam, pa sam proces prošla sama. Trebalo mi je dvije godine da to u sebi i sa sobom proradim i da to pustim iza sebe. Više ne osjećam gorčinu, niti bijes, jednostavno sam došla do zaključka da oni drukčije nisu znali i pitanje je kakva bih ja bila roditelj u njihovim uvjetima. Svoju hiperemotivnost sam cijeli život rješavala maskama i čvrstim nastupom, a toliko sam izvježbala racionalno pristupanje svemu (što nije moja priroda) da danas sebe mogu definirati kao podjednaku emotivka i racionalnu osobu. Stalno sam u nekim emofazama, ali stalno iskače racio i tehnika da svaki problem riješim, inače bih lako zaglibila u mračne dubine.

Hoću reći, porod je okidač za mnoge stvari i ne čudi me da je Pulinkinu sestru puklo, jer mnoge pukne, samo o tome ljudi ne vole pričati. Život nas prisili da krenemo rješavati neke stvari, a mi ponekad nismo spremni...samo je pitanje bismo li ikad bili spremni da nas ne prisili...

Nadam se da će sestra naći svoje tehnike, bilo kroz razgovore, čitanje, psihologa...i da će vremenom stvari sjesti na svoje mjesto.

[pulinka]

No, ono što me ipak najviše drmnulo je što sam do poroda o svojoj obitelji imala stav kako je sve super, a onda me porod i beba toliko bacilo na preispitivanje svog odnosa sa starcima, svog djetinjstva i njihovih odgojnih mjera i nekih postupaka. Da sam imala blizu nekog psihića, svakako bih bila otišla, ali nisam, pa sam proces prošla sama. Trebalo mi je dvije godine da to u sebi i sa sobom proradim i da to pustim iza sebe. Više ne osjećam gorčinu, niti bijes, jednostavno sam došla do zaključka da oni drukčije nisu znali i pitanje je kakva bih ja bila roditelj u njihovim uvjetima.

Da prebacim fokus sa sestre na sebe - ovo se i meni desilo, u malo kraćem i blažem obliku. Trebalo mi je vremena da preispitam svoje detinjstvo i postupke roditelja, ali na kraju sam i ja izašla iz toga bez puno gorčine i sa zaključkom da su moji roditelji birali najbolje što su umeli u svojim okolnostima.
Međutim, sigurna sam da isti proces prolaze i naši roditelji . i oni moraju da još jednom preispitaju sebe, svoje roditeljske postupke i odluke u momentu kada njihova deca postanu roditelji, a posebno ako njihova deca žele da podižu svoju decu na drastično drugačiji način nego što su sami odrasli. Verujem da se i naši roditelji osećaju povređeno u stilu "a šta je nama falilo kada naša deca hoće potpuno drugačije?"
Moja majka je to definitivno prošla kada je reč o dojenju, delovala mi je čak uvređena mojom tvrdoglavošću da dojim, produženo dojenje i tandem dojenje su joj bili SF i znam da ih nikada nije potpuno "svarila", ali moram reći da je vremenom evoluirala od "gladna ti je beba" do nekomentarisanja produženog dojenja i sada sa sestrom "sita ti je beba, što je toliko nutkaš..."
Nema neke poente ovaj moj post, osim možda da su roditelji takvi kakvi jesu, ali onda je na nama deci da razvijemo neke mehanizme odbrane ili prihvatanja, svejedno.
Ja sam, recimo, od svojih roditelja prvi put nedavno, nakon dvoje dece i 7 godina roditeljstva, čula da su "nam deca divna, da smo mi požrtvovani roditelji i da se vidi koliko smo u našu decu uložili truda i vremena."
Morala sam da ih pitam jel se osećaju zdravo i dobro kad nas ekšli hvale ....

[pulinka]

Uh, raspisale ste se, a ja ni blizu kompa odjutros.
Ma ne ljutim se ja na žutu, ima ona pravo totalno da je okolina kontraproduktivna, samo casa je to lepo sumirala, oni su jedini na raspolaganju, a ne živimo u idealnom svetu - nego dobrim delom u svetu kakvom smo sebi nizom svojih odluka odabrali. (Jer ako roditelje već ne biramo, jbg. partnera biramo sami. I sami biramo da rodimo dete.)
I teško je reći šta je uzrok a šta posledica, i dobrim delom nepotrebno, jer kao što se svi slažemo, ne reagujemo svi isto na iste okolnosti.
Na koji način će se dalje promeniti čiji život, to stvarno neću da nagađam, iskreno, volela bih da sam u prethodnim godinama, mesecima i nedeljama saznavala puno manje toga nego što jesam, jer bi meni tako bilo puuuno lakše.
To, da ja nekog sklanjam ili čuvam od okoline u koju je sam sebe postavio, malkice prevazilazi moje moći.
AM, hvala za lepe reči, zaista sam se osećala isceđeno i bolesno, tek sad vidim koliko mi je život bio "pomeren".

[casa]

ali ni ne zna se dijagnoza. Cure, žena je tek krenula s terapijom. Pa ni psihijatri ne daju dijagnozu tako brzo. A kamoli uzrok.
I stres je okidač mnogih bolesti. I ne valja kljucat druge u mozak, kako kaže žuta.
Samo što to sve ima malo veze sa situacijim žene koja se javila ovdje jer joj sestra ima problem. Osim toga je i nekulturno, da nekažem i uvredljivo, neke roditelje koji nekoj nepoznatoj ženi ipak pomažu etiketirat kao kljucatore. Tu vrijedi ona stara... Ja za svoje roditelje mogu reći svašta, ali drugi ne mogu.
A ta sredina koja je otežavajući faktor je ujedno i olakšavajući. I ne bi svi roditelji kad im kćer ima psihičkih problema nakon poroda podmetnuli leđa i pomogli, na način koji mama ne bi izabrala. Ima i onih koji jednostavno ne bi ništa napravili.
Zutaminuta, gotovo sam sigurna da u životu u vrapče ili neku sličnu institucijustupila nisi. I drago mi je zbog tebe, al daj malo poštovanja prema nama koji jesmo... Bolest nitko nije kupio.

[zutaminuta]

Puno gore od vređanja bilo koga na ovoj temi je podrivanje samopouzdanja vlastitog djeteta u onome dijelu života kada ono postaje roditeljem. Dalo bi se diskutirati koliko je nečija pomoć ustvari pomoć, a koliko odmoć.

[cvijeta73]

u onome dijelu života kada ono postaje roditeljem. .

u tom dijelu života desio se još jedan problemčić, a to je - bolest.
naravno, svatko piše iz svoje perspektive i to i je super stvar na forumu, al ja se ne bih složila ni s dijanom.
kad čitam postove od pulinke, osobno ne iščitavam omalovažavanje najbližih.
nego njihovu pomoć. odnosno, da pijem antidepresive, čini mi se da bi me smirivalo da je bar dijete zbrinuto. a na koji način bilo bi mi manje važno.
sve u kondicionalu, naravno, jer nisam bila u toj situaciji.

[AdioMare]

Puno gore od vređanja bilo koga na ovoj temi je podrivanje samopouzdanja vlastitog djeteta u onome dijelu života kada ono postaje roditeljem. Dalo bi se diskutirati koliko je nečija pomoć ustvari pomoć, a koliko odmoć.

u bilo kojem dijelu života loše je podrivati. i sa drugom rečenicom se slažem, ali ovisi tko, što, zašto i je li uopće tako, a kad tako puno ovisi, za što se konkretno možeš uhvatiti?
često ljudi zaboravljaju, slučajno ili ih nije briga, da iza nicka stoji čovjek pravi pravcati, naš forumaš kojeg poznajemo godinama. i ne mogu vjerovati s kojim samopouzdanjem netko krene čačkati po privatnom životu obitelji koju uopće niti ne poznaje, a u svrhu kraćenja vremena na forumu. drugog razloga za to nema osim eto dosade ili bešćutnosti jer konkretnu pomoć nitko od nas ne može ponuditi. informacije koje je trebala pulinka je dobila. možda joj treba i malo podrške, koji pametan savjet, ali da joj treba amaterska psihoanaliza članova obitelji, e pa stvarno.

[zutaminuta]

Oni su njeno stanje kao bolest registrirali tek u posljednje vrijeme, koliko razumijem prema iščitavanju Pulinkinih postova, a "obrada" i prijelomi kako majka obavlja svoje roditeljstvo traju od početka, a možda i ranije.

[Dijana]

Ja nikako ne želim reći da su pulinkini roditelji od ove vrste, ali da su me podsjetili na takve - jesu.

[Peterlin]

Oni su njeno stanje kao bolest registrirali tek u posljednje vrijeme, koliko razumijem prema iščitavanju Pulinkinih postova, a "obrada" i prijelomi kako majka obavlja svoje roditeljstvo traju od početka, a možda i ranije.

pulinka je jasno više puta napisala da se nije ona sestri nametala, nego da je sestra TRAŽILA njenu pomoć i to preko granice osobnog vremena i prostora, a sestrin muž se izmicao.... i nemamo što pulinki prigovoriti. Nije ona sestri zvocala, nego se sestra njoj obraćala s problemom koji pulinka nije mogla riješiti, ali eto - problem je na kraju prepoznat i pod kontrolom. Nemam primjedbi kako je sve to završilo. Nek im je sa srećom.

A ti probaj sagledati drugu stranu - ne iz sestrinih cipela (što ti je kao mladoj majci svakako bliže) nego iz pulinkinih cipela - i ona je majka i njena djeca imaju pravo na nju, zdravu - fit i bez tuđih problema.

[Dijana]

Ne znam cvijeta, voljela bih da je kako ti kažeš..ne znam jesi li se susrela u životu s ljudima koji bi ti, kako se veli, bubreg dali, ali ništa što napraviš, a nije po njihovom, ne valja?
Ne moraju to čak niti verbalno izraziti, kad neodobravanje i kritičnost jednostavno isijavaju..vjeruj mi da je jaaako štetno za psihičko zdravlje.

A s druge strane, velim, bubreg bi ti dali..

[laumi]

Ne znam cvijeta, voljela bih da je kako ti kažeš..ne znam jesi li se susrela u životu s ljudima koji bi ti, kako se veli, bubreg dali, ali ništa što napraviš, a nije po njihovom, ne valja?
Ne moraju to čak niti verbalno izraziti, kad neodobravanje i kritičnost jednostavno isijavaju..vjeruj mi da je jaaako štetno za psihičko zdravlje.

A s druge strane, velim, bubreg bi ti dali..

S ovakvim ljudima/odnosima imam iskustva i u svojoj i u muzevoj najblizoj obitelji.
Imam i iskustva s klinickom depresijom u najblizoj obitelji i psihijatrica nam je objasnila da dio uzroka lezi u promijenjenoj biokemiji mozga, a dio (u nasem slucaju veci dio) u okolini i u nacinu na koji je oboljela osoba odgajana, tj. u nacinu na koji se jedan od roditelja odnosio prema njemu. Terapija se sastojala od najmanje doze jednog antidepresiva tijekom 6 mjeseci i puno, puno psihoterapije (tijekom vise godina). Dakle, naglasak je stavljen vise na psihoterapiju nego na farmakoterapiju.

Tako da meni itekako ima smisla ovo sto govore Dijana i zutaminuta. Vidim iz iskustva.