 |
|||
kako dijete izvući iz loše veze
danas mi je iskaz dala cura od 20g koja je bila u autu s 3 nadrogirana dečka,njen je vozio, na pješačkom su ubili čovjeka, a ona je iz ljubavi rekla da je vozila ona
mene je toga užasno strah,što roditelj može napraviti kad vidi da mudijete tone zbog osobe s kojom je u vezi,zabrane rade još gore
curice sa sličnim pričama gledam svaki dan
Uh....
Nije ti lako kakve sve price slusas :/
Ne znam sta bih ucinila...
ona s njim hoda od 1.srednje,znala je daje višestruko kažnjavan
kad samju slušala samo mi je bilo žao mame koa je sigurno bespomoćna
Re: kako dijete izvući iz loše veze
kako to misliš dala iskaz - na sudu ili ti je ispričala.Originally Posted by rokobj
Re: kako dijete izvući iz loše veze
ovo i mene zanima :/kako to misliš dala iskaz - na sudu ili ti je ispričala.
rokobj radi na sudu, koliko sam skontala... :/
o.k. krumpirić ako je to istina onda rokobj:
1. ljudi lažu (na sudu to posebice vole činiti)
2. vidjeti ćeš što je činjenično stanje kada provedeš dokazni postupak
3. to nije dijete nego cura od 20 godina i to vrlo neozbiljna jer ipak je čovjek mrtav, a nije to malo dijete da se tako neodgovorno igra s tuđim i svojim životom
4. ne znaš, zapravo, kakvo je stanje u njezinoj obitelji i kako su je odgajali
5. ti takvih stvari čuješ više nego ostali jer ti je to posao, a zapravo se takve stvari ne događaju tako često kao što ti imaš dojam
6. možeš jedino dijete odgajati u ljubavi i poštovanju prema samoj sebi i prema drugima, dati joj smjernice i nadati se da si postavila dobre temelje da sama može odlučiti u budućnosti što će u datom trenutku napraviti i da će izabrati pravu stvar
nadam se da sam barem malo pomogla.
pa mislim da ovo baš i nije pravo mjesto za priču o takvim stvarima :/
zašto? Tema je otvorena, a ona tema koja je otvorena o njoj se može raspravljati. Ako netko od moderatora ili osoblja foruma misli da stvarno nije mjesto za takvu priču neka zaključa, nećemo se buditi, do sada - sve što su zaključale zaključale sa debelim razlogom.
elin moj komentar nije bio upućen tebi.zašto? Tema je otvorena, a ona tema koja je otvorena o njoj se može raspravljati. Ako netko od moderatora ili osoblja foruma misli da stvarno nije mjesto za takvu priču neka zaključa, nećemo se buditi, do sada - sve što su zaključale zaključale sa debelim razlogom.
znam da nije, ali općenito kažem, nemoj se odmah ljutiti.
tu nije stvar u temi, ako se govori općenito, nego o detaljima koji se ne bi baš trebali iznositi
upravo to.
istina, malo je upitno.
preotvoren i prejavan forum kao prvo
tema ce ostati ako se fokusirate na ovo
mene je toga užasno strah,što roditelj može napraviti kad vidi da mudijete tone zbog osobe s kojom je u vezi,zabrane rade još gore
flower je istaknula moje pitanje, ne sviđa mi se više ovdje
žao mi je što sam ovo počela, ispričala ovu priču, pogriješila sam
nije poanta u istini
svaka čast onima koji misle da se to događa nekom drugom, loše veze
ma htjela sam samo nešto pitati i da mi date savijet kao roditelji jer od zabrane nema smisla
ne sviđa mi se više ovdje
moja kći je tek 5 godina, a mene već 5 godina muči to pitanje
i ne samo loša veza, već i loše društvo, droga...
ja na poslu isto viđam mlade, i ne više tako mlade, ljude kojima je droga uništila život
i koliko mi je žao njih, toliko me je strah za moje dijete
što možemo napraviti?
ne znam
baviti se maximalno djetetom, nastojat mu usaditi životne vrijednosti, biti uvijek tu za njega, upoznati ga sa svim tim stvarima, upoznati ga sa opasnostima, pratiti ga, sloboda da, ali uz nadzor
i moliti se i nadati da da će sve dobro proći
sto su mi djeca veca, a pogotovo otkad je S. krenuo u skolu, i ja vise razmisljam o ovome.
i nekako uvijek dodjem na ovo sto je A70v sumirala
baviti se maximalno djetetom, nastojat mu usaditi životne vrijednosti, biti uvijek tu za njega, upoznati ga sa svim tim stvarima, upoznati ga sa opasnostima, pratiti ga, sloboda da, ali uz nadzor
nesto slicno se desilo meni, tj. mojim roditeljima. Sa 16 i nesto sitno godina sam se uvalila u vezu s tipom ne pitajte kakvog obiteljskog i policijskog dosjea. (droga, kriminal, odrastanje po popravnim domovima i ostalo) Veza je trajala nesto manje od dvije godine. Moji roditelji nista, ali bas nista nisu uspjeli uraditi kako bi me osvijestili. Tek kad sam maturirala, dogodio mi se nekakav klik u glavi pa sam pobjegla glavom bez obzira. Sva ta situacija je bila i glavni razlog mog odlaska iz Splita. Da sam ostala, ne znam sta bi bilo.
Mozda bi roditelji pomogli da su temelji nase veze bili bolji. Ovako...ja sam bila dijete koje je prvih godina odgajala baka. Kasnije po citave dane u vrticima. Mama i tata stalno na poslu. Razumijevanje na nuli. Odgajali su nas uz asistenciju batina, uvreda i emocionalnih ucjena.
Oni su oduvijek bili i ostali provincijsko patrijahalnog mentaliteta i svega skupa su se sramili. Radili su svasta, u biti nisu radili nista. Kasno je pricati price o povjerenju kad dijete vec skoro zagazi u punoljetnost.
baš kao što je zorana rekla, ako je do loše veze već došlo,u biti ništa ne pomaže.
roditelj može tupiti i tupiti jedno, dijete će po svome.
putem se jedino truditi, biti potpora, kako god priča išla, skupljati komadiće,
i čekati taj klik, to dno, nadati se da kad se desi, da neće biti prekasno.
pitanje je zapravo kako odgojiti dijete da niti ne uđe u takvu vezu
ili ako je već ušlo, kako da se u njoj ne zadrži.
bildati djetetovo samopouzdanje, svijest o vlastitoj vrijednosti,
učiti ga da ljubav ponekad znači pognuti glavu, ali da ljubav nije ljubav ako previše boli. da postoji bolje.
Moja mama je bježala odkumunikacije sa mnom, tako sam ja probala štošta, bježala s tipovima, ostavljala oproštajna pisma, penjala se na balkone i prijetila da ću se ubiti, plakala noćima, danju vrištala (doslovno) na sunce.... i nikada nisam dobila ikakvu povratnu informaciju od roditelja koja bi me mogla educirati na bazi njihovog vlastitog iskustva...
Ja sam sada teško promućkurna, analitična i iskusna do odvratnih granica.... zato planiram s Nilom sve na otvoreno. Pokušavat ću joj konstantno objašnjavati potencijalne situacije i njihove ishode koji bi joj se mogli događati tijekom života. Mislim da ključ svega leži u prevenciji i dokazu da nečija mama zaista zna o čemu priča, da je kompetentna (što moja nikako nije bila jer je bila stravično neiskusna - rodila me s 18 godina, otac joj je bio prvi i jedini muškarac)... Planiram je naučiti analizirati potencijalne situacije učeći je na svojim pogreškama.... :/ ...možda moja metoda neće biti sasvim ispravna, ali barem ću pokušati jer tek sada znam što bih voljela da je meni moja mama govorila dok sam bila u krizama....
mene je toga užasno strah, i meni se slično desilo, a iz "dobre" sam obitelji roditelji su mi griješili, i ja griješim, ali sve su radili iz ljubavi, a opet se to desilo i ja sam sretna jer sam izašla iz svega ne oštećena
kad sam ispričala onu priču, žao mi je,pričala sam ju kao roditelj, tako sam
je i slušala i mislila sam si, ajme zašto te mama nije zavezala za krevet, a opet time samo otjeraš dijete od sebe i to je još gore
ali konkretno ta djevojka o kojoj pričaš je s tim momkom 5 godina u vezi. i to od svoje 15e, kad je zbilja bila još balavica, do sad, kad joj je 20 i kad je jednostavno očito već previše zaglibila.
nije to neka tinejdžerska faza.
ovo je sad već problem i potrebno je pronaći korijen problema,
zašto se ona ima potrebu doslovno samouništiti?
ja se divim svojim roditeljima kako su me odgojili,
pogotovo svojoj majci i odnosu koji sam imala tj još uvijek imam s njom.
abonjeko je sad rekla da klinci donekle zastrane zato što pokušavaju pažnju skrenuti na sebe, jer ih se najvjerojatnije doživljava kao balavce i "nemaš ti pojma o životu".
ja sam sa 16godina imala dečka koji je bio od mene stariji nekih 5 godina i u tim godinama je to bila značajna razlika.
bilo je ljeto, ja sam stalno išla kod njega, svaku noć maksimalno iskorištavala vrijeme do kojeg sam smjela biti vani.
ona je skontala da se to pretvara u nešto ozbiljno i ko zavraga,
naša prva susjeda, moja vršnjakinja, je rodila to ljeto.
i jednu večer ja krenem opet do njega i mama mene pozove u kuhinju, umire od smijeha, ja gledam šta joj je, a ona krene ko neki ozbiljni razgovor "ja znam da ti sad već polako odrastaš", ali nikako da se prestane smijati, meni sve neugodno, onda je okrenula na pčele i ptice hahaa
na kraju je rekla da shvaća da više nisam dijete i da mi dečko ima godina koliko već ima i da zna da ću ja znati procijeniti situaciju što se naših intimnih odnosa tiče i da ako mi bilo što zatreba, zaštita ili da odemo do ginekologa, da joj kažem. i naravno opet crkava od smijeha.
ja sam tad umrla od neugode, jer mi sex nije bio ni na kraj pameti, ali sama pomisao da me ona ne smatra balavicom (ne da sam ikad i mislila da je tako) i da se tako postavila mi je bila
jer isto je tako mogla dreknuti na mene di ćeš opet, ideš se nać s onim svojim, jel, e neš, marš u sobu ili slično.
(ispričavam se na digresiji, možda ne ide skroz uz ovu temu,
ali morala sam je ispričati)
I ja smatram da zabrane potiču još gore stanje. Onda ostane: Ja i on protiv cijelog svijeta. A kako ću s malom? A neznam... U svakom slučaju pokušat ću uvijek biti spremna pomoći joj, da zna da se može osloniti na mene, ispričati mi ako ima neke drastične probleme u vezi... i da uvijek zna da sam na njenoj strani kad god to zatreba...
Nisam baš tako rekla, bio je sasvim drugačiji kontekst, ali se slažem i s tim stajalištem!
I dodala bih kako nema pravila (barem ja tako mislim) što se popušanja ili kazne tiče! Imala sam bezbroj primjera kroz život u kojem su roditelji branili štošta pa su im djeca totalno poludjela i počela ih demonizirat, isto tako sam imala masu primjera (pa i ja sama sam jedan od njih) kako popuštanje od strane roditelja vodi u još goru disfunkcionalnost.
Ono što želim zaključiti jest da nije stvar u kazni ili popuštanju već u KOMUNIKACIJI ili NE-KOMUNIKACIJI!!!!!
Abonjeko, mislim da je vazno samo pronaci mjeru, tj. ne prenositi vlastite strahove na djecu i na taj nacin ih dodatno opterecivati. Meni se to jos uvijek zalomi sa Zorkom, iako se radi o puno bezazlenijim temama. Krenem pricati, objasnjavati, rjesavati probleme kojih ustvari nema i razglabati o situacijama koje se mozda uopce nece desiti. Drugim rijecima, projiciram svoja prosla sranja na njezin zivot, a niti je ona ja niti je njezin zivot moj. Sreca pa imam dijete koje mi otvoreno kaze da joj je neka prica too much.
da, Zorana, ali kako to izbjeći, tj prepoznati, tj naći pravu mjeru? I mene to stalno muči
rokobj, možda sam trebala malo bolje objasniti ono što sam htjela reći svojim postom. Znači, pod brojem 5 ti je ono što ti možeš napraviti - kakve zabrane, one ne daju ploda, baš suprotno. Ostalo se odnosilo na tvoje brzanje sa zaključcima zbog kojega ti se i nakupio taj opravdani strah. Mislim da se moraš malo opustiti, tvoje dijete je još, pretpostavljam, malo i nema razloga da misliš da će se to i tebi dogoditi. Uostalom, strah u bilo kojem obliku nije dobar za odgoj djeteta. Po mom iskustvu, sve cure koje su imale vezu kakvu si ti opisala, iza toga je uvijek stajala nesređena situacija u obitelji, pa je to u neku ruku bio vrisak za pomoć. Dakle, smatram da nije samo ono što ti dijete imaš naučiti , već i ono što čitava obitelj ima dijete za naučiti. Prvenstveno mislim da mi kao odrasli ljudi i roditelji moramo srediti vlastiti život na način da obitelj funkcionira na temelju ljubavi i zajedničkog razumijevanja. Samo tada možemo očekivati da i naše dijete u datom trenutku učini pravu stvar jer onda ima dobre temelje, ali ne možemo živjeti život umjesto našeg djeteta. Kužiš.
sve ja to kužim i točno je dijete mi je malo,ali kažem ja sam iz "dobre" obitelji a opet sam bila u svakakvim situacijama, jučer sam gledala reportere
i tema je bila alkoholizam kod tinejđera,jedna cura je rekla da su njihovi roditelji trebali ranije krenuti sa zabranama, e to me muči, kad treba raditi problem oko piva jer očito oni misle da treba, ne mislim tu doslovce samo na
pivo,
šta možeš napraviti?
odgajaj osobu sa jakom samosvijesti, pazi to nije samopouzdanje-ono ovisi o vanjskim faktorima
samosvijest je svijest o vlastitoj vrijednosti
ako se roditelj prema tebi ne odnosi sa poštivanjem (za autodestruktivce, tj. mirnu i poslušnu djecu)
o samosvijesti imaš u knjigama Jesper Juula
osječaj vrijednosti će te maknuti iz društva koje ti šteti, jer si nečeš dopustiti kršenje granica, kad si odgajan da svi moraju poštivati tvoje osobne granice i da ih imaš puno pravo braniti
ovo govorim iz iskustva, radila sam sr****
gledala sam
zanimljiv mi je bio komentar kako u latinskim zemljamam npr. Italija (a vridi i za Šibenik) djeca su navikla vidjeti vino kao dio objeda, i ne dobijaju od roditelja zabrane da ne smiju piti nego : kako piti
i da je sramotno oblekati se ka guska, treba se znati piti
mislim da dobna granica od 16 god je preniska, mislim da bi minimum trebao biti 18 god, kad su i odgovorni pred zakonom, no kao i kod nas , dućani to nepoštivaju
super su im klubovi bez alkohola
i uopće mi nije jasna ona mama - sve u stilu: a opija se... a šta ja tu mogu ..
pa za početzak može ga prestati financirati!
ovo ću si negdje zapisati
MGrubi, e to je to, ali mora krenuti iz kuće. Kako će moje dijete stvoriti otpor prema pušenju kad njegov otac stalno pred njim puši? Kako će steći samosvijest da brani svoje granice, ako ih i njegovom domu ne poštuju, makar to njegovom ocu bila sitnica?
To je užasno teško, mislim da nema veze što mi je dijete malo,savli dan se izgrađuje
točno znam o čemu pričaš i ja sam kao klinka bila takva - alkohol i tulumi. A danas je poseban problem još i droga. Imam frenda koji je jedno vrijeme bio profesor filozofije u jednoj srednjoj privatoj školi. Veli da je to strašno kaj klinci rade - droge kao u priči. Mislim da svi klinci prolaze kroz buntovničku fazu, ali je stvar dobrih temelja u obitelji koliko daleko će otići. Ja nisam i kada sam izašla iz tinejdžerskih godina (čitaj upisala fax) prestala sam sa time. Doduše nikada nisam uzimala drogu - toga je mene strah kad pričamo što mi donosi budućnost za moje dijete. Kada sam ja odrastala droga je bila rjetkost, danas su klinci pretežno na kokainu (tko je onda znao za kokain, bilo je nešto heroina i ti klinci koji su to radili bili su klošari i ništarije). Stvar kod klinaca je u šokiranju odraslih, ja i moja generacija smo se uglavnom ograničili na pušenje i ispijanje alkohola, a ovi danas
Elin, pušenje ČEGA????ja i moja generacija smo se uglavnom ograničili na pušenje i ispijanje alkohola, a ovi danas
Ja sam bila totalno drugačiji tip...
Alkohol nikada nisam konzumirala jer sam oko sebe imala toliko alkosa koje sam vukla po cestama i držala im glave dok su rigali da mislim da je alkohol najjadini i najsmrdljiviji opijat koji postoji... ( i dan danas biste me jedino po cijenu života natjerali da popijem išta alkoholno!)
Ja sam voljela psihodeliju i uvijek sam išla tim putem. Droga mi je bila draga i dostupnom mi ju je činilo društvo oko mene. Voljela sam "proširivanje svijesti" i svjesna sam da ovaj forum ne trpi ovakve teme jer neću naići na ljude koji će me podržati upravo iz razloga što nemamo slična iskustva!
Naravno, svaka droga ima svoj karakter, ja nisam bila tip od heroina, već halucinogena (koje sam po Castanedinom uzoru zvala "saveznicima").
Ovo o čemu ja pričam nisu ekstremi već jedna svakodnevna životna priča i upravo zato ne očekujem masovne reakcije!
Mislim, obmana i čista laž je pričati o tome kako ste vi samo pili i pušili, a današnja djeca se drogiraju! Kao, OK je pričati o alkoholu kao društveno prihvatljivoj ovisnosti, a nije OK pričati o drogama??!!! :/ Jer, tvrdim kako je nadrogirani čovjek puno svjesniji od pijanoga!
Meni nije bed pričati o tome jer znam da se sve ove stvari nalaze i u vašim domovima, i na vašim ulicama ali da o tome ne pričate javno!!!!
A što se tiče teme kako izvući dijete iz loše veze - pitanje je individualno i s tim smo se svi složili... NE znam pitate li se je li tom djetetu bila suđena ta veza da nešto spozna i nauči iz nje... mislim, spasit ćete je jednom, možda čak dva-tri puta, ali ako ona/on tome stremi - neće je nitko spasiti osim gorčine vlastitog iskustva!
Žao mi je, malo sam otišla off topic!
ne bi se složila, droge je bilo manje prije, bilo je, ali manje
danas nabavit 'bombon' nije problem, a i cijenom je povoljnije nego prije desetak godina
meni je samo dvojbeno kako se olako alkohol smatra prihvatljivim porokom (ili barem prihvatljivijim), a i cigarete, budući određeni broj prebrižnih roditelja i na ovom forumu i sami puše, a neki vjerujem i u prisutnsoti svoje djece
a drogu nisu upoznali pa je sad to kategorija koju ne razumiju i koja ih plaši - mislim, i mene bi plašilo da mi dijete završi na horseu, ali nije isto to i pušenje trave
kao što nije isto opijanje i pijenje čaše vina poslije ručka
abonjeko, imaš pokvarene misli
Ova cura je to mogla napraviti samo jednom i nikada više... molim te, elinabonjeko, imaš pokvarene misli
Inače, ja sam pak imala problema s ljudima koji sebi nisu htjeli priznati da su zaglibili i da su ovisnici...mislim, kada to roditelj sebi ne može priznati kako će onda to stanje prihvatiti kod djeteta. Vječiti je bijeg od ove teme prisutan unutar obitelji zato se ovakve situacije i događaju..
Pa čak ni ovdje, niti jedna mama nije priznala da puši travu, iako sam sigurna da ih ima... na jednom drugom forumu sam zapazila ženu koja tvrdi da je nemajka zato što puši navedeni opijat.
Zašto??? Pa ta je žena preumorna, rastrzana, luda od posla, brige i nespavanja i UVIJEK bih joj prije preporučila da popuši join nego da pije antidepresive.
Ovakvo prihvaćanje istine je OK, ne i bježanje od nje!!!! Treba uvijek biti BUDAN i svjesno birati strane. Treba biti educiran i literarno i iskustveno i tada tek se može sprovoditi kvalitetna komunikacija s djetetom na ovu temu....
Tesko da ce ti ovdje netko priznati da pusi travu. Naime, sve je puno dojilja koje se uz to vrlo cesto i poznaju.
Ja sam bila u vezi koja je mojim starcima vjerojatno izgledala ko najgora katastrofa, ne znam, nisam ih nikad pitala, niti cu. Meni je ta veza trebala. Iz nje sam izasla puno veca nego sto sam bila.
abonjeko, o čemu ti pričaš. Ono što sam rekla je istina, moj jedini porok je duhan, a i toga se pokušavam rješiti. Daj me se okani ženo božija, ti i tvoje priče o drogi su preglupe. Droga je zlo i to najozbiljnije mislim, a ti i tvoje pričice o psihodeliji i sličnim glupostima mi nisu niti najmanje zabavne i ne mogu vjerovati da jedna odrasla osoba može uopće razmišljati na taj način. Našla si krivi post i krivu osobu za svoju zabavicu. Dobar roditelj nije onaj kome treba bijeg od stvarnosti, treba stajati čvrsto na zemlji. Ajmo nastaviti priču o tome što nas plaši vezano za našu djecu.
abojneko, moram ti priznati da si začinila poprilično predvidljivu temu, pratim sa zanimanjem daljnji tijek
ne bih sad pogadjala abonjekine misli, ali ne vidim po cemu bi duhan, alkohol i lijekovi bili "manje zlo" od trave ili psihodelika, osim ako tu tvrdnju ne temeljis na cinjenici da su one prve tri drustveno prihvatljive.
ja si nekako intimno sama sa sobom razmisljam da bi mi bilo draze da mi dijete proba neku zabranjenu drogu pa odustane od svih zajedno nego da se navuce na neku od ovih "prihvatljivih". ali to sam samo ja.
gdje sam ja napisala da je duhan prihvatljiv, ako sam napisala porok onda ne mislim da je prihvatljiv. Na duhan sam se navukla, priznajem, znam da nije dobro i pokušavam rješiti taj problem. Najgluplje je da sam prestala pušiti za vrijeme trudnoće i kratko vrijeme dok sam dojila, a onda opet počela. KomaTo mi stvarno nije trebalo nakon više od 1 godine bez duhana. A najbolja fora je da sam u trudnoći prestala bez problema, sve ti je u glavi - kakvi nikotinski flasteri i gluposti, samo ti treba dobra motivacija.
idemo OT, ali navoditi drogu manje štetnom od duhana i alkohola?
ajde marica, ali bomboni, da ne govorim o još gorim drogama? :/
super mi vas je citati, al' na zalost nemam nis za reci po toj temi, tak da... samo nastavite!
elin
elin
Posting Permissions
Reply With Quote