A u koju kategoriju spada Ivor? On naime NEĆE na tobogan ako netko nije na njemu ako je park pun djece, on je lud od sreće, samo trči okolo i ne zna di bi prije. Evo nek Magriz posvjedoči. Vidjeli smo se na Boćarskom ovaj vikend i moram priznati da je i Fran tu negdje ko i Ivor što se "sramežljivosti" tiče. Pići okolo po toboganima, penje se... A tko zna, možda su ti Vodenjaci posebno druželjubiv tip ljudi

bobaibeba-uvijek mi je nekako posebno drago čitati tvoje postove jer se sjetim kako je meni ne tako davno bilo i kako sam imala identična razmišljanja kao i ti. Sad sam se tako nekako ufurala u kolotečinu svakodnevnice koja mi prolazi nesmiljenom brzinom, da mi uopće ništa više nije neobčno i teško što se tiče ova moja dva dječaka. Ivor je sada u puno zanimljiviijoj fazi (strašno je smiješan, stalno nešto novo provali), ali ovaj mali je totalno druga priča i MM i ja ga znamo zvati "magnetić"
Ivor je isto sad u fazi grljenja, stalno mi govori kako sam "lepa mana mama" (iliti lijepa mala mama ), a tata je "duugi" (iliti veliki).
Hranjenje-posebna priča :/ moraš ga stalno nešto animirati, a kad neće, gurne ruku i NEĆE! Najgore mi je kaj neće nešto ni probati! No, ja se previše ne uzrujavam, ali problem je što on prek tjedna jako puno vremena provodi s bakama (doma zapravo samo večera), koje se strašno uzrujavaju i jako su žalosne kaj on neće jesti ono što su one posebno fino za njega skuhale. A što da im radim? Kupila sam si na Festivalu zdravlja onu novu knjigu od Jespera Juula "Hura! Idemo jesti!" pa si sad čitam. Možda naučim nešto novoga..

snoopygirl