 |
|||
kako je moguce???
vec godinama pratim ovaj forum i citam pdf o rodilistima te price s poroda i pitam se kako je moguce da niti jedno zagrebacko rodiliste jos uvijek nema one stvari zbog kojih rodilje iz zagreba u trudovima odlaze u rijeku, varazdin, postojnu, feldbach, graz itd.?
mislim, svi placamo to zdravstvo pa zar se ne bi moglo nekakvom peticijom izganjati da barem jedno rodiliste u zagrebu omoguci porod u prirodnom polozaju, u vodi, na stolceku i sl. te pravi roomin-in bez odvajanja mama i beba?
napisi pismo bandicu
cuj, sto je veca bolnica, manje su spremni za promjene, nazalost u pravilu bude tako. a u zagrebu ima jako puno poroda.
ocekivala sam da ces mi ti odgovoriti, znam da se bavis s tim.
pismo bandicu?
bolje je kolektivno. jel bilo takvih pokusaja, peticija?
Davno sam gledala intervju sa nekim doktorom iz Petrove koji je izjavio da oni imaju kadu ali su je zbog slabog interesa Zagrepčanki prestali koristiti. Naravno da to nije istina jer onda ne bi 300 žena iz ZG svake godine rađalo u Rijeci. :mad: A gdje su one koje bi željele ali nemaju mogućnosti organizirati si Rijeku ili neko drugo rodilište? Bojim se da je u pitanju težak nedostatak volje i ovisnost o ustaljenim (lošim) navikama.
Očito nije dovoljna samo kada, nego i malo dobre volje i ljepšeg ophođenja prema rodiljama...
mislim da se više radi o nedostatku osoblja nego volje. Dakle, pismo Bandiću?
Siroti Miki, koliko ga se spominje na ovom forumu!elin prvotno napisa
Pismo Bandiću može, al mislim da bi se trebalo izboriti i za sastanak s njim. Da budemo sigurne da mu ga jetko uručio. Valjda prima građane?
pismo moze ici i kolektivno i pojedinacno. zaspite ga mailovima pa da vidimo
pusti sastanak, bolje tako, ali za pocetak je dobro poceti s malim koracima, pa vidjeti gdje ce te odvesti
ispricavam se na neinformiranosti - jel bilo takvih pokusaja preko udruge?
od malih koraka i pojedinacnih pokusaja nista, barem iz mog skromnog iskustva. zato i postoje udruge gradjana, zar ne?
osobno smatrma da je to kod nijh stvar lijenosti, inertnosti i da ih baš boli briga za trudničke želje i prohtjeve.
ko ima želju nek im plati!
imaju oni i kade i educirano osoblje itd, ali im se neda jer im to samo komplicira život.
moj veterinar se bolje odnosio prema mom psu, nego doktori prema rodiljama.
roda od svojih samih osnutaka 2001. godine pokusava sve i svasta da se situacija promijeni. od kontakata sa medicinarima do ministarstva itd.
cinjenica da je odaziv tako mizeran govori nazalost jako, jako puno.
za mnoge od njih smo lude babe koje zive na grbaci svojih muzeva i slobodno vrijeme trose gnjaveci ih nebuloznim i necuvenim zahtjevima, a u isto vrijeme rodilje su zadovoljne ovako kako je, i nijedna se ne buni.
zato je jako, jako vazno da se sto vise rodilja i majki pocne buniti, dizati svoj glas, propitkivati... jer kad vide da zene nisu zadovoljne, mozda nesto i promijene. zasto bi nesto mijenjali ako korisnice njihovih usluga sute?
mislim da bandic moze nesto uciniti samo na Svetom Duhu a da su sve ostalo drzavne bolnice (ili sam nesto pomijesala?).
Mislim da su Rijeka i Varazdin iskocili bas zato sto su u manjim sredinama i sto su imali dodatni motiv biti bolji od Zagreba...
kako promjeniti mentalitet?
Ma nije samo Zagreb, stvar je takva da bi se trebalo obratiti Ministarstvu zdravstva s pitanjem zašto u jednom rodilištu može žena birati način porođaja, a u drugom ne žele ni čuti o tome.
Pitam kako je moguće da u jednom rodilištu prakticiraju kasnije presijecanje pupkovine i stavljanje bebe odmah na mamin trbuh (prsa), a u drugom rodilištu se zgražaju nad tim.
Kako je moguće da rodilja zauzima položaje koji joj odgovaraju i da joj primalja masira međicu, a u drugom rodilištu smatraju te metode znanstveno nedokazanim, da ne kažem suludim.
Dva rodilišta, kao dva različita svijeta.
Jesu li ti liječnici i primalje išli u škole i fakultete koji imaju iste programe učenja, pohađaju li iste seminare, usavršavaju li se jednako
ili
je sve individualno?!
Ma nije samo tako u dva rodilišta u dva grada, nego u istom rodilištu dolazi do različitih mišljenja i metoda. Jedan liječnik kaže može, drugi ne može.
to je zato što bi mu, kak se to veli, pregrizla žilu glupaču da ti povrijedi psa. Počinjem se pitati kakvi su to naši muževi i sve sam više u uvjerenju da većina njih ne vrijedi niti pol pišljiva boba
(ovaj smile ide muževima).
Baš sam ovo htjela reći. Tu ni svemogući Miki ne može pomoći.
Ja sam rađala u rodilištu gdje sam prvo bila poticana da pijem puno vode, skakućem na lopti ak mi paše, slušam finu glazbu i sl. Onda je došla smijena s kojom sam morala raspravljati oko toga što si ja to umišljam, kakve su to moderne ideje... stavljena na bok, umjesto glazbe drip... A ostala ekipa mi je čuvala stražu dok sam trudove odrađivala na nogama, neki su mi po skrivećki davali vode... Što reći, da nije tragično...
Ja si nekako mislim da udruga uzalud može raditi pritisak na institucije, dok se mi žene ne osvijestimo i počnemo zahtijevati ono što nam pripada!
Moram se i ja javiti. Prije 2 godine rodila sam na SD.S obzirom da mi je to bilo prvo dijete i prvi doticaj s bolnicom i rodilištem nisam ni znala što bih točno trebala očekivati od opreme, izgleda, prostorija, sanitarnih čvorova.
A i kad sam rodila, iskreno bila mi je bitna jedino moja kćer a za "komfor" sam manje brinula i jedva čekala da idem doma.
Prije par dana sam ponovno krenula na SD na preglede i shvatila sam da to radim iz jedinog razloga što u svog liječnika s SD imam neograničeno povjerenje i to me jedino motivira da tamo ponovno rodim.
Žalosno je da se u dvije godine tamo uopće ništa nije promijenilo, sve je i dalje kako je bilo (pa i gore)
Čak su i iste namrgođene sestre s istim majicama i uniformama..........
Pitam se kud odlaze naši novci iz doprinosa za MIO i zdrastvo kad nam ne mogu omogućiti da rodimo djecu u normalnijim i humanijim uvijetima.
ms. mar, u kom rodilistu si rodila?
slazem se... zato, zahtijevajmo! bunimo se!
tučkica, kaj u 2 godine, u 35 se nije ništa promijenilo, od kada sam se ja rodila na SD. Kad sam rodila pričala sa mamom kak to izgleda, veli ona meni sve isto kao i kad sam ja tebe rađala.
Isključivo djelovanjem na bazu, tj. roditelje. I biti spreman čekati i čekati, pa čak ni ne vidjeti brze rezultate svoga truda.
S institucijama ne previše diskutirati već - pisati i razglašavati.
Eventualno komunicirati s pojedincima iz institucija koji razumiju problematiku i u stanju su sa svoje strane učiniti koliko je u njihovoj moći.
Zanimljivo je da je rađanje jedan od najvažnijih događaja u život žene.
Ajmo to recimo usporediti sa svadbom. Nije nam žao dati lovu da taj dan zablistamo, da imamo najljepšu vjenčanicu, super frizuru. Nije nam teško zahtijevati bilo kakve kerefeke. Jer to se ipak događa jednom, rijetkoma dvaput u životu.
A onda kad krenemo rađati ne želimo za sebe ono najbolje, mislimo, ma samo nak je svu u redu s bebom, ja ću pretrpiti već nekako.
E pa KRIVO RADIMO!
Ja sam osvijestila da ću pokrenuti nebo i zemlju, dati i zadnju paru ako treba, ali želim da mi to bude nešto za pamćenje, nešto najljepše moguće. Zašto tu ne bi bila sebična? Zašto ne bi dobila ono najbolje i za sebe i za bebu.
(Trebalo mi je samo 6 godina i dva poroda u KB Merkur da to osvijestim.
Možda na trećem provedeš u djelo 8)
Ja sam toga bila svijesna i prije poroda, željela sam najbolje i djetetu i sebi. A nakon poroda sam zaista postala svijesna gdje živimi da mi nikakva lova u Zagrebu neće, tj. nije omogućila porod kakav želim (- vidi moju priču na ''Prvo privatno rodilište''). Slažem se, treba mijenjati mentalitet. Inače će i naše kćeri za trideset godina rađati ležeći na leđima, trudove odrađivati na boku, a medicinsko osoblje će im pomagati klizmom, prokidanjem vodenjaka, dripom i epiziotomijom...
Tako je!
Ja sam bila uporna i nisam se bojala rodilišta kao "institucije" u kojoj moram slušati liječnika i amen.
Odredila sam da ovaj put oni moraju slušati mene. I donijela im plan porođaja.
S osmijehom, bez imalo straha, moje lice nije odavalo ništa što bi me moglo pokolebati, s dosta samouvjerenosti, ušla u rodilište i bila sebična.
Jest da je pravna služba bolnice morala zaviriti u zakone, ali sam nešto promijenila.
Kad je honey rađala poslije mene, s planom porođaja, više nije bilo iznenađenja pa ni pravne službe
sljedeći put će im pogled na plan porođaja biti nešto sasvim normalno.
Prije par dana liječnica iz rodilišta mi priča da su prakticirali kontakt koža-na-kožu majke i djeteta nakon poroda. I neke majke su odbile taj kontakt. Kao ne znaju što će s djetetom na prsima.
Kad bi na trudničkom tečaju rekli da je to ok i da je to rutina, sve bi prihvatile, kao što prihvaćaju klizmu i brijanje bez prigovora.
A velika stvar je i u komunikaciji primalja-žena/partner. Reci, napravit ćemo to i to. Želite li ili ne. Razumijem i da ima žena koje se boje primiti dijete, ali primalje ne bi smjele na osnovu par žena koje su odbile kontakt koža-na-kožu reći da to nije dobro i da ga neće više prakticirati.
Znam, ima svakakvih žena, needuciranih, do onih koje se boje boli (a ni ne znaju koliko boli, netko im je samo rekao da boli).
Rodilišta moraju sami sebe uvjeriti da nisu BOLnica (bol je namjerno velika), mi se ne liječimo, mi rađamo i od njih tražimo samo da nas prate i ohrabruju u tom činu.
evo ja sam jedna od onih koja nije nista ulozila u svadbu i vjencanicu, ali zato sve u lijep porod.
trebao mi je jedan porod na kb merkur da to skuzim.
ali zato mi je drugi porod u rijeckoj kadi bio jedno od najmocnijih iskustava u zivotu.
i ja smatram da je porod jako vazan u zivotu zene, a kad bi sve zene znale koliko jedan porod moze zenu osnazit, oplemenit...mislim da bi se sve trgale rukama i nogama da dobiju ono najbolje sto svaka zena i svaka beba zasluzuju.
ali isto tako me jako nervira sto zene u hrvatskoj moraju toliku suludu energiju potrositi na trudnocu i porod, ako zele imati iole normalno iskustvo.
Radim na tome.Možda na trećem provedeš u djelo 8)
Matilda, tridesetri vaše priče su super, osnažujuće i inspirativne, stvarno pokazuju što je ženska snaga.
s_i_r, nisi znala s čime se boriš, pa mislim da nisi ni mogla izvući maksimum. Znam taj osjećaj prepuštanja medicinskom osoblju. Ja sam prvi put otišla na Merkur educirana, ali nesvjesna toga što me čeka.
Nakon prvobitnog ushita što je sve prošlo brzo i sretno, vjeruj me često sam se probudila usred noći i prolazila korak po korak događaje, riječi, postupke i onda shvatila da sam opako nezadovoljna jer su mi toliko toga oduzeli (porod mi je bio bez razloga induciran)...
Srećom drugi porod izliječio je većinu traumi s prvog, a treći će nadam se biti još bolji.
Neću ti reći da ćeš zaboraviti, jel nećeš, ali imaš priliku drugi put svoj porod pretvoriti u nešto posebno, osnažujuće. Jel sad ne samo da znaš što želiš, već i što nikako ne želiš i kako to izbjeći.
Pozdrav tebi, veliki!
potpisujem aposolutno sve (a naglašavam boldano)
(jedino je moj prvi porod bio o petrovoj, a drugi u varaždinu)
meni je tako drago što kad pričam o svojim porodima (i prvom, ali puno više o drugom) sva prštim od uzbuđenja i sreće. i što sam to uspjela prenijeti na drage žene oko sebe. i nadam se da će se i moje kćeri veseliti svojim porodima, a ne ih čekati s idejom "ma sve ću ja izdržati, nek rade što hoće, samo nek je beba dobro" :/
neki dan mi m. (nepunih 4 god.) veli:i nadam se da će se i moje kćeri veseliti svojim porodima
"mama, jedva cekam da rodim svoju djecu"
pitam je:
"da? i sto ces onda?"
malo razmilja pa slegne ramenima i odogovara:
"pa...dojiti ih"
Tako je lijepo imati kćer.
Uvijek ću ih nastojati učiti da vole i poštuju svoje tijelo...
Kad dobiju prvu menstruaciju dobit će najveći buket cvijeća...
Nadam se da će njima porod biti dio ženskog života, a ne nešto krvavo, opasno i što se mora "obaviti" u bolnici, daleko od svega...
Prekrasno pišete o svojim kćerkama, a ovo mi se najviše svidjelo
(Htjela bih da tako rastu i moje nevjeste
Zbog moje prve rečenice bi se dalo shvatiti da sam rodila u nekom zagrebačkom rodilištu, ali bojim se da je i moj scenarij (koliko god ne bio poželjan) za Zagreb još samo san. Rodila sam u Varaždinu.
Pravila pisanja postova
Odgovori s citatom