sweety, I ja sam si čak poželjela da o porodu nisam znala ništa i da nisam priželjkivala ništa. Ne zato što mislim da bi zbog toga moj porod bio drugačiji, nego zbog toga što bih ga doživjela drugačije. Vjerojatno bih tada mislila da je moj porod bio skroz ok i da je samo dugo trajao. Mislila bih još da sam rodila prirodno. (Neki su mi rekli: 'Pa kak to misliš da nisi uspjela roditi prirodno? Kaj si imala carski? Nisi? Drip? Ma to ti je sve prirodno.') Možda bih tada i vidjela nešto negativno u toj priči pa bi to vjerojatno bilo da mi je netko nešto kriv jer me nije spasio kad mi je bilo teško. (Mnogi su mi govorili: 'Pa kaj su te pustili tak dugo da se mučiš? Kak to misliš, sama si htjela?..') Tako bih valjda i ja nekako mislila da nisam više znala i htjela. Ja vjerujem da je jedno htjeti kontrolirati svaku sitnicu (po meni kontroli uopće nema mjesta na porodu). A drugo je htjeti svojem djetetu omogućiti najbolji mogući početak... i sebi iskustvo koje ženi/majci pripada.