"Ono što je ušlo, mora izać" Na bilokoji način!

Sve se više mislim da li smo mi ženske u današnje vrijeme postale toliko razmažene ili samosvjesne, da nam svaka dlaka smeta.
E sve bi ovo ili ono, ovako ili onako... Pametne smo za svaku stvar u svako vrijeme.
E sad da li je to ova naša stvarnost koja nam dopušta da budemo informirane stvarno o svakom najmanjem detalju, bez da se dublje upustimo u istraživanje materije, pa nam se čini da smo stručne za svaku sitnicu, pa sa ogromnim kritičkim okom gledamo na one (doktore) koji bi trebali "savršeno" obavljati svoj posao za koji su se školovali i za koji su plačeni.
Jel' malo pretjerujemo?
Ne bi se ja baš ni vratila u doba naših mama i baka kada nisu imale pojma niočemu, pa su se prepuštale stručnima i slučaju što bude bude...
Nekako sam postala razmažena i želim "kontrolirat" svoju sudbinu u svakom pogledu...
Ali sve se više pitam, da li je to baš ispravan put?
Nekad mi se učini da bi bila manje zabrinuta kad ne bi imala pojma niočemu...


A što sam ga izfilozofirala...