Maštala sam.... i pre nego što sam upoznala MMa, ma ja mislim još u pubertetu sam zamišljala svoj budući život u kome sam mama (naravno kao ona sa reklama - karijera, muž, deca, kuća blista, svi sretni

)
Kad smo MM i ja počeli da živimo zajedno maštali smo u dvoje, radili na bebi i kako se dugo nije ništa dešavalo sve smo se manje usuđivali da o tome pričamo. Ali ja sam i dalje maštala, uvek o sasvim maloj bebici koja spava pored mene a ja je gledam
I pitala sam se da li će jednog dana..... zato se sad rascmoljim kad uveče preskačem razbacane igračke, kad se male gaćice suše na konopcu. Sinoć je MM peglao i slažući stvari u ormar kaže mi: U životu nisam sanjao da ću peglati suknjicu za MOJU ćerku
