Negdje na forumu sam napisala iskustvo od moje frendice (njenog sina). kod njega je bio slučaj da je imao tvrdu kakicu (pio je željezo). Ta tvrda kakica prouzročila mu je jednom bolno kakanje i to, za vraga, prvi put kad je sjeo na školjku (sa negdje 2 - 2,5 g.). Tako da je bol povezao sa promjenom odnosno sa školjkom. I od tada to svoje 4 godine pelenu je tražio jedino za kakanje. To je išlo do te mjere da je u vrtiću trpio dok nije došao doma i mama (ili baka) mu nisu stavili pelenu da bi se on mogao pokakati. Vrtićki psiholog(ica) im je rekla da ga ne forsiraju. Jedan dan mama mu je rekla da je vrijeme probati kakati bez pelene jer je on već veliki. I to je upalilo.

Znam da nije baš u vezi sa ovim problemima, ali mislim da su klinci kakanje povezali vjerovatno sa nekim bolnim iskustvom (možda neugodom). Ono što je bitno, pretpostavljam, je otkriti zbog čega je nastupilo to "nekakanje"....

Eto toliko od mene "pametne"...