mi stvarno imamo ispunjen dan... živimo u prirodi tak da mi je dovoljno da odem iza kuće (sljeme), stalno smo vani osim kad se kuha i spava...
kod nas ništa ne pomaže: u vrtić da ju stavim nedaj Bože, jedino sjedalica za stol i auto sjedalica pa se sama ljulja i to joj je super 10tak min, maknula sam ja sve stolice i ine stvari na koje se ona može dići al problem i dalje ostaje jer je još živčanija; imam osjećaj da radim više štete nego koristi tak da sve stvari vraćam na mjesto pa nek radi što je volja, to je kao borba s vjetrenjačama...
jedino me brine Tadej koji ju iz dana u dan tuče i maltretira usprkos tome koliko mu se trudim objasniti da to ne smije da je seka dobra i draga i da ju zagrli i bla bla.. i to će jednom proći, do puberteta